Ipak harmoničan kraj NATO-samita
5. decembar 2019
Kao što je to već često bilo sa NATO-om, i uoči ovog sastanka su padale i teške riječi. Ali, kad su se susreli, šefovi država i vlada su se ipak dozvali pameti. Turska se nije upustila u blokadu završne izjave. A po prvi put je i Kina spomenuta kao moguća strateška prijetnja. I svi su na jubilarnom sastanku u Watfordu kod Londona obećali da će povećati svoje izdatke za obranu na 2% BDP-a kao što su se i obavezali članstvom, doduše to će učiniti možda prije, možda malo kasnije.
Ali najveće iznenađenje je bilo što američki predsjednik Donald Trump nije htio dolijevati ulje na vatru, nego je bez komentara otputovao nakon sastanka. Je li to učinio zato jer je poslušao svoje savjetnike - kao što pretpostavljaju američki izvori - jer je bio bijesan zbog objavljivanja indiskretnog videa sa prijema u Buckinghamskoj palači prethodne večeri? "Mi smo održali već tolike konferencije za novinare", tvitao je Trump nakon odlaska. U svakom slučaju, takav ishod je dobrodošao.
Svi se smiju Trumpu
Na rubu sastanka NATO-a, spomenuti video je izazvao malu medijsku senzaciju. Bez da su sudionici znali da ih se snima, Justin Trudeau, Emanuel Macrona, Boris Johnson i princeza Anna ćaskaju i u opuštenoj atmosferi se smiju onome što Trump izvodi na svojoj konferenciji za novinare.
Američki predsjednik, kad je raspoložen kao što je bio u ponedjeljak, olako dijeli čitav svijet na autokratske režime sa kojima je prijatelj i na one ostale; vrijeđa svoje partnere, kuka zbog novca i izaziva pad vrijednosti dionica jer najavljuje kako će do kraja trgovačkog rata s Kinom doći tek nakon predsjedničkih izbora u SAD-u. Na to se može smijati ili plakati, već kako je ko raspoložen.
Ali Trump se zbog snimka uvrijedio. Nazvao je kanadskog premijera na rubu sastanka s njemačkom kancelarkom "dvoličnim" i opet je Kanadu napao jer ne izdvaja dovoljno novca za odbranu. Doduše, prema standardima ovog američkog predsjednika je već i to bila razmjerno suzdržana reakcija. A i Trudeau se ponašao kao školarac kojeg su zatekli u nečem nedozvoljenom: "Ja imam dobre odnose s predsjednikom Trumpom", uvjeravao je novinare nakon objavlljivanja snimka, čvrsto obećavši da će dati više novca za obranu, baš kao što je pohvalio činjenicu kako je Kina po prvi put na agendi NATO-a.
Kina na dnevnom redu
Doduše, formulacija o Kini u završnom dokumentu je suzdržana i riječ je tek o "prilikama i izazovima" u odnosima s tom državom. Ipak, NATO tu priznaje kako pažljivo posmatra uspon te nove velesile i da će tome morati prilagoditi svoju politiku na Dalekom istoku.
Domaćin susreta, britanski premijer Johnson je čak govorio o mogućnosti strateškog partnerstva s Kinom - ali to će biti teško provesti. Jer SAD zapravo ne vodi nekakvu dosljednu taktiku u trgovačkom ratu s vrhuškom u Pekingu, a zemlje članice NATO-a svaka ima svoj cilj u odnosima s Kinom. Tako Grčka otvoreno poziva kineske investitore za infrastrukturne projekte u toj zemlji, dok je Njemačka u međuvremenu oprezna i želi zaštititi svoje privredne interese.
Nekakva zajednička politika prema Kini je još stvar budućnosti, ali NATO se ipak složio oko proširenja svog strateškog horizonta. Tu činjenicu je istakla i njemačka kancelarka Angela Merkel nakon njenog bilateralnog susreta s američkim predsjednikom: na pritisak Trumpa će Njemačka više izdvajati za odbranu, ali joj se tako i otvara prostor da se više bavi strateškim pitanjima čitavog saveza.
I taj sastanak Trumpa i Merkel je očito protekao mirno, u svakom slučaju se Trump suzdržao kritika na račun Njemačke, makar je Berlin najavio kako će tek 2030. dostići cilj, na kojem Trump toliko ustrajava i povećati budžet za obranu na 2% BDP-a. Za Angelu Merkel je utoliko ovaj sastanak bio uspjeh.
Macron i (skoro) svi su zadovoljni
Nakon otrovnih riječi između Donalda Trumpa i Emmanuela Macrona povodom Macronove žestoke kritikom o stanju NATO-a, francuski predsjednik je na koncu samita izgledao zadovoljan. Njegova kritika je potakla važnu i nužnu raspravu. Sad je generalnom sekretaru NATO-a Jensu Stoltenbergu povjereno formiranje stručne skupine, koja će se baviti strateškim planovima ovog obrambenog saveza.
To je i uspjeh za njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa, jer je on bio među prvima koji je nakon Macronove konstatacije o "moždanoj smrti" NATO-a predložio sazivanje neke vrste "Vijeća mudraca" koji bi trebali razmisliti o budućnosti NATO-a.
Za francuskog predsjednika je bilo važno da NATO ozbiljnije shvati i prijetnju terorističkih skupina na pragu Europe. Na koncu, francuski vojnici su već godinama u nemirnim područjima Sahela. Predsjednici država Afrike moraju sad ozbiljno objasniti, žele li i dalje njihovo prisustvo. Jer Francuska plaća visoku cijenu: i prošle sedmice je u padu helikoptera u Maliju poginulo 13 francuskih vojnika.
I istočni Evropljani su na koncu mogli biti zadovoljni. Nakon što se Turska ipak nije upustila u ucjenu da će blokirati završni dokument ako čitav NATO ne proglasi kurdske borce u Siriji teroristima, donesen je i zaključak o proširenju vojne zaštite Poljske i zemalja Baltika. "To je veliki uspjeh, ne samo za našu zemlju, nego i za čitavu regiju jer se tako garantuje sigurnost naših građana", izjavio je predsjednik Litve Gitanas Nauseda.
Bez većeg loma u obitelji
Na kraju se ipak opet izbjegla svađa u porodici. To ništa ne mijenja problem same strukture Saveza. Ali diplomati iza pozornice su punim srcem odahnuli što na ovom jubilarnom sastanku u Watfordu nije došlo do velike buke i svađe. Tako nešto se uvijek može očekivati kad se pojavi ovaj američki predsjednik.
Tinja dalje i beskonačna rasprava o izdacima za odbranu, mada ona zapravo ne pogađa temeljni problem ovog Saveza. U međuvremenu već devet zemalja članica izdvaja dva posto (ili čak više od toga) za svoju odbranu. Predstavnici tih zemalja su počašćeni i posebnim svečanim objedom na poziv američkog predsjednika Trumpa, koji u čitavom NATO-u prije svega vidi novac i troškove.
Drugi, prije svega Njemačka, tek polako idu u pravcu izdvajanja za budžet NATO od 2 posto BDP-a, ali francuski predsjednik Macron ističe ono što je po njemu temeljni problem. Nije samo stvar u količini novca, nego Evropa mora svoje izdatke učinkovitije usmjeravati i više sarađivati među sobom. Doduše, jasno je kako odbrana Evrope može biti "tek jedan stub NATO-a", ali to je važan sastojak. Francuskom predsjedniku je potpuno jasno da se Evropa bez NATO-a ne može sama braniti, ali on želi u svakom slučaju učiniti više na ujedinjenju odbrane Starog kontinenta.