Hrvatske prostitutke ne brine zakon

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u prošloj je godini podneseno 12 optužnih prijedloga zbog omogućavanja prostitucije od čega su načini izvršenja u pet slučajeva bili pojedinačni, a u ostalih sedam se radilo o dvije ili više udruženih osoba. Statistike tako pokazuju da su prekršaj odavanja prostituciji počinile ukupno 263 osobe. Među njima su samo trojica muškaraca, a 61 osoba je od ranije po istom nedjelu poznata policiji. U usporedbi s 2012. godinom, riječ je o devet posto manjem broju evidentiranih prekršitelja. Ipak, malo tko vjeruje da je u Hrvatskoj sve manje prostitutki, posebice u svjetlu gotovo 400 tisuća nezaposlenih građana.

Prostituiraju se tako sve dobne skupine, od srednjoškolaca, preko nezaposlenih i studenata do umirovljenica. Mlade djevojke iz malih mjesta u kojima je gotovo nemoguće naći posao, često se u većim gradovima zapošljavaju u takozvanim salonima za masažu koji su dobrim dijelom paravan za zakonom nedopuštene radnje. I dok su tijekom devedesetih zagrebačke prostitutke svoje usluge nudile pred hotelima i u njima, ali i po pogrebnim poduzećima znanoj Gajevoj ulici, danas poslove dogovaraju izravno iz vlastitog doma. Noćne šetnje pod nadzorom „zaštitnika“, zamijenilo je slobodno oglašavanje na internetu, iako u ovom slučaju kažnjivo trogodišnjim zatvorom. Samo jedan klik mišem dijeli vas od Leone, Sunny, Klopatre ili Oldtajmerice koje nude “ugodno druženje u vlastitim prostoru sa situiranom gospodom uz potpunu diskreciju”. Javni medijski prostor nije pošteđen ni oglasa za organiziranu međunarodnu prostituciju pa možda čak i trgovinu ljudima. “Agencija iz Njemačke traži mlade i atraktivne djevojke, za posao escorta u Njemačkoj. Uvjeti i zarada odlični”, samo je jedan od mamaca upućenih punoljetnim i nezaposlenim Hrvaticama.

Prostitucija kao povremeni posao ili poslovni trošak

S nezaposlenom dvadesetogodišnjom Jadrankom smo došli u kontakt putem internetskog oglasnika. Kaže, prostitucijom se bavi povremeno, kada joj zatreba više novca od onoga što dobije od roditelja. Troši ga na odjeću, šminku i izlaske. Radi samo kada nije u vezi, a kada radi, tijekom dana se nađe s nekoliko klijenata. Naplaćuje im 300 do 500 kuna, ovisno o njihovim zahtjevima. Posao je započela putem jednog internetskog servisa za sklapanje poznanstava. Ima dva mobitela i jedan od njih je isključivo za klijente; uključuje ga tek povremeno. Ne odgovara na SMS-ove, već isključivo na telefonske pozive. “Zaradim nekoliko tisuća kuna mjesečno. Radim sama i nemam prostor. Nisam nikada imala probleme s policijom. Moji klijenti imaju automobile, a ponekad rezerviraju sobu u hotelu. Ne mislim da sam prava prostitutka i sigurno se s tim neću baviti cijeli život. Ovo je samo zabava”, kaže dodajući da se u budućnosti vidi u braku s muškarcem koji neće imati financijskih problema. Ipak mu ne planira reći da je na pragu dvadesetih bila prostitutka.

Goran je gradski službenik, ima 40 godina i nije oženjen. Ne misli da čini išta nemoralno koristeći usluge prostitutki. Kaže, riječ je o usluzi poput masaže ili izrade frizure, no svakako gleda da dobije “vrijednost za novac”. Novca pak nema previše pa ga ne troši na djevojke koje mu se ne sviđaju. “Stavljaju lažne slike u oglase i kada im se pojaviš na vratima, otvori ti žena 20 godina starija i 20 kilograma deblja. Trebalo mi je vremena da se naučim kako se zahvaliti i okrenuti leđa.” Na ovakve protuzakonite usluge mjesečno potroši od 1.500 do 2.000 kuna. “Nisam nikada imao sreće u ljubavi, seks mi treba, a bez ljubavi mogu. Čak i kada si u vezi, treba ti neko uzbuđenje u životu”, priča svoju priču uz napomenu da i brojni oženjeni muškarci čine isto. I tu je potpuno u pravu, potvrđuje nam 45-godišnji menadžer kojega ćemo nazvati Ivan. Riječ je o muškarcu koji se bavi marketingom za jedan časopis. “Ja svoje klijente poznam u dušu. Reci mi ime, ja ću ti reći koje mu je omiljeno piće, u koji ga restoran treba voditi i kakve djevojke mu treba nabaviti”, priča ne baš tako umivenim rječnikom ovaj uspješan poslovni čovjek. „Djevojke“ su za njega poslovni trošak, uračunat u cijene putovanja i odmora koje daruje klijentima. Dakako, riječ je o djevojkama koje pripadaju “višoj klasi prodavačica tijela” do kojih se može doći isključivo preporukama ili preko takozvanog agenta.

Bonovi za mobitel – valuta za maloljetničku prostituciju

O razmjerima prostitucije u poslovnim krugovima govori činjenica da se u Hrvatskoj često razbijaju lanci takozvane elitne prostitucije, posljednji od njih bio je na naslovnicama prije mjesec dana. Tada je naime Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo optužnicu protiv vlasnika modne agencije i dvojice splitskih poduzetnika zbog podvođenja maloljetnica.

No iako se prema službenim statistikama čini da maloljetnička prostitucija u Hrvatskoj nije prevelik problem, klijenti prostitutki nas uvjeravaju da i brojne srednjoškolke oglašavaju na internetu svoje usluge. “Čim mi cura kaže da joj pošaljem kôd s bona za prepaid mobitel, jasno mi je da se radi o klinki. Od takvih bježim, ne želim završiti u zatvoru”, kaže ranije spomenuti Goran. Riječ je najčešće o cyber prostituciji u kojoj maloljetnice odraslim muškarcima šalju svoje obnažene fotografije u zamjenu za bonove koje kasnije preprodaju vršnjacima ili ih same koriste.

Zdravlje nikoga ne brine

Iako vlada nema namjeru legalizirati prostituciju u skorije vrijeme, neka istraživanja među srednjoškolcima pokazuju da su mladi za legaliziranje prostitucije, ali i lakih droga. Kažu, na taj bi se način moglo spriječiti širenje bolesti kroz obavezne liječničke kontrole zaraženih prostitutki. „Zabranom prostitucija ostaje mračna zona u kojoj dominiraju organizirani kriminal, krijumčarenje, izrabljivanje te tjelesno i seksualno nasilje nad ženama“, poručeno je prošle godine iz koalicijskog HNS-a.

I zaista, u Hrvatskoj ne postoji javno objavljeno istraživanje zdravlja osoba koje se bave prostitucijom. Čak i kada bi se legalizacija dogodila, teško je vjerovati da bi hrvatske prostitutke registrirale posao kojim se bave, ponajviše zbog straha od osuđujućeg stava okoline. Za zdravlje ne brinu pretjerano ni one, a ni njihovi klijenti, jer građani vjeruju kako je Hrvatska oaza bez spolnih bolesti; ponajviše zbog niskog broja zaraženih HIV-om. „Ne strahujem za zdravlje, jer je zaštita obavezna“, kaže Jadranka iz naše priče. Osim za one koji su joj novcem spremni nadoknaditi rizik.

Autor: Siniša Bogdanić

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović