Hrkanjem do moždanog udara

Milioni ljudi to rade iz noci u noc: hrcu da se tresu zidovi. Pri tome jačina zvuka često iznosi oko 80 decibela, što je glasnije od saobraćajne buke, za koju je granica tolerancije 70 decibela. Hrkanje, dakle, nije samo stres za partnera, već i za osobu koja hrče. Posljedice su glavobolja, začepljenje arterija, visok krvni pritisak, pa čak infarkt ili moždani udar. Razlog: hrkanje vodi do nedostatka kisika, u najgorem slučaju do takozvane "Apnoe", koja je vrlo opasna, jer osobe koje hrcu u toku spavanja na momente prestaju da dišu. Od apnoe, što u prevodu znači „prestanak disanja“ pati oko 3 % žena i 4 % muškaraca izmedu 30 i 60 godina koji hrču. Oni toga najčešće nisu svjesni, a teško pate njihove žene:

"Nakon što je četiri godine provela u dnevnoj sobi, nakon 30 godina braka, moja žena se konačno potpuno preselila u dnevnu sobu. Kaže, više nije mogla podnijeti, najprije hrkanje, pa onda duge momente tišine. Nije znala da li sam živ ili mrtav."

Osobe koje normalno hrču, ne mogu se požaliti na zdravlje, dok zdravlje kod osoba koje pri spavanju na momente prestaju da dišu, nije dobro. "Apnoe" u prevodu znači prestanak disanja. To znači da se disanje kod ljudi koji imaju apnou za vrijeme spavanja u toku jednog sata zna prekinuti čak 30 puta. U ekstremnim slucajevima prekidi mogu da traju i do 2-ije ili tri minute. Specijalista za plućne bolesti profesor Kurt Rasche iz Wupertala kaže:

"Tijelo proizvodi hormone stresa, tako da dolazi do visokog pritiska. To opet može izazvati srčane tegobe. Ako se visok pritisak i stres kod osoba čije se disanje prekida, stalno ponavlja, to prouzrokuje razne bolesti."

U najgorem slučaju može da dođe do nedovoljnog snabdjevanja kiseonikom mozga, srca, i uopšte krvotoka, što za osobe koje od toga pate, znači, da nemaju miran san, te da im se po danu stalno spava. Osim toga, te osobe su emocionalno napete, razdražene, a i psihicki bolesne. Ali postoje i druge posljedice:

"Poznato je, da su moždani udari vrlo česti kod osoba, čije se disanje na momente zaustavlja. Takvi prekidi disanja dovode do začepljenja arterija, s jedne strane, s druge strane, postoji mogućnost da se mozak nedovoljno napaja krvlju. Često čujemo od pacijenata, da se ujutro probude i ustanove da im se jedna ruka oduzela. To znači da su za vrijeme spavanja doživjeli moždani udar."

Iako su prvi simptomi ekstremna pospanost, tačno je, da se ova opasna bolest može samo utvrditi laboratorijskim pretragama. A kad se utvrdi da se radi o osobama koje boluju "Apnoe-odnosno zaustavljenog disanja" , onda one dobijaju doživotnog pratioca koji se zove "CAP", što je skraćenica od "Continous positive airway pressure". To je aparat, koji se sastoji od maske, koja neprestano stvara pritisak i tako sprječava opasne prekide disanja.

U medicini je zaista rijetkost, da se pacijentima može pomoći ovako brzo i efikasno. Isto je tako rijetko, da se pacijenti odmah, od samog pocetka sprijatelje sa ovim otkrićem, koji je kombinacija maske i jedne cjevčice koja prolazi kroz nos i koja napaja pluca kiseonikom. Aparat osim toga užasno zuji. Pacijenti se osjećaju kao da im helikopter stoji na noć

noj komodi. A to nije nimalo seksi.

"Pa nije mi bilo lako, da aparat donesem kuci. Najgore od svega je što je hrkanje jedna od tema, o kojoj ja i moja žena ne pričamo. Žene ne vole da o tome pricaju, još manje kad vide da noću moraš spavati sa cjevčicom u nosu. Treba malo vremena, dok ne pređe u naviku, da bi se o tome moglo razgovarati."