Hrvatska će 2025. godine biti sve, samo ne dosadna

Prvi značajan politički događaj u Hrvatskoj 2025. godine će biti drugi krug predsjedničkih izbora, tj. završni ogled dvojice najjačih kandidata: aktualnog predsjednika Zorana Milanovića (SDP) i predstavnika HDZ-a Dragana Primorca. Ishod bi donekle mogao utjecati i na pozicije koje će se zauzimati na skorim lokalnim izborima, predviđenim za travanj, dok je ionako nemoguće reći kome će godina biti sretnija. No podjednako bi od utjecaja mogao biti pravosudni rasplet optužbi dignutih protiv donedavnih ministara Vilija Beroša i, nešto ranije, Gabrijele Žalac, osim što za sudske procese nema zadanoga krajnjeg roka.

Državna ili lokalna politika, međutim, trebala bi se odvijati ne samo po izborima i sudovanjima, nego upravo između njih, kroz djelovanje postojećih dužnosnika. U tom smislu, a kad već spominjemo bivšeg ministra zdravstva, primjerice, bit će zanimljivo vidjeti kako će nova, sadašnja ministrica Irena Hrstić izaći dogodine nakraj s prvima ispostavljenim joj akcijskim imperativima. Jedan od njih je regulacija obaveza liječnika iz javnog sektora, od kojih veliki broj sada radi prekomjerno u dopunskim zaposlenjima po privatnom sektoru. Inače, nešto slično moralo bi se propisati i za druge dvije branše koje se po tome ističu –veučilišne profesorice i profesore te sutkinje i suce.

Robotski taksiji ipak neće doći 2025.?

Od 2025. godine u Hrvatskoj, govoreći dalje o unutarnjoj i ekonomskoj politici, očekuje se kristaliziranje lokalnih odnosa prema novouvedenom porezu za iznajmljivače nekretnina. S tim u svezi dijelom stoji i novi zakon o zgradama, kao dio stambene politike, goruće teme po ovu zemlju, a koji uskoro stupa na snagu. Turizam je u Hrvatskoj danas praktično nemoguće odvojiti od stambeno-političke i fiskalno-političke tematike, pa će se s narednom sezonom vidjeti i koliko je iznajmljivača ostalo u biznisu, novom porezu usprkos. Svejedno, ekonomija nije ili ne bi smjela biti samo turizam, pa je red da ususret Novoj godini promotrimo perspektivu ostalih važnijih sektora.

Odnosno, svu hrvatsku materijalnu proizvodnju možemo slobodno gledati zajedno, s obzirom na to da od nje nije ni ostalo jako obimne ili diversificirane industrije. Neupitni hit u svemu tome, kako je donedavno tretiran, bio je inovator i poduzetnik Mate Rimac, velika hrvatska i europska autoindustrijska nada kad je riječ o električnim vozilima, prije svega u luksuznom segmentu. No, prema svemu sudeći, Rimac neće ispuniti preuzetu obavezu, u 2025. godini dovršiti svoj model robotskog taksija. I to čak niti nakon dvaput produženog roka, a za projekt je dobio 179,5 milijuna eura državnih i EU-poticaja, što će otvoriti mnoga neugodna pitanja.

Mjesto pod suncem za solarnu energiju

Ipak, ako bismo se ravnali prema preuzetim obavezama, moramo na oku držati i samu hrvatsku državu koja si je s netom dovršenim Nacionalnim klimatskim i energetskim planom do 2030. zadala značajne financijske zadaće. Već dogodine bi se morao dobrano vidjeti efekt uloga od preko dvije milijarde eura za to razdoblje, kada govorimo o integraciji obnovljivih izvora energije u distribucijsku mrežu. Također, do 2030. je planirana ugradnja deset puta više solara negoli je danas u upotrebi, što će morati biti očito već tijekom 2025. godine. Isto vrijedi za plan zaokreta javnog prometa ka čistim izvorima energije, ako se i ta perspektiva ne uzdrma kao ona Rimčeva.

Susjedstvo pod oružanom pratnjom

Konačno, najčvršće izglede za realizaciju u idućoj godini ima najavljeno ulaganje u vojsku koje će po objavi hrvatske vlade prvi put premašiti dva posto hrvatskog BDP-a. Podsjetimo da je magazin The Economist za RH predvidio gospodarski rast od oko tri posto u 2025. godini, puno više od prognoziranoga ukupnog europskog (1,8), kao i nešto više od svjetskog (2,6), mada se previsoka hrvatska inflacija ne spominje. No samo naoružavanje upućuje nas na problematiku vanjske politike, u odnosu na susjede, te NATO i EU. Dosta se govori o spektaklu oko „utrke u naoružanju" između Hrvatske i Srbije, iako zasad –a sreću - izostaju znakovi skorog posezanja za tako gomilajućim oružjem.

