Hrvati na autopilotu - čvrsto zatvaraju oči pred stvarnošću
14. juli 2018
„Ne želimo slušati loše vijesti, dobro nam ide, ne kvarite nam sve!“ poruka je to koju ovih dana šalju hrvatski navijači onima koji nisu ljubitelji nogometa i onima kojima su navijačku radost zagušili egzistencijalni problemi. Ako niste skloni konfliktima, nenavijačko raspoloženje bolje je zadržati „unutar svoja četiri zida“, ma koliko se na svoj nenavijački način radovali uspjehu hrvatskih sportaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Jer, ni nogometno slavlje ne može proći bez traženja unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Stoga smo izdvojili nekoliko činjenica o kojima ovih dana nije popularno govoriti.
Neka pati koga smeta!
Naime, kako to već biva u trenucima nacionalnog slavlja ili žalovanja u Hrvatskoj, svako odstupanje od kolektiva nije dobrodošlo. Nogometna reprezentacija dignuta je na razinu državne svetinje pa je malo razumijevanja za one koji se ne vide dijelom masovnog delirija. Oni koji pokušavaju upozoriti da su siromasi koji kopaju po kontejnerima ovih dana samo navukli „kockaste" majice koje su, također, našli u kontejnerima - ušutkava se na društvenim mrežama, a često im se lijepe etikete „Jugoslavena", „sinova jugooficira" ili „onih koji mrze Hrvatsku".
Kažu, slavi se, a za crnilo uvijek ima vremena. Iako i sami reprezentativci, miljama daleko od života prosječnih građana, u svojim izjavama nesvjesno upozoravaju na katastrofalno stanje u državi, nudeći svoje pobjede kao kompenzaciju za brige i siromaštvo na koje su oni već davno zaboravili.
Pobjeda nad Rusima je pobjeda nad Srbijom
Navijanje je omotano celofanom nacionalizma, reći će sociolozi. No celofan je deblji ako su u pitanju Hrvatska i Srbija. Jer poseban moment u hrvatskoj nogometnoj priči su huškačke objave srpskih tabloida koji su ovih dana vrlo klikani u Hrvatskoj. Sramotni naslovi mržnje prema Hrvatima, ali i Srbima koji su otvoreno poduprli hrvatsku reprezentaciju, isprva su praćeni s podsmijehom.
Potom su prihvaćeni kao relevantan indikator raspoloženja srbijanske javnosti prema Hrvatima i njihovoj reprezentaciji. S obzirom da se Srbiju i danas u Hrvatskoj doživljava kao neiskrenog susjeda, pažljivo su se pratile i ankete snimane s druge strane o navijačkim preferencijama srbijanskih građana. Vatru na ulje dolio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvoreno navijajući za Rusiju, a ne za prve susjede. Pa i ne čudi da se pobjeda nad Rusijom slavila kao i pobjeda nad Srbijom.
Koliko plavoga stane u crno?
„Hrvati igraju u crnim dresovima i to je dokaz njihovog ustaštva“, teza je koju su lansirali već spomenuti tabloidi, a na koju su se bespotrebno zakačili hrvatski mediji i dobar dio ratnika društvenih mreža. Opravdanja za „crnilo", tražila su se u dizajnerima Nikea koji su ih „baš tako moderne i elegantne zamislili" i pravu na modni izražaj. U žučnim raspravama u koje su se uključili komentatori i ozbiljni analitičari potpuno se zanemario argument da „crnilo“ kada predstavlja državnu momčad nadilazi modni izbor i da možda nije sretan izbor za Hrvatsku. No ove rasprave bile su sasvim jalove i pomalo nevjerojatne, jer je Hrvatska na teren istrčavala u crno-plavim dresovima. „Kockastima", dakako.
O korupciji ćemo sutra
Na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije (Transparency International) 2017. Hrvatska je na 57. mjestu. Sasvim sigurno značajan dio tog problema čini i nogomet koji je bivši ministar sporta Željko Jovanović nazvao močvarom koju treba isušiti, a u koju se slijevaju deseci milijuna javnih kuna godišnje.
No koliko je Hrvatima korupcija postala stil života govori i priča oko reprezentativca Luke Modrića o čijoj tragičnoj ratnoj priči u kojoj mu je ubijen djed, prognaničkoj prošlosti i skromnom porijeklu ovih dana intenzivno piše. Podsjetimo, protiv Modrića je podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza tijekom suđenja odbjeglom nogometnom moćniku Zdravku Mamiću. Modrić je tijekom suđenja promijenio iskaz u Mamićevu korist, jer ključnih detalja više se nije sjećao pa su društvene mreže preplavili memovi koji izruguju nogometaševu amneziju.
Nekadašnji nogometni gazda pred zatvorom je pobjegao u Međugorje u Bosni i Hercegovini gdje se prepustio molitvi i duhovnoj objavi, a Modrić se iz Rusije vraća s oprostom grijeha, barem što se hrvatske javnosti tiče. „Za sve je kriv Mamić, pustite Luku na miru i vi biste zaštitili čovjeka koji vam je pomogao da stanete na noge i zaradite prve milijune“, reći će jedan komentator na društvenim mrežama. Uz odobravanje mnogih.
Do daljnjega bez pravila
Za očekivati je da će nogometna groznica jenjati krajem idućeg tjedna, nakon što se u ponedjeljak reprezentativci vrate u Zagreb koji im sprema veleban doček. Primit će odlikovanja koja im je pripremila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i odraditi medijske obveze. Do tada je izvanredno stanje sasvim prihvaćeno pa čak i dobrodošlo. Od skraćenog radnog vremena zbog utakmica, preko navijača koji zatvaraju gradske prometnice nakon pobjede i domaćih životinja obojanih u „kockice", do populističkih navijačkih epizoda šefice države ili okretanja praseta na ražnju dvadesetak metara od glavnog zagrebačkog trga. Sve je dopušteno.
Za to vrijeme nogometni moćnici razmišljaju o milijunima dolara koje će s Prvenstva donijeti u Hrvatsku. Istovremeno političari već najavljuju gradnju velebnog nogometnog stadiona od nekoliko stotina milijuna kuna, a koji će biti dostojan nogometne velesile i „Dalićevih vitezova". Dakako, iz džepova građana koji danas viču: „Dajte nam igara, a o kruhu ćemo misliti sutra".