Die nerven, die Griechen

Politika je posao u kojem nema milosti. Radi se o moći, o prednostima, o interesima i naravno o novcu. Iza svakog rukovanja, iza svakog osmjeha stoji neki interes. Tako je to i unutar Europske unije (EU). Tko je drugačijeg mišljenja, taj se vara. Grčka je dugo vremena mogla računati s time da će joj se pomoći. Ne iz simpatije ili prijateljstva, već zato što je prijetila šteta za ostatak zajednice, šteta koju se nije mogli kalkulirati. Zato je i ostanak Atene u eurozoni bio "bez alternative", kako je to svojedobno ekonomski ispravno formulirala savezna kancelarka Angela Merkel.

Iz brojnih razloga to se u međuvremenu promijenilo. Godinama su europski partneri bili uz Atenu, prije svih Berlin. Grčka je od međunarodnih zajmodavaca od 2010. godine preko dva programa pomoći primila ukupno oko 240 milijardi eura. Nije to puno pomoglo. Nametnuti program štednje i reforme su uništili zemlju. Grčki bruto domaći proizvod je opao za preko 25 posto, državni dug je narastao na gotovo 180 posto BDP-a. Svaki četvrti Grk je bez posla, stopa nezaposlenosti među mladima iznosi više od 50%.

Novi izbori - novo stanje

U Bruxellesu, ali i u Berlinu se to doduše registrira, ali više i ne tematizira u velikom stilu. Umjesto toga se upućuje na napredak koji su ostvarili Grci. Priča se kako se gospodarski rast pozitivan te da se proračun stabilizirao. Niti jednom jedinom riječju se ne spominje koliko su sićušna poboljšanja u odnosu na stvarno (loše) stanje i kroz koliko bi "sušnih godina" Grci trebali još proći. To je politička kalkulacija koja je, kako se činilo, imala šanse za uspjehom. Grčka u posljednje vrijeme više nije bila na naslovnicama, stanje se, činilo se, smirilo.

S parlamentarnim izborima koji će se održati za tri tjedna situacije se odjednom drastično promijenila. Izborna pobjeda lijevo-populističke Syrize čini se izglednom, a time bi se karte iznova promiješale. Stranački predsjednik Aleksis Cipras biračima obećava kako želi okončati politiku štednje i da mu je cilj novo "rezanje" grčkog duga.

U Berlinu su zazvonila zvona na uzbunu. Još veći ustupci novoj, lijevoj vladi u Ateni ne bi bili u skladu s dosadašnjom linijom Njemačke. Nema alternative oštrom reformskom kursu, naglasio je nedavno i savezni ministar financija Wolfgang Schäuble. I dodao kao će biti "teško" ako Grčka izabere neki drugi put. Iz Berlina se u međuvremenu ciljano šire naznake što je on time mislio. Nijemci polako gube strpljenje. I zapravo više i ne moraju biti strpljivi.

Nove alternative

Stanje u zoni eura je stabilnije a mehanizmi spašavanja za eventualne "zaražene" žrtve puno učinkovitiji i financijski moćniji nego što je to bio slučaj 2010. i 2012. godine. Požar većih razmjera u eurozoni otada je dobio oznaku "sve nevjerojatniji". Ostanak Grčke u među zemljama eura time više nije bez alternative. Baš suprotno. Oštar stav prema Grcima mogao bi biti shvaćen kao signal upozorenja na zemlje koje nisu oduševljenje provođenjem reformi, npr. Italiju ili Francusku. Poruka: pogledajte, mi možemo i drugačije!

Službeno u Berlinu nitko ne želi reći da se u uredu kancelarke i u Ministarstvu financija razmišlja o "Grexitu", grčkom napuštanju eurozone. Ali to se ni ne demantira. Umjesto toga se unutar savezne vlade posao dijeli. Političari Kršćansko