Hrvatska šutnja o pucanju na izbjeglice
25. novembar 2019Navodno slučajno ranjavanje jednog izbjeglice u Gorskom kotaru sredinom ovog mjeseca iznova je uzburkalo raspravu o politici i praksi hrvatske države prema nebrojenim očajnicima – uglavnom Azijcima - koji se pokušavaju kriomice dokopati zapada Europe. Dodatno je tome pridonio najnoviji izvještaj međunarodne civilne organizacije Border Violence Monitoring Network BVMN (Mreža za nadzor pograničnog nasilja) s detaljnim statistikama konkretnih sličnih primjera. Ukupni je kontekst zbivanja pritom određen planovima za ulazak RH u Schengenski prostor, no pokazuje se da je riječ o procesu popraćenom drastično oprečnim reakcijama.
BVMN je iznio podatke, prikupljene radom partnerskih udruga na terenu u Hrvatskoj i susjednim zemljama izvan EU-a, koji otkrivaju krajnje zabrinjavajuću sliku državnog tretmana izbjeglica. Oni pojašnjavaju što točno stoji iza metode tzv. pushbacka – nasilnog „odguravanja" izbjeglica natrag preko granice – koja već neko vrijeme izaziva ozbiljne prijepore u najširoj javnosti. Prema spomenutim statistikama, takvo protjerivanje iz RH je u čak 19 posto slučajeva uključivalo upotrebu vatrenog oružja. Upotreba podrazumijeva pucanje prema ljudima ili oko njih, ili pak uvis radi upozorenja i zastrašivanja, ili makar prijetnju otvaranjem vatre.
Moguća kršenja zabrane mučenja i protjerivanja
Posrijedi je metoda koja je od 2017. godine primijenjena prema 1.279 migranata, zatečenih u Hrvatskoj pojedinačno ili grupno, a od toga 770 ove godine, odnosno njih 285 samo u mjesecu listopadu. U dokumentu se spominju i razne informacije o premlaćivanjima izbjeglica u izvjesnim skrovitim prostorima, temeljene na svjedočenjima samih žrtava. Povodom takvog izvještaja obratili smo se Ministarstvu unutarnjih poslova RH za komentar, ali nismo dobili nikakvu izjavu. Ukoliko nam reakcija MUP-a ipak pristigne nakon objavljivanja ovog članka, publicirat ćemo je naknadno.
Odgovor smo pak dobili iz ureda Pučke pravobraniteljice RH koju smo također zamolili da se osvrne na ovaj problem. „Već treća godina zaredom obilježena je pritužbama migranata pučkoj pravobraniteljici te navodima međunarodnih organizacija, organizacija civilnog društva i medija o protjerivanjima migranata uz uporabu sredstava prisile i zanemarivanje njihovog traženja međunarodne zaštite", rekla nam je zamjenica pučke pravobraniteljice Maja Kević. Ona je istaknula da takvi postupci ukazuju na moguća kršenja zabrane mučenja i kolektivnog protjerivanja, što iziskuje provođenje učinkovite i neovisne istrage.
Hrvatska diskvalifikacija za ulazak u Schengenski prostor
„No obzirom da MUP negira ikakvu mogućnost nezakonitog postupanja", dodala je Kević, „a pri tome ne poduzimajući sve razumne i raspoložive korake radi njegovog ispitivanja, u više smo navrata tražili provođenje istrage od strane DORH-a." Saznajemo da je to isto zatražila i Povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe, kao i određeni zastupnici Europskog parlamenta: „Vladavina prava, kao jedna od temeljnih vrednota Ustava RH te europskog prava, uistinu je uspostavljena samo ako se ispituju i sumnje u nezakonita postupanja počinjena od strane predstavnika vlasti.
„Vladavina prava također nalaže poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve ljude bez obzira na razlike među njima i jedino na takav način upravljanje migracijskim procesima može biti održivo", konstatirala je na koncu Maja Kević, napominjući još da će pučka pravobraniteljica u svakom slučaju, kao i dosad, u skladu sa svojim mandatima nastaviti rad na ovom području. Izostanak kontrole rada policije, međutim, nedavno je ponukao internacionalnu organizaciju Human Rights Watch na izjavu da bi takvi postupci trebali Hrvatsku diskvalificirati za ulazak u Schengenski prostor.
Nezavidna pozicija Hrvatske u odnosu na centar EU-a
No viša politička konstelacija u europskounijskom okviru odaje, s druge strane, i bitno drukčiji pogled na tu situaciju. I njemačka kancelarka Angela Merkel prošli je tjedan u Zagrebu iskazala razumijevanje za ulogu Hrvatske kao zemlje „koja mora štititi vanjske granice EU-a", za razliku od zemalja u središtu. Naime, potonje su nesumnjivo one koje predstavljaju ciljanu destinaciju izbjeglica, ali i one koje odlučuju o prijemu u Schengen. Taj rezon u svakodnevici zasad odnosi prevagu, i zacijelo diktira šutnju koja obavija najteže slučajeve kršenja ljudskih prava i ugrožavanje života u RH.
Hrvatski partneri BVMN-a, Mreže za nadzor pograničnog nasilja, ne pristaju na takvu pragmu te su proteklih dana obilježili i drugu godišnjicu pogibije Madine Hussiny. Istaknuli su zahtjev da se imenom te djevojčice iz Afganistana, najmlađe žrtve represije hrvatskih policajaca prema izbjeglicama, imenuje sadašnji Trg Republike Hrvatske u Zagrebu. Obratili smo se Centru za mirovne studije (CMS), jednom od hrvatskih suradnika BVMN-a, a među najaktivnijima u radu s izbjeglicama. „Organizacije i inicijative okupljene u BVMN posljednje tri godine prate i bilježe stanje na hrvatskim granicama i teritoriju, te Srbiji i Bosni i Hercegovini", rekla nam je Sara Kekuš iz CMS-a.
Netransparentnost vlasti s jedva postojećim statistikama
Objavljeni podaci i statistike, po njezinim riječima, temelje se na svjedočanstvima sakupljenim od ljudi u pokretu, pri čemu se vidi značajan porast korištenja oružja pri nezakonitom protjerivanju. „Svi objavljeni rezultati potkrijepljeni su konkretnim svjedočanstvima", rastumačila nam je Kekuš, „odnosno opisom lokacije, broja i profila osoba, te vrste korištenog nasilja. Nesrazmjer u odnosu na službene podatke je toliki upravo zbog netransparentnosti vlasti čije su statistike nepotpune, odnosno jedva postojeće, a istovremeno nema efikasnih mehanizama nadzora rada policije."
Ova aktivistkinja CMS-a dodaje da se i u ljetošnjem anonimnom pismu policijskih službenika Pučkoj pravobraniteljici tvrdi da upotreba oružja prilikom nezakonitog protjerivanja izbjeglica i drugih migranata nije iznimka već ustaljena praksa koja ugrožava ljudsku sigurnost i živote. „Isto, na žalost, dokazuje i već nekoliko medijski poznatih policijskih pucnjava na migrante, pri čemu je reakcija MUP-a u posljednjem slučaju, manipulacijom informacijama, posebno sramotna", zaključila je Sara Kekuš. Ipak, može se pritom ustvrditi barem to da sa svih strana raste pritisak na državu - prema željenom razjašnjenju i rješenju ovoga kroničnog i krajnje mučnog problema.