Grčki referendum je suvišan

Grci će iduće nedjelje moći na referendumu odlučiti, ali o čemu zapravo? Je li narod za ili protiv paketa financijske pomoći kreditora zajedno s mjerama štednje i reformama postavljenima kao uvjet? Pitanje koje bi trebalo biti postavljeno je apsurdno. Pa ne može se odlučivati o nečemu što uopće više ne postoji. Ministri financija članica eurozone su svoj prijedlog de facto i de iure povukli nakon što je Grčka prekinula pregovore. Grčka je trenutno prepuštena sama sebi i sve brže srlja u bankrot.

Ako bi Grci za tjedan dana pristali na paket pomoći, to ne bi imalo nikakve neposredne posljedice. Morao bi biti dogovoren sasvim novi paket pomoći. Ali s kim? S vladom premijera Tsiprasa to neće biti moguće, jer on poziva Grke da ga na referendumu odbiju. Vlada koja ne stoji iza reformi teško da bi ih mogla ozbiljno provesti u djelo.

Kada bi Grci na referendumu, dakle, rekli "da", vlada bi nužno morala dati ostavku i raspisati nove izbore. Ali, postoji bojazan da bi se sastav vlade koja je u svojoj jezgri komunistička mogao grčevito boriti za ostanak na vlasti. Dobrobit njegovog naroda je toj vladi, sudeći prema tragičnim greškama napravljenima posljednjih tjedana, ionako očito nevažna. Grčka vlada je lukavo dovela pregovore do propasti i sada se skriva iza referenduma. Ona je mogla pitati narod što misli i prije nekoliko tjedana, a ne tek sada pod pritiskom prijetećeg bankrota.

Što bi značilo "ne"?

Ako, pak, Grci na referendumu kažu "ne", onda više nema povratka. Odnosi s kreditorima i eurozonom bi bili trajno narušeni. To grčki premijer i želi. Kome će to koristiti ostaje - zagonetka. Potpuno je jasno da je Grčka bez pomoći izvana financijski osuđena na propast.

Austrijski ministar financija Hans Jörg Schelling je prvi izrekao ono što mnogi misle: do grexita će doći. Šefica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde je rezignirana. MMF Grčkoj ovako, kaže, više ne može pomoći. Jedino Europska središnja banka još drži grčke banke na životu.

Grčki premijer Tsipras je u svom posljednjem telefonskom razgovoru s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel rekao da Grčka ima još "puno kisika" za preživljavanje. Možda će i uspjeti još jednom skupiti novac, izbjeći nasukavanje na hridi zvanoj "30. lipnja" i platiti ratu kredita MMF-a koja joj dolazi na naplatu. Ali time se neće zaustaviti katastrofalan razvoj situacije u kojoj se nalazi. Prihodi od poreza se smanjuju, gospodarstvo slabi - to ne može zaustaviti nikakav referendum, već samo mudra financijska politika u kombinaciji s međunarodnom pomoći.

Jedina demokracija u Europi

U raspravi o referendumu u grčkom parlamentu nije se štedjelo s kritikama i uvredama kreditora i Europe općenito. Posebno bolna je bila konstatacija da demokracija još vlada samo u Grčkoj. Svi ostali su se, rečeno je, nedemokratski urotili protiv Helasa. Ali nije tako: Europska unija se sastoji od 28 demokratskih zemalja koje nisu samo iskazivale solidarnost Grčkoj u posljednjih pet godina. Grčka već desetljećima dobiva puno više sredstava iz Bruxellesa nego što uplaćuje u blagajnu EU-a.

Syriza i desni Anel nisu demokraciju ni izmislili niti su je zakupili. Dugovi i financijska odgovornost se ne mogu izbrisati tek jednim referendumom. Grcima stoga mora biti jasno da se na ovom referendumu neće izjašnjavati za program pomoći ili protiv njega, već o svom daljnjem političkom putu - s Europom ili bez nje. Ako se žele i dalje oslanjati na taj lijevo liberalni i na propast osuđeni eksperiment, onda moraju biti svjesni i posljedica. Nitko u Europi ne želi poniziti Grke - što se stalno ponavlja - ali pomoći se može samo onome tko pomoć doista i želi.