Biti na oprezu
20. septembar 2018
Pohvale stižu sa svih strana, nakon što su se ruski predsjednik Putin i turski predsjednik Erdogan u Sočiju dogovorili o uspostavljanju demilitarizovane zone u sirijskoj provinciji Idlib, posljednjem uporištu pobunjenika. Posebno se pak ističu pohvale iz Sirije i Irana.
Sirijski ministar spoljnih poslova je u Damasku, kako prenosi sirijska agencija Sana, izjavio da se radi o "inicijativi koja će spriječiti krvoproliće i građanima vratiti osjećaj sigurnosti". Ni Teheran nije htio da zaostaje: "Odgovornom diplomatijom" se došlo do toga da se "spriječi rat u Idlibu", napisao je na svom nalogu na Tviteru iranski ministar spoljnih poslova Mohamed Džavad Sarif. Sarifu je bilo važno da naglasi kako je i Iran bio uključen u pregovore.
Islamisti najveća opasnost miru
Činjenica je da sporazum na prvi pogled izgleda kao diplomatski uspjeh: do 15. oktobra bi trebalo da bude uspostavljena 20 kilometara široka bezbjednosna zona, koju bi trebalo da napuste svi borci sirijske opozicije, a to bi trebalo da odvrati sirijsku armiju od velikog napada na Idlib.
Folker Pertes, ekspert za Bliski istok smatra da ovo nikako ne znači da je rat okončan. On u svojoj analizi posebnu pažnju obraća na islamističke borce koji se još nalaze u Idlibu i koje dijelom vjerovatno podržava Turska. "To će biti najtvrđe jezgro najradikalnijeg i najžešćeg terorističkog otpora, što se ovdje svakako mora reći. Njima pripadaju i Sirijci, ali nisu to u prvom redu Sirijci; njih oko 2.000 su sa ruskog govornog područja i dio su Al Kaide ili Nusra fronta". Na ove borce, naglašava Pertes, Rusija gleda s posebnom pažnjom, a posljednjih mjeseci je jasno stavljala do znanja da neće dozvoliti da se vrate nazad u Rusiju ili u oblasti bivšeg Sovjetskog saveza. Drugačije rečeno: Rusija kaže kako se o ovim elementima mora pobrinuti Turska ili moraju biti pobijeni", kaže rukovodilac Fondacije za nauku i politiku u Berlinu.
Upozorenja i sumnje
Njemačko Ministarstvo spoljnih poslova se takođe pridružilo slavljeničkom horu sačinjenom od Rusije, Turske, Sirije i Irana. Naime, ministar Hajko Mas je nedugo nakon dogovora poslao svoje čestitke putem Tvitera. Međutim, ipak je bez odlaganja napomenuo kako bi "sporazum morao biti i sproveden", jer, kako je istakao, dosadašnjim sporazumima to nije pošlo za rukom. Pa čak i u Turskoj u kojoj se, prvenstveno u listovima bliskim vlasti, to proslavlja kao fantastični diplomatski uspjeh Redžepa Tajipa Erdogana, postoji sumnja na održivost uspjeha samog dogovora. Metin Gurčan, turski vojni ekspert smatra da je Turska time kupila sebi vrijeme. "Glavni rizik za Tursku počinje 15. oktobra. Jer, sada je nemoguće da se govori o dugoročnom rješenju. U okviru dogovora Turska je obećala Rusiji da će opozicionim radikalima u Idlibu poručiti da polože oružje u slučaju da žele tu da ostanu, ili da napuste Idlib a da prilikom napuštanja predaju oružje, ukoliko pak ne žele da ostanu."
Ovaj ekspert smatra da Ankari neće poći za rukom da "ova radikale u to i ubijedi". "Ankara je postala garant radikalima koji imaju lošu reputaciju. Tako da će u Idlibu sigurno doći do vojne intervencije u slučaju da se radikali ne budu mogli ubijediti."
Civili su najslabija karika
Izbijanje novih sukoba posebno brine aktiviste za ljudska prava. Ilijas Saliba, ekspert za Bliski istok iz Amnesti internešenala u razgovoru za DW kaže da je posebno problematična uloga sirijske armije u vojnim sukobima. Tokom građanskog rata sirijska armija nije dovoljno brinula o tome da zaštiti civile. "To važi i za druge zaraćene strane, ali kada se radi o napadima iz vazduha to prvenstveno ide na račun sirijske avijacije. To je jasno kršenje međunarodnog prava. Pri tom je korišćeno oružje zabranjeno međunarodnim konvencijama."
Samo nekoliko dana uoči dogovora "Amnesti internešenal je dokumentovao intenziviranje bombardovanja kasetnim bombama sela na jugu provincije Idlib. Poginulo je najmanje 14 civila a 35 drugih je teško ranjeno".
Ovaj dogovor bi sada trebalo da zaustavi takve akcije. Ono što izaziva skepsu kod mnogih eksperata za bezbjednost je nestabilna situacija. Skoro polovina civila koji trenutno žive u Idlibu su interno raseljena lica. Upravo zbog takve sudbine civilnog stanovništva, nadamo se da se strepnje stručnjaka neće ostvariti.