Görlach Global: Politički zastoj na Tajvanu

Samo mjesec dana nakon pokušaja državnog udara u Južnoj Koreji, susjedni Tajvan se suočava s ustavnom krizom. Obje zemlje dijele zajednički izazov: politička moć je podijeljena između dvije stranke. Na demokratskom jugu Korejskog poluostrva, s jedne strane je konzervativni predsjednik, a s druge liberalna većina u parlamentu. Na Tajvanu je situacija obrnuta: liberalna Demokratska progresivna partija (DPP) ima predsjednika i vladu, dok parlament kontrolišu konzervativni nacionalisti iz Kuomintanga (KMT).

Na Tajvanu su nacionalisti ti koji izazivaju krizu. Oni žele ponovo pregovarati o pravilima prema kojima bi sedam trenutno upražnjenih sudijskih mjesta na Ustavnom sudu trebalo biti popunjeno. Vlada je predložila sedam kandidata za te pozicije. Međutim, alat pritiska KMT-a (Kuomintang) je odbijanje potvrde tih prijedloga, čime je rad suda paraliziran.

Iako se od predsjednika Tajvana Lai Ching-tea ne očekuje da ovaj zastoj iskoristi kao izgovor za proglašenje vanrednog stanja, za razliku od suspendovanog južnokorejskog predsjednika Yoon Suk-yeola, koji je to učinio, situacija ostaje ozbiljna. Ako Lai ne popusti, Tajvan bi se mogao suočiti s ozbiljnom ustavnom ili demokratskom krizom, sličnom onoj u Južnoj Koreji. To bi se dogodilo u trenutku kada je od ključne važnosti da Tajpej ostane politički funkcionalan.

Kuomintang: Propekinška propaganda na Tajvanu

S obzirom na skoro preuzimanje dužnosti Donalda Trumpa kao predsjednika SAD-a, prijetnje iz Kine i napetosti u Tajvanskom tjesnacu i zapadnofilipinskom moru, Tajvanu je hitno potrebna snažna i stabilna vlast. Međutim, prema navodima kritičara, nacionalisti iz Kuomintanga (KMT) namjerno podrivaju tu stabilnost svojim političkim djelovanjem.

Kuomintang (KMT) je tradicionalno blizak Pekingu i otvoreno bi podržao "ujedinjenje" s kineskim kopnom. I danas postoje nacionalisti koji veličaju svog "generalisimusa" Chiang Kai-sheka. On je bio protivnik Mao Zedonga u kineskom građanskom ratu, ali je 1949. poražen i povukao se na Tajvan, gdje je uspostavio teroristički režim. Chiang i Mao nisu dijelili mnogo zajedničkog, osim uvjerenja da je otok Tajvan dio Kine. Današnji KMT je ista stranka koja je podržavala gotovo četiri decenije Chiangeve vladavine terora.

Međutim, danas samo mali broj stanovnika Tajvana dijeli stav KMT-a da budućnost ostrva leži u približavanju Narodnoj Republici Kini. Većina stanovnika u anketama jasno izražava svoj identitet kao Tajvanaca i ne žele mijenjati trenutni status quo. KMT zato mora posezati za raznim trikovima kako bi progurao svoju propekinšku agendu. S druge strane, ni liberalna Demokratska progresivna partija (DPP) ne uživa nepodijeljenu popularnost. Stranka se suočava s kritikama, posebno među mladim glasačima, i mora dokazati da zaista predstavlja ljevičarsku snagu, kakvom se predstavlja, u svjetlu rastućih stanarina i troškova života.

Tajvan i Južna Koreja: Nekadašnji primjeri demokratizacije

Ovdje se ponovno pokazuju sličnosti s Južnom Korejom. I tamo je istorija konzervativaca usko povezana s vojnom diktaturom. Obje zemlje, i Južna Koreja i Tajvan, započele su proces demokratizacije krajem osamdesetih godina. U oba slučaja, prelazak na demokratiju postignut je kompromisom, gdje su bivši tlačitelji ostali dio političkog sistema. Obje zemlje pokazuju da je ta cijena u početku omogućila nenasilan demokratski napredak.

Danas, trideset pet godina kasnije, postaje očigledno da totalitarni akteri, koji su se navodno transformisali u demokratske političare, ne žele odustati od svog autoritarnog naslijeđa. Oni mogu sabotirati demokratske projekte, pa čak ih i vratiti unazad. Ova pojava trenutno je vidljiva u dvije istočnoazijske demokratije. To ima potencijalno katastrofalne posljedice za demokratski svijet u cjelini. Tajvan i Južna Koreja nekada su smatrani novim uzorima – uzorima koji su danas prijeko potrebni, s obzirom na krizu koja je pogodila demokratije u Starom i Novom svijetu.

Alexander Görlach je viši saradnik Carnegie Council for Ethics in International Affairs i vanredni profesor na Gallatin School pri New York University, gdje predaje teoriju demokratije. Nakon boravaka na Tajvanu i u Hong Kongu, ova regija svijeta, posebno uspon Kine i njegov utjecaj na demokratije u Aziji, postala je njegovo ključno istraživačko područje. Obavljao je različite funkcije na Univerzitetu Harvard, kao i na univerzitetima u Cambridgeu i Oxfordu. Alexander Görlach živi u New Yorku i Berlinu.

Tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu