Grčka: Zabranjena zona za migrante na Marici

Granica između Grčke i Turske je uglavnom rijeka Marica. Ona i pritoke natapaju okolna polja, tako da je to jedno od najplodnijih područja u Grčkoj. Na obje strane granice, koja je i spoljna granica EU, vide se zeleni brežuljci obrasli listopadnom šumom.

„Otkad znam za sebe, ovuda su uvijek prolazile izbjeglice", kaže seljak Focis Kancis za DW. Dok migranti prolaze kroz područje na putu prema zapadnoj Evropi, brojni lokalci su ga posljednjih decenija napustili. Ovaj 36-godišnjak je jedan od rijetkih koji su ovdje ostali. „To je najzapuštenije područje u Grčkoj“, kaže on.

Uprkos idealnim uslovima za poljoprivredu, domaći poljoprivrednici žive u bijedi, kritikuje Kacis. „Zatvorili su šećeranu koja je bila jako važna za ljude."

Ovdašnjim seljacima život otežava globalna konkurencija. Ali, uprkos brojnim problemima s kojima su ovi ljudi suočeni, vlada u Atini je prije svega zainteresovana za jednu stvar: za onemogućavanje prolaska izbeglica preko tursko-grčke granice.

Turska granica je odmah iza brežuljaka kod sela u kojem je Kancisovo imanje. Tu se vide brojne napuštene zgrade. Umjesto traktora, vide se samo vojna terenska vozila. Civilima je zabranjen pristup području uz rijeku. Prijeti čak i krivična prijava zbog špijunaže ukoliko neko ovdje snima ili istražuje kao novinar.

- pročitajte i ovo:  Pet godina od sporazuma EU i Turske: Samo što dalje od EU

Tragovi izbjeglica

Uprkos zabranama, ovuda stalno prolaze izbjeglice, iako izgleda da se posljednjih sedmica njihov broj smanjio. Ko prođe obližnjom šumom, naići će na ruksake, šatore, prazne boce od vode ili omote od čokolade, često iz Turske.

„Nakon što pređu rijeku, spavaju u šumi i sljedećeg dana nastavljaju put“, kaže Kancis. Zbog političke i ekonomske zapuštenosti ovog područja, kod stanovnika se stvara nesnošljivost prema strancima, kaže on, dodajući da „izbjeglice ovuda samo prođu, ne nanoseći nikakvu štetu“.

Na pitanje, koliko izbjeglica trenutno prelazi preko granice, domaće stanovništvo daje protivrječne odgovore: jedni tvrde da svakodnevno ljudi prolaze kroz sela i kradu voće i povrće po vrtovima i njivama. Drugi kažu da broj izbjeglica opada: „Odavno nisam vidjela nikoga", kaže jedna konobarica u selu Pragi. „Oni izbjegavaju glavne puteve jer se boje policije."

Lokalni mediji tvrde da su već krajem avgusta brojne izbjeglice iz Avganistana prešle granicu. Pokazuju snimke velikih grupa koje idu preko polja i kroz šumu. Gdje je i kada taj materijal snimljen, se ne zna - niti ima dokaza. Poruka jednostavno glasi:  ilegalni migranti preplavljuju našu zemlju i idu prema našim gradovima.

- pročitajte i ovo:  "Ljudi i dalje žive u šatorima, tik uz more"

Ograda povećava rizik za migrante

Do Soluna, drugog po veličini grčkoga grada, ima oko 400 kilometara. Većina izbjeglica, koji pređu Maricu, prolaze ovuda, tvrdi Hope Barker koja radi u organizaciji „Mreža za monitoring nasilja na granici". Na talibansko preuzimanje Kabula, Grčka je reagovala nastavkom gradnje ograde uz Maricu, kako bi izbjeglicama otežala prelazak granice.

Ali, ljudi se ne mogu odvratiti, kaže Barker za DW. „Utvrđivanje granice samo povećava rizik kojem su izloženi prilikom prelaska. To znači da oni zavise od krijumčara, koji ih često izrabljuju.“

Nakon što ti ljudi prođu Iran i Tursku, na grčkoj granici ih čekaju dodatne prepreke, kaže Barker: „U pokušaju prelaska grčke granice ti ljudi nailaze na grčku vojsku, Fronteks, neidentifikovane maskirane muškarce, nezvanične zatvore i tako dalje. Svi ti elementi služe da bi se sproveo jako dobro razvijeni i sistemski pušbek (pushback), kod kojega se izbjeglice uvijek iznova vraćaju preko granice u Tursku."

„Grčka neće mijenjati migracionu politiku"

Sve te informacije zasnivaju se uglavnom na brojnim izjavama izbjeglica, koje već godinama skuplja i dokumenuje ova organizacija za monitoring nasilja na granicama. A vlasti onemogućuju uvid u ono što se događa na spoljnoj granici EU. „Ako istraživači, saradnici nevladinih organizacija, aktivisti za ljudska prava i novinari nemaju pristup tom području, vlasti mogu da rade šta hoće“, kaže Barker.

Grčki ministar za migraciju Notis Mitarakis odbacuje optužbe za ilegalne pušbekove i kršenje ljudskih prava. U prvoj izjavi nakon što su talibani zauzeli Kabul rekao je: „Grčka neće mijenjati svoju strogu, ali korektnu migracionu politiku."

Na društvenim mrežama ministar govori o stalnom smanjivanju broja migranata koji dolaze kopnenim ili morskim putem i o osjetnom smanjenju tražilaca azila u izbjegličkim kampovima. Nedavno je Mitarakis migrantsku krizu u Grčkoj proglasio završenom.

Hope Barker stvari vidi potpuno drukčije. Manje izbjeglica znači više ilegalnih pušbekova, kaže ona. A to što je manje ljudi u kampovima, ne znači da ih je manje u zemlji. „Vladajuća stranka Nova demokratija je stalno nastojala da smanji podršku  izbjeglicama čiji je status priznat“, kaže ona. „To naravno vodi smanjenju broja ljudi u kampovima – ali povećanju broja ljudi na ulici."

Evropska unija koja je Grčkoj od 2017. dala milijarde za prevladavanje migrantske krize, nije spremna da kritikuje tu zemlju zbog ilegalnog potiskivanja ljudi preko granice.

Ali, polako i u Briselu traže od Grčke veću transparentnost. Kad je Grčka nedavno zatražila još 16 miliona evra za obalsku stražu, Brisel je zahtijevao uspostavljanje nezavisnog sistema nadzora. Nevladine organizacije to traže godinama, kako bi se stvorilo više transparentnosti na morskoj i kopnenoj granici i osiguralo poštovanje načela pravne države i za tražioce azila.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu