„Hiljadu maramica protiv zaborava“

Prostorije Muzeja evropskih kultura u uglednoj berlinskoj četvrti Dahlem su prilikom otvorenja izložbe bile ispunjene do posljednjeg mjesta. Direktorica muzeja, Elisabeth Tietmeyer je bila pozitivno iznenađena. „Ko kaže da su ratovi koji su nam se dešavali takoreći u susjedstvu, u jeku novih, zaboravljeni", zapitala se obraćajući se okupljenima. Za  nju, kao i za većinu Nijemaca je bivša Jugoslavija bila mirna multikulturalna evropska zemlja. Stoga joj se posebno dopala ideja kuratorke Beate Wild da se u ulaznoj  prostoriji izložbenog prostora postave  umjetničke fotografije prekrasnih krajolika različitih dijelova bivše Jugoslavije, berlinskog fotografa sarajevskog porijekla Nihada Nine Pušije. Nakon  napuštanja ove prostorije, ulazak u prostor sa, na zidovima okačenim 50 metara dugačkim "tepihom" punim vezenih maramica. I nepreglednim brojem imena: Teufik Hodžić, Fikret Husić, Junuz Mašić...   

Vezom protiv trauma i zaborava

Maramice, ukrašene ne samo imenima i datumima rođenja i smrti su lijepe, na njima su često motivi cvijeće, ptice, drveće. U njih su utkane priče preživjelih majki i supruga srebreničkih žrtava, koje su svoje traume pokušale savladati i učešćem u projektu nazvanom „Hiljadu maramica protiv zaborava“. Neke od njih su se godinama okupljale u prostorijama berlinskog Centra za Jugoistočnu Evropu, gdje im je pružana psihološka pomoć, gdje su se družile, pričale, zajedno plakale. Dok jednog dana u prostorije centra nije došla švajcarska umjetnica Anna S. Brägger i predložila da počnu vesti. Male džepne maramice sa različitim motivima koje ih podsjećaju na njihove izgubljene sinove, supruge, očeve. I sa njihovim imenima. Da prilikom rada zamišljaju da im tu maramicu poklanjaju za neko putovanje, da im se nađe u džepu ili reveru, da njome obrišu znoj ili suze. Ideju je prva prihvatila Srebreničanka Remzija Suljić i počela vesti. Jednu, pa drugu maramicu, dok joj se nisu pridružile i druge žene. Anna Brägger je izvezene maramice počela povezivati u jedno platno, koje je postajalo sve duže i duže...

Rola sjećanja

Anna Brägger ovo platno, u međuvremenu dugačko skoro 50 metara naziva „Rolom sjećanja“. Umjetnica rođena 1955. u Atini, odrasla u švajcarskom Bazelu, njime pokušava da ovjekovječi i svoje uspomene: iz Vukovara, Osijeka, Sarajeva, Srebrenice... Srebrenička tragedija ju je naročito pogodila, rad sa ženama koje su utočište od rata našle u Berlinu je postao njen životni projekat. Ova izložba u uglednom Muzeju evropskih kultura je, ističe, priznanje njenom radu na koje je godinama čekala. Platno je, istina, tada dugo tek pet metara, prije nekoliko godina bilo izloženo i u Potočarima, te prije godinu dana u jednoj crkvi u Berlinu i od tada je skoro zaboravljeno ležalo u prostorijama Centra za Jugoistočnu Evropu. Do danas.

Svaka maramica, jedna sudbina

I za Bosiljku Schedlich je ova izložba svojevrsno priznanje njenom dugogodišnjem angažmanu za izbjegle iz bivše Jugoslavije, koji su se godinama okupljali u, na njenu inicijativu 1991. godine osnovanom, Centru za Jugoistočnu Evropu u berlinskoj opštini Kreuzberg. Rođena Hrvatica je za svoj rad dobila brojna priznanja, između ostalih i njemački Savezni križ za zasluge. Ova 69-godišnjakinja je 2006. godine osnovala i fondaciju „Überbrücken", „Premostiti", kojom podržava projekte pomoći ratom traumatiziranim osobama a koja je zajedno sa muzejom realizirala izložbu „Hiljadu maramica protiv zaborava".

Još hiljadu maramica?

Bosiljka Schedlich, jednako kao i umjetnica Anna S. Brägger želi da se ovaj projekat nastavi. „1000 izvezenih maramica, to je samo osmina srebreničkih žrtava," ističu one i pozivaju i druge žene da se pridruže projektu. Schedlichova, sada u mirovini, želi pokrenuti i njemačke, te žene iz drugih ratnih područja da i one vezu maramice svojim ratnim žrtvama. I da njima podsjećaju na besmislenost ratova i ubijanja. Anna Brägger bi se posebno radovala kada bi svoju „rolu sjećanja“ mogla izložiti i u Beogradu. Kaže da je u kontaktu sa grupom mladih ljudi koji žele realizirati ovaj projekat u Srbiji. A Berlinčani i brojni posjetioci njemačkog glavnog grada  mogu do kraja juna ragledati vezene maramice i razmišljati o njihovoj univerzalnoj poruci.