Hatidža Mehmedović: Trn u oku ratnih zločinaca
23. juli 2018
Od pada Srebrenice u julu 1995. Hatidža Mehmedović je živjela za to da se sazna istina o žrtvama Srebrenice, ali i da se svi odgovorni izvedu pred lice pravde. Kada je srpska vojska i paravojska pod komandom generala Ratka Mladića ušla u Srebrenicu i ubila više od 8.000 muškaraca i dječaka u Srebrenici, među njima su bili i Hatidžini sinovi Almir (18) i Azmir (21), ali i muž Abdulah, dva brata, četiri nećaka i drugi brojni članovi porodice. Kasnije je stalno naglašavala da njeni sinovi nisu pali kao vojnici sa puškama u borbama već kao civili.
Nakon rata Hatidža je najprije stanovala u jednom napuštenom srpskom stanu u Vogošći pored Sarajeva. 2002. vratila se među prvima u svoju kuću na Vidikovcu između Srebrenice i Potočara - kako bi pokazala da je povratak i suživot Bošnjaka i Srba moguć. No, ono što ju je najviše vuklo Srebrenici je kako bi bila "bliže" svojim sinovima. Posmrtni ostaci jednog su iskiopani u cjelini a od drugog su pronađene i identifikovane samo dvije kosti.
Hatidža je po povratku u Srebrenicu osnovala organizaciju "Majke Srebrenice". Skupljala je donacije za prve povratnike, kako bi imali od čega da žive i kako bi im se mogla kupiti stoka, sjeme i poljoprivredne mašine. Bila je pionirka povratka u Srebrenicu. Asfaltiranog puta niti ulične rasvjete do njene devastirane kuće tada nije bilo. Pasa lutalica je, kako je stalno govorila, bilo puno više nego ljudi. Osjećala je ne samo ogromnu tugu već i usamljenost. Društvo joj je pravila jedna stara i bolesna srpska baka. Pošto su baku djeca rijetko obilazila, ona joj je pomagala u kupovini i oko kuće.
U intervjuima je Hatidža stalno ponavljala da ne želi osvetu već samo pravdu i istinu. "Ubijeđena sam da nam naši bosanski Srbi to nikada ne bi uradili da nisu imali organizatore u Beogradu. Kad bi Srbija digla ruke od BiH, mi bi tek onda mogli da živimo i dišemo normalno".
"Živimo od sjećanja na svoju djecu"
Za Hatidžu nije postojala kolektivna krivica, već samo individualna odgovornost za zločine. "Mi, majke Srebrenice živimo samo od sjećanja na našu djecu", rekla je u intervjuu za DW , pred izricanje presude Ratku Mladiću u novembru 2017. u Hagu. U vrtu njene kuće zasađena su tri bora. s kojima je stalno pričala. Zasadio ih je njen sin Almir, pred rat. Tokom radova na kući nije dala da se posjeku. Još nešto je za nju bilo svetinja: urezan Almirov nadimak "Lalo" na betonskoj ploči pored izlaza iz kuće. Pazila je da prilikom radova na kući to niko ne zabetonira i prekrije. Uspjela je pronaći i nekoliko dječijih sveski, klikere i jednu skiju.To je bilo sve što joj je ostalo od njene djece.
Hatidža Mehmedović umrla je u nedjelju uveče (22.7.2018) u Sarajevu nakon duge i teške bolesti. O svojoj bolesti nerado je pričala. Bolest je nije spriječila da prisustvuje izricanju presude Karadžiću i Mladiću u Hagu. "Doživotna kazna za Mladića je samo kap u moru. Mi smo tužne što je osuđen samo za genocid u Srebrenici a ne i za genocid u drugim opštinama BiH", rekla je tada Hatidža Mehmedović za DW i dodala: "Balkanskom koljaču je vođen sudski proces, ali entitet koji je stvaran krvlju naših sinova i dalje postoji. Sada od njega stvaraju zasebnu državu. Mi to nikada nećemo prihvatiti".
Portparol za ljudska prava Kluba poslanika CDU/CSU u Bundestagu Michael Brand poznavao je Hatidžu. Rekao je da ga je duboko rastužila smrt žene, koja je bila glas žrtava. "Ona se kao lavica borila za istinu. Njena misija je bila pravda, a ne osveta. Bila je trn u oku onih, koji do dan danas pokušavaju da sakriju najteže zločine protiv čovječnosti i onih koji pokušavaju da revidiraju istoriju." rekao je Brand. Njemački političar je dodao da reviziju istorije prave ne samo počinioci već i nacionalistički političari u regionu, ali i da tome doprinosi i ignorantnost međunarodne zajednice. "Hatidža Mehmedović ostaće trn u oku svih koji negiraju i relativiziraju genocid. Njenom smrću je najvažniji glas pravde zauvijek nestao", rekao je Michael Brand, dodavši da njena životna misija u borbi protiv negiranja genocida nije okončana. To je, po njegovim riječima, posao za budućnost."