Ništa manje čujno nije ni „zveckanje" oružjem u kontekstu slanja vojske u Ukrajinu koje zasad izraženije zastupaju tek poneke zemlje-članice Europske unije, dok se u Hrvatskoj još uvijek vodi burna rasprava o tome. Sve u svemu, za RH je ipak aktualnija i važnija napetost u vlastitoj joj regiji, gdje se odnos sa Srbijom može nazvati te očekivati i dalje –tabilno lošim. Odnos pak s Crnom Gorom se pogoršao, pa će njegov razvoj u 2025. godini biti od velikog značaja, naročito ako imamo u vidu da Hrvatska i dalje načelno podržava ulazak te susjedne države u EU, kao najistaknutije kandidatkinje u regiji.

Cijena metra filma

Nadalje, u skladu s klasičnom podjelom medijskih rubrika, vrijeme je da, u ovoj svojevrsnoj najavi 2025. godine za Hrvatsku, prijeđemo i na –ulturu. Izlišno bi bilo pobrojati sve tradicionalne manifestacije i festivale koji se redovno očekuju, ali ponajviše kao „kulturni proizvod" s prođom na tržištu posvećenom uglavnom turistima. Za primjer šireg, javnofinancijski poduprtog sustava, uzmimo hrvatsku filmsku industriju, naročito stoga jer je RH u novije doba postala svjetski poznata kao popularna kulisa. I što više se po Hrvatskoj snima poznatih stranih filmova, serija i franšiza, to je manje domaćeg filma.

Godina 2025. mogla bi utoliko potvrditi stanje pri kojem hrvatski autori briljiraju u kratkometražnim filmovima za koje dobivaju svjetske nagrade, ali jako teško dočekaju sredstva za tzv. cjelovečernji film. Hrvatski filmski establišment nikako da iznađe model po kojem bi se uspješno sufinanciralo takve skuplje radove, kako bi oni lakše nalazili vanjske produkcije za nadogradnju budžeta. Taj odnos prema filmu ogleda se vjerno na tretmanu hrvatske filmske baštine, odnosno arhiva u kojem postoje stotine naslova koje tek valja restaurirati. Proces je otpočeo poodavno, kronološkim redom, ali RH još uvijek nije uspjela zbrinuti ni 70-e godine prošlog stoljeća.

Za usporedbu, navedimo da je Srbija već restaurirala kompletnu svoju staru građu, pa je i u Hrvatskom saboru bio nedavno istaknut jedan prijedlog za povećanje sredstava namijenjenih obnovi arhiva te novoj produkciji. No pošto je stigao iz redova oporbe, vladajuća koalicija glatko ga je odbila, uz tumačenje da je sadašnji iznos dovoljan, a taj parlamentarni ogled verificiran je rezultatom glasanja u prilog vlasti, egzaktno kao na utakmici. Neka nam to bude povod da s kulture prijeđemo još i na sport, područje u kojem Hrvatska niže razne zapažene uspjehe.

Majstori lopte i spajanja praznika

Ove godine ipak neće biti velikih nogometnih reprezentativnih natjecanja, po kojima se RH planetarno proslavila, izuzev europske Lige nacija u kojoj se plasirala do četvrtfinala. Također, 2025. godina nije olimpijska, ali nam ostaju važni turniri u nekim drugim sportovima trofejnim za Hrvatsku. Ponajprije je tu Svjetski kup u vaterpolu koji će započeti već 6. siječnja u Bukureštu, a natjecanje je jedinstveno po tome što je Hrvatska, uslijed viška organizacijskih komplikacija, završila u grupi sa samo jednim suparnikom, Gruzijom. Deset dana zatim, 16. siječnja, otpočet će i Svjetsko prvenstvo u rukometu kojem su domaćini Hrvatska, Danska i Norveška.

Najavu za 2025. godinu završit ćemo revijski, zanimljivošću koja je u prosincu danima zaokupljala veći broj hrvatskih medija. Zapazili su, naime, da je posrijedi godina s raritetno visokim brojem mogućnosti „spajanja" prazničnih, neradnih dana s vikendima, smjerajući na to da hrvatski radnici izuzetno vole koristiti takvu mogućnost. Pritom se ne pamti da je ikad bila medijski isticana neka godina u kojoj je bilo rekordno malo takvih kalendarskih pogodnosti. No zakonski određena minimalna plaća vjerojatno ni 2025. neće premašiti tisuću eura bruto, jer je odnedavno zacrtana na ciglih 970 eura, osim ako se godina ne pokaže sretnijom od svih najava.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu