Grčka: Mutira li Tsipras u socijaldemokratu?

Deutsche Welle: Atenski list "To Proto Thema" piše da grčki premijer i predsjednik ljevičarske Syrize, Alexis Tsipras, "polako mutira u socijaldemokratu". Slažete li se Vi s ovom procjenom?

Da, to bi se moglo tako formulirati. No pitanje je samo: Šta to znači?

Šta to znači po Vašem mišljenju? Šta su Tsiprasove namjere?

Ovdje postoje dva načina čitanja: Otvaranje prema socijaldemokratama će se s jedne strane shvatiti kao pokušaj da politička ljevica Europe, uključujući socijaldemokrate (kao što su francuski PS, njemački SPD, Demokratska stranka Italije, portugalski i španjolski socijalisti) i lijevi socijalisti (kao španjolska stranka Podemos ili portugalski Lijevi blok) obavežu na zajedničku anti-neoliberalnu europsku politiku i tako se europska socijaldemokratija poličko-ideološki pozicionira korak dalje. S druge strane se Tsiprasovi koraci ne trebaju shvatati idološki, već čisto partijskopolitičko-strateški i unatarstranački. Iza otvaranja prema socijademokratama stoji pokušaj potkopavanja socijaldemokratskog pokreta pod vodstvom predsjednika socijaldemokratske stranke PASOK, Fofi Genimata. Jedan "anti-neoliberalni" front protiv konzervativca Kyriakosa Mitsotakisa uključujući sve umjerene i isključujući sve radikalne snage političke ljevice bi trebao biti moguć samo pod Tsiprasovim vodstvom, u slučaju nužde i u suradnji sa konzervativnim snagama kao u slučaju stranke Anel.

Vjerujete li da Tsipras planira još bližu suradnju sa bivšom vladajućom strankom, grčkim socijalistima PASOK-a?

Ovdje je prije riječ o dalekosežnom prevladavanju Pasoka. On ga želi zamijeniti ljevičarskom koalicijom pod njegovim vodstvom.

Sva ispitivanja javnog mnijenja upućuju na to da bi Tsiprasov glavni protivnik, konzervativac Kyriakos Mitsotakis, pobijedio u slučaju novih izbora. Vjerujete li da Tsipras još može dovesti do obrata?

Obrat, prema mom mišljenju, Tsipras ne može napraviti bez privrednog rasta i vidljivih strukturnih reformi. No da bi se postiglo oboje izgubljeno je previše vremena, a drugo se nije ni moglo očekivati od Syrize s obzirom na njenu političko-ideološku pozadinu. Uz to Tsiprasova politika se biračima čini previše proturječnom - i ona to, u osnovi gledano, i jest. On je iznevjerio ne samo socijalpolitičku kalkulaciju, koju su imali neki (da će spriječiti najgore), već i nade koje je probudio kod drugih. Do toga je došlo najkasnije prošle godine, kada je odlučio da ostane na vlasti i preuzme odgovornost.

Jedino, na čemu Tsipras još može raditi - i na čemu on zaista radi - je, da konzervativna stranka Nova demokratija (ND) bude izolirana u grčkom partijskom sistemu. Tsipras pri tome igra na kartu da grčkim partijskim sistemom, izuzimajući ND, dominiraju populističke, ljevičarske i etatističke snage (op. red. etatizam: vladavina države nad ekonomskim ili društvenim odnosima) Mogući koalicioni partneri ND-a su svi skupa ispod izbornog praga od tri posto: ND vjerojatno već sada ne bi bio sposoban formirati većinu čak i ako bi ostvario relativnu izbornu pobjedu. U jednom čistom proporcionalnom sistemu to bi onda tek bio slučaj. Da li će se on zahvaljujući ovoj strategiji ipak moći održati na vlasti ostaje da vidimo. To je vjerojatno njegova jedina šansa.

Lazaros Miliopoulos je politolog na Univerzitetu u Bonnu. Područja njegove specijalizacije su između ostalog istraživanje ekstremizma i političkih stranaka, političke ideologije kao i istraživanja o Europi. Razgovor je vodio Konstantinos Symeonidis.