Izbjeglice na Chiosu zatočene i očajne

Na prvi pogled plaža Souda na malom otoku Chiosu u Egejskom moru, samo sedam kilometara od anadolskog kopna, djeluje kao raj za odmor.  Plaža je puna nasmijanih ljudi koji plivaju ili pecaju. Ova slika bi mogla biti idealna promocija za ljetovanje u Grčkoj. Međutim, stvarnost je ipak drugačija. Souda je postala kamp za hiljade izbjeglica, kojim upravlja opština Chios.

Pošteno je reći da je Souda jedan od najgorih kampova za izbjeglice u zemlji. Otok Chios, koji je nekada pozdravljao izbjeglice, sada se pretvorio u zatočenički otok sa skoro 4.000 osoba zarobljenih u nešto što izgleda kao zatvor na otvorenom. Uslovi su užasni i svakog dana se sve više pogoršavaju. Od lokalnih i državnih grčkih institucija dolazi minimalna ili nikakva pomoć. Pokušaji Deutsche Wellea da dobije odgovor od grčkog Ministarstva za migraciju, te lokalnih institucija na otoku Chiosu bili su neuspješni.

Bijedni uslovi

U jednom od šatora na plaži, koje se nalazi pored kanalizacionog sistema, DW susreće Valida i Farah, par iz Damaska iz Sirije, koji su na Chios došli brodom, stješnjeni sa puno drugih izbjeglica. Farah ima 20 godina, u poodmakloj je trudnoći i čeka dječaka. Valid (Wallid) ima 31 godinu i radio je kao turistički vodič za kiparske turiste u Damasku. Kipranski grčki priča kao lokalno stanovništvo. Par je živio u izbjegličkom kampu Vial na Chiosu, koji je bio pod kontrolom grčke vlade i armije.

"Napustili smo Vial zato što su uslovi bili užasni i Farah je bila u bolnici zbog trovanja hranom”, kaže Wallid. Stisnuti u kontejneru sa osam drugih ljudi, njihov jedini izbor je bio da dođu na plažu Souda i žive u šatoru pored kanalizacije.*  Štakori i zmije su svakodnevni posjetioci njihovog prebivališta.

"Uprkos teškoj situaciji u zemlji, ne smeta nam da živimo u Grčkoj. Ja pričam jezik, tako da će biti lako. Samo ne želim da ostanemo na Chiosu”, kaže on.

Krajem jula grčka vlada će potpuno preuzeti koordinaciju izbjegličke krize, kao i raspodjelu evropskih fondova. To znači da će nekoliko nevladinih organizacija završiti svoje aktivnosti na otoku i hiljade ljudi će ostati bez podrške i usluga.

"Otok je bez ikakve sumnje u kritičkom stanju”, kaže Arianne Migne, upraviteljica područja Norveškog izbjegličkog vijeća na Chiosu (NRC). "Mi u suštini ne znamo šta će se desiti kada vlada preuzme kontrolu”, kaže ona za DW.

Droga, pljačka i nasilje

Nasilje i tuče među ljudima različitih nacionalnostima, kao i trgovina drogom su uobičajene pojave na otoku. Za 15 eura se mogu kupiti marihuana i tablete. Svi pričaju o ovoj trgovini, međutim niko ne radi ništa da stanje promijeni, osim policije koja u svojim čudnim operacijama hapsi one koji prodaju drogu unutar kampa.

„U Soudi morate živjeti više od sedam dana da biste shvatili koilko su uslovi ovdje loši", kaže 30-godišnji Fathi iz Alžira. Fathi i njegovi prijatelji nisu bili u mogućnosti da plate krijumčarima i plivali su od turske obale do grčkog kopna i onda prema Chiosu sve dok ih nije pokupila grčka obalna straža, nautičku milju od otoka. Njegov prijatelj uspio je da napusti otok sakrivši se ispod kamiona. Fathi je pokušao da pobjegne sa otoka već tri puta, ali neuspješno.

Za Fathija i mnoge druge, jedini način da napuste otok je da riskiraju svoje živote tako što će se sakriti u ili ispod kamiona. Kada stignu u Atenu, tada počinje novo putovanje. Ne mogu aplicirati za azil na kopnu i to ih ostavlja sa dvije opcije: vratiti se natrag na otok ili napustiti zemlju.

Obmanjujuće azilske procedure

Prema riječima svih sagovornika DW-a, procedure za azil traju predugo, a većina ih bude odbijena. Za Sirijce izgleda da postoji drugačija procedura.

Ibrahim **, koji ima 20 godina i iz Damaska je, optužuje službenike koji rade na odobravanju azila, a naročito one koji rade u Evropskom uredu za azil (EASO), da mu uzimaju u obzir samo njegovo vrijeme u Turskoj. Međutim, on je u susjednoj državi proveo samo dvije sedmice čekajući da uzme čamac za Grčku. On nije jedini. Svi ostali Sirijci su DW-u ispričali istu priču. Dodatno su govorili i o zastrašivanju od strane službenika zaduženih za odobravanje azila.

„Rekli su mi da, ako želim da tražim azil morat ću provesti godine na Chiosu. Ne mogu ovdje ostati godinama, tako da sam potpisao dokumente koji su mi dali", kaže Ahmed*, također iz Sirije.

Dokument koji je držao je bila deklaracija sa njegovom izjavom da povlači zahtjev za azil i da više nikada neće tražiti azil u Grčkoj. Međutim, uprkos tome što je potpisao ovaj dokument, on izgleda da nije bio svjestan njegovog sadržaja.

U drugom slučaju, radi se o dva brata blizanca. Status izbjeglice je dodijeljen jednom, a drugi će biti deportovan u Tursku. Obojica imaju istu priču.

Prema riječima aktiviste, koji je izvještavao o situaciji na Chiosu, ljudi nestaju veoma brzo. Niko nema informaciju o tome gdje su odvedeni, da li su u policijskom pritvoru, da li su na kopnu ili su pak poslani nazad u Tursku.

Dolazak izbjeglica na sve otoke u Egejskom moru, pa tako i na Chios, se nastavlja. Međutim, obzirom na nedostatak političke volje na lokalnom i državnom nivou, situcija na otoku postaje neizdrživa.

*Nekoliko dana nakon što su novinari Deutsche Wellea razgovarali sa Wallid i Farah, oni su dobili smještaj. 

**Imena su izmijenjena