Hamas i Izrael - dva zakleta neprijatelja

Izraelske zračne snage neumorno bombardiraju Pojas Gaze. Od početka operacije "Zuk Eitan" ("Zaštitni rub") poginulo je, prema navodima UN-a, više od 120 Palestinaca, a više stotina ljudi - pretežito civila - je ranjeno. Jednako neumorno s druge strane na ciljeve u Izraelu rakete ispaljuju i Kassam-brigade, militantno krilo Hamasa, kao i militantne snage Islamskog džihada.

Prijetnja za Tel Aviv i Jeruzalem

Gotovo svakodnevno u Tel Avivu i Jeruzalemu zavijaju sirene za zračnu uzbunu podsjećajući izralesko vodstvo da Hamas sada doista može svojim raketama doprijeti do "srca Izraela". Eskalacija sukoba se počela nazirati kada su u lipnju tri izraelska mladića oteta u blizini jednog naselja u dijelu Zapadne obale Jordana koju su zaposjeli Izraelci i kada je izraelska vojska na to odgovorila vojnom operacijom širokih razmjera. Oteti mladići su početkom prošlog tjedna (30.6.) pronađeni mrtvi. Izrael za njihovu smrt optužuje Hamas koji, međutim, nije preuzeo odgovornost za ovaj čin. Samo dva dana kasnije su jednog palestinskog mladića iz istočnog Jeruzalema očigledno u činu odmazde ubili židovski ekstremisti. Od onda se situacija stalno pogoršava.

Žestokim zračnim napadima Izralel želi očigledno oslabiti Hamas i onemogućiti ga da u kratkom roku ponovno konsolidira svoje redove. Do sada Izrael napadima iz zraka, s mora i artiljerijskom paljbom s kopna pokušava uništiti vojnu infrastukturu Hamasa. U sadašnju taktiku spada i pokušaj ciljane likvidacije vojnih vođa i uništavanje njihovih kuća. Pitanje je, međutim, jesu li zračni napadi dovoljni za ostvarenje tih ciljeva. Zbog toga Izrael razmatra mogućnost slanja kopnenih jedinica u Pojas Gaze i u tu svrhu je mobilizirao već 20.000 rezervista. No, unatoč svim prijetnjama premijera Benjamina Netanjahua da "će se ići do kraja", izraelska vlada oklijeva s napadima pješaštva. Neki članovi kabineta bi, s druge strane, rado iskoristili ovu priliku i ponovno zaposjeli cijelo područje Pojasa Gaze.

Probuđeni duboki strahovi

Izraelska vlada, međutim, prije svega želi zastrašiti Palestince. Činjenica da rakete iz Gaze mogu prodrijeti duboko u izraelski teritorij ne ugrožavaju, doduše, previše svakodnevicu izraelskog stanovništva jer ih izraelski proturaketni sustav "Željezna kupola" zaustavlja, ali napadi su probudili duboki strah kod mnogih Izaelaca da su ranjiviji nego što su mislili.

Za Izrael pak ofenziva protiv Hamasa ostaje hodanje po žici. Jer ako Hamas bude previše oslabljen, nakon prekida vatre neće moći suzbiti utjecaj drugih militantnih skupina. Od kraja zadnje vojne ofenzive u studenom 2012. zahvaljujući Hamasu je ipak bilo ostvareno kakvo-takvo primirje. Ono je bilo krhko, ali se poštivalo. Hamasove patrole oko granice su spriječavale male, često još radikalnije skupine da ispale rakete. Izolacija Pojasa Gaze i Hamasa još se pooštrila smjenom vlasti u Egiptu. Novo egipatsko vodstvo pod Abdelom Fatahom Al-Sisijem okreće leđa Hamasu, ali zato slovi kao saveznik još omraženije Muslimanske braće. Egipatske snage sigurnosti uništile su brojne mreže tunela između Pojasa Gaze i Egipta, a time i podzemno gospodarstvo Palestinaca. Umjesto jeftine robe iz Egipta, oni sada dobijaju samo skupe proizvode iz Izraela, a građevinski materijal u Gazu dolazi samo u ograničenim količinama preko izraelskog graničnog prijelaza Kerem Shalom. Izvoz i dalje gotovo da nije moguć. I egipatsko-palestinski granični prijelaz Rafah je već mjesecima tek sporadično otvoren. Njegovo trajno otvaranje je jedan od glavnih uvjeta Hamasa za potpisivanje primirja.

Ni pomirba Hamasa i Fataha nije pridonijela poboljšanju situacije. Početkom lipnja te dvije palestinske organizacije su imenovale novu privremenu vladu jedinstva. Hamas se službeno povukao iz vlade, ali je de facto zadržao kontrolu nad Pojasom Gaze. On se nadao da će uprava autonomnih palestinskih područja financirati plaće oko 40.000 službenika Hamasove vlade, ali iako je Katar obećao financijsku pomoć u milijunskim iznosima, blagajne su još uvijek prazne.

Hamas ne uživa podršku naroda

Dakle, ostaje za vidjeti hoće li Hamas uspjeti ostvariti svoje političke zahtjeve i vratiti se miru. Upućeni promatrači ukazuju da bi novim vojnim sukobom on mogao pokušati vratiti izgubljenu popularnost. Drugi cilj bi mogao biti ujedinjenje Palestinaca suočenih sa zajedničkom prijetnjom. Ali ta opcija je riskantna s obzirom da nije sigurno hože li organizacija doista iz sukoba izaći jača. Stanovništvo Gaze već po treći put u zadnjih šest godina živi u ratnim uvjetima i ni u kojem slučaju ne podržava bezrezervno napade na Izrael. "Sve to smo već više puta vidjeli. To se ponavlja, ljudi su umorni i skupo plaćaju ovu situaciju", kaže tako jedan Palestinac iz Gaze. Već osam godina stanovništvo pati pod izraelskom politikom blokade koja onemogućava bilo kakav gospodarski napredak. Nezaposlenost je nakon smjene vlasti u Egiptu još porasla. 65 posto stanovništva u Gazi je mlađe od 24 godine, a stopa nezaposlenosti je u toj skupini - prema navodima UN-a - veća od 60 posto.

Nakon posljednjeg rata u studenom 2012. popularnost Hamasa je bila porasla - ali to je trajalo samo kratko. Loši uvjeti života u Pojasu Gaze su narod okrenuli protiv Hamasa. Visokorangirani čelnici Hamasa su od početka izraelske ofenzive nestali iz javnosti - navodno se skrivaju u podzemnim bunkerima. Tu mogućnost ostalih milijun i 700 tisuća stanovnika Pojasa Gaze nema. Usprkos svemu tome, većina u Izraelu vidi krivca za najnoviju eskalaciju sukoba. Oni izraelske napade vide kao kolektivnu kaznu - baš kao i dugogodišnju izolaciju.