I poslije Vučića Vučić

„Istraživanja koja smo uradili uoči izbora pokazuju da postoji više nego dominantna pozicija Srpske napredne stranke (SNS)“, kaže za DW Đorđe Vuković iz Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID). „Njihov rejting se kreće oko polovine onih koji će izaći na izbore. Poslije njih je Socijalistička partija Srbije (SPS), u koaliciji sa Jedinstvenom Srbijom (JS), koja nema puno razloga za brigu oko svog rezultata. Sve ostale stranke i koalicije su u zoni rizika, i one se kreću u rasponu više od tri, a manje od osam procenata glasova. U toj grupi su Srpska radikalna stranka (SRS), Pokret Dosta je bilo, Demokratska stranka (DS), Koalicija SDS-LDP-LSV, i Dveri-DSS. Ta situacija se ipak mijenja, i sve one se nalaze oko cenzusa od pet odsto. Iznenađenja su ipak moguća, ali trebalo bi da to bude baš neko veliko iznenađenje pa da se izgubi ta dominantna pozicija SNS“, naglašava Vuković.

Dominantna pozicija SNS

Vladajuća stranka premijera Aleksandra Vučića trpjela je u prethodnom periodu brojne kritike i bila predmet brojnih afera. Zamjerao joj se loš odnos prema medijima, netransparentni ugovori, imovinsko-finansijske afere koje su se pravdale falsifikovanim potpisima, a sa 'patriotske strane' trpjela je i oštre kritike zbog Briselskog sporazuma i približavanja NATO. Međutim, sve to nije narušilo njenu dominantnu poziciju kod birača. Đorđe Vuković to objašnjava time da većina građana to nije shvatila na negativan način:

„Druga dimenzija, koja je vidljiva i u našim istraživanjima, pokazuje da građani priznaju da teško žive, ali nikada u Srbiji nije postojao ovoliki broj ljudi koji smatraju da Srbija ide u dobrom smjeru. Oni imaju vrlo visoka očekivanja i smatraju da ta očekivanja na pravi način sprovodi prije svega premijer Aleksandar Vučić. Jer, ovo je politička kampanja koja se ne oslikava u jednoj stranci nego u jednom čovjeku. A pri tome se još uvijek bivša vlast percipira kao razlog za mnoge nevolje i probleme koje sada imamo.“

Samo lideri glasove donose

Predstojeće izbore će zbog svega toga prije svega odlučiti povjerenje u lidere, ističe Đorđe Vuković: „To je tema. I to je ta volja ili nevolja ovog političkog sistema u Srbiji – ljudi vole da imaju jednog čovjeka i da kroz njegovu prizmu vide i ostvarenje nekih svojih potreba. Za sada postoji najveće povjerenje u Aleksandra Vučića i ta njegova pozicija će odlučiti izbore. Tako je i za druge stranke. Ovdje zaista vrlo malo igraju programi i ideje, važno je da imate lidera koji može da povuče ono što građani žele da čuju. Programske razlike su u petom planu i one suštinski ne moraju ništa da znače kod opredjeljivanja birača“.

Politički analitičar Milan Nikolić smatra da je ključ visokog rejtinga SNS u kombinaciji njegove patriotske prošlosti i sadašnje želje da Srbiju uvede u Evropsku uniju: „To je od početka bila primamljiva kombinacija građanima. Birači bi, dakle, voljeli da prave patriote vode brigu o ulasku u EU i da oni pri tome u tom procesu ne budu prevareni, da ne budu ucijenjeni, da ne izgube ovo ili ono. S druge strane, na žalost, i oni su prihvatili jednu neoliberalnu politiku koju reprezentuju Svjetska banka i MMF. To je zastarjela doktrina koja nigde u svijetu nije donijela ekonomski rast i to će biti veliki problem i naredne vlade. Jer, uskoro ona zaista više neće moći da se poziva na to da su svi ekonomski problemi vezani za bivšu vlast, i građani će u tom smislu tražiti neke odgovore i odgovornost“.

Desnica na istom nivou

Kad je riječ o takozvanom patriotskom imidžu SNS i Aleksandra Vučića, on je tokom proteklih godina više puta dovođen u pitanje od strane patriotske opozicije i nacionalističkih pokreta. U tom smislu, Vučiću se najviše zamjeralo potpisivanje Briselskog sporazuma i sporazuma sa NATO. Milan Nikolić kaže da mu ni to nije narušilo rejting jer su građani ipak negdje svjesni da Srbija nije uspjela da zadrži Kosovo. „Međutim, i dalje je to iz sentimentalnih razloga vrlo nezgodno reći, a narod zna kako tu stvari stoje. Kosovo kao i NATO su teme kojima se stoga može lako emocionalno manipulisati. Što se tiče NATO, tamo niti nas ko zove, niti je to zaista neki uslov za približavanje EU“, kaže Nikolić.

Postoje i izvjesna upozorenja da Srbija skreće udesno, kako jačaju desne snage, i da će u sazivu novog parlamenta ponovo biti daleko prisutnije desničarske političke partije. Milan Nikolić ocjenjuje da su te procjene ipak pretjerane. Prema njegovim riječima, procenat desno orijentisanih birača se u Srbiji kreće između 10 i 15 procenata, i to, podsjeća, daleko manje nego recimo u ostalim zemljama regiona.

Đorđe Vuković takođe smatra da porast desnice nije baš tako vidljiv. „Taj broj birača u Srbiji varira, ponekad čak ide i do trećine, ali to što oni tako misle i što sebe vide kao desničare, ne znači da glasaju samo za stranke desnice. Oni glasaju za SNS, pa čak i za Liberalno-demokratsku partiju (LDP), pa i za Ligu socijaldemokrata Vojvodine (LSV). Na prošlim izborima su desne snage imale nekih 15 odsto glasova, ali nisu bile zastupljene u parlamentu. Sada očekujem da one postignu isti rezultat, samo sa nešto drugačijim rasporedom snaga, a tu prije svega mislim na SRS i koaliciju DSS-Dveri. Dakle, u suštini nema povećanja broja glasača desnih snaga“, procjenjuje Vuković.