Harmonija između CDU i CSU u 2019-oj?
13. januar 2019
Duo koji čine socijaldemokrate i demokršćani, a koji desetljećima obilježava Njemačku, sve više slabi. Nekadašnja narodna stranka SPD u ispitivanjima javnog mnijenja ima samo 15 procenata podrške. CDU se upravo još drži iznad 30 posto. 40 posto - kao obilježje za masovnu narodnu stranku - neće više nigdje biti dostignuto, čak ni u CSU-u Bavarskoj koja je sestrinska strankea CDU-a. Pri tome je CSU tamo desetljećima imao sigurnu apsolutnu većinu.
Čini se da je to prošlost. Trenutno se u nekim saveznim zemljama tri ili četiri partije natječu da uđu u zonu od 20 procenata podrške. I to bi moglo da pređe u normalnost i drugdje. To sluti i CSU u Bavarskoj i stoga u redovima ove partije vlada nesigurnost.
CSU u neudobnoj sendvič poziciji
Zeleni pritišću CSU sa lijeve strane, Alternativa za Njemačku i regionalni "Slobodni birači" sa desne strane. Preostali prostor u sredini terena postaje sve uži. Odgovore na ovu stratešku bijedu CSU-ovci poput Aleksandar Dobrindta pokušavaju naći u procesu "trial and error" - dakle pokušavaju i pri tome sami sebe zapravo zavaravaju.
Još prije godinu dana su sa novogodišnjeg kongresa CSU-a, održanog u Seeonu, poslani provokativni signali: strožija azilantska politika, konzervativna revolucija, konfrontacija sa CDU. Tako su htjeli vratiti birače koje im je preuzeo AfD. To nije uspjelo. Brojni birači su ih napustili - prije svih mladi.
Godinu kasnije se navodi sljedeće: Harmonija, kompaktnost sa CDU i koncentracija na konkretne zadatke. Čini se da je to kod birača naišlo na bolji prijem, može se čuti u CSU-u. Međutim birači bi se s obzirom na ovaj cik-cak kurs mogli pitati sljedeće: Što će se onda dogoditi 2020. ili 2021. godine?
Koliko je još uvijek nejasno raspoloženje između dvije sestrinske stranke pokazalo se na kraju kongresa. Kako bi korigirali dojam o naizgled previše harmonije ponovo se govorilo o "kooperativnoj konkurenciji". Sadržajne razlike između CSU i CDU su, rečeno je, njihova jačina. Odgovor na to koje su to razlike nije dat. No dobro.
Kriza politike
Ono što dodatno šteti vjerodostojnosti i pouzdanosti CSU-a je smjena generacije koja je u toku: Dalje od tvrdoglavih CSU-tipova, koji stoje iza svojog mišljenja, čak i ako je mainstream drugačiji, do profesionalnih političara srednjih godina koji prije svega gledaju na izborne rezultate, većinu i ono što je izvodljivo. Politika tako gubi strast i hrabrost.
Ta se promjena vidi i na navodnim sitnicama. Dok su se ranijih godina na Kongresu CSU-a još mogle vidjeti brojne tradicionalne bavarske jakne, sada se prije vide uobičajena tamno plava odijela iz poslovnog svijeta.
I to iako je alpska nošnja među mladim ljudima, do kojih se želi doći, upravo veoma tražena. Čak i u berlinskoj četvrti "Mitte" postoje odgovarajuće trgovine gdje se ti kostimi mogu kupiti. Nove zvijezde narodne muzike pune cijele stadione - mladim ljudima. Duh vremena - nova čežnja za zavičajnim - bio bi dakle zapravo u duhu CSU-a. Ipak CSU je nesiguran i poziva prvo na "godinu obnove".
2019. bi trebao doći veliki prodor
Uskoro će CSU sa Markusom Soederom na vrhu imati novog jakog čovjeka koji je u isto vrijeme premijer i predsjednik stranke. Horst Seehofer je koncem januara istorija (prošlost) - on međutim do daljnjeg ostaje savezni ministar unutarnjih poslova.
Soeder je najavio da CSU želi učiniti mlađim i obogatiti ga sa više žena. Za početak zvuči dobro, to je međutim i Seehofer već uradio i to doduše uspješno. Problem podmlatka CSU zapravo nema.
Druga tačka: Potreban je novi timski duh. To kaže upravo Soeder koji slovi kao egocentrični političar od vlasti. U Seeonu su inscenirani prizori harmonije, i sa novom šeficom CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer. Zaista vjerovati u to se ne može. No kratkoročno bi se savez mogao održati. U konačnici su u maju izbori za Europski parlament. Član CSU-a bi mogao postati predsjednik Europske komisije. To zbija redove.
Tačka tri: U stranci se trebaju etablirati nove osobe, koje zastupaju određene teme. Ipak to treba prostor za djelovanje, ideje i ponekad i sukob. Previše harmonije i konsenzusa, maksima CSU-a za 2019. godinu, je prije kontraproduktivna.
Kamenito samopronalaženje
Prepoznatljivi politički brend se isplati, kako to pokazuju druge stranke - primjerice Zeleni. Oni su se borili za prestanak korištenja atomske energije dok nije donesena odluka o tome. Vjerodostojni su zbog toga još i danas kada se bore protiv eksploatacije mrkog uglja i za zaštitu klime. AfD sa svojim fokusom "Njemačka najprije", štagod ko želio misliti o njemu, za sebe veže stabilnu biračku bazu.
Tradicionalni karakter starog CSU-a je uvijek bio: laptop i kožne hlače, tradicija i moderna, domovina i prodor: To je zapravo jedna veoma moderna tema. Možda stranački stratezi uskoro ponovo dođu natrag na to.
Do kraja godine se želi okončati proces obnove CSU-a i jačanja otpornosti na krizu. Željeni put natrag ka staroj normalnosti masovne stranke bi međutim moga postati težak - zbog opće vremenske situacije i trnovitog samopronalaska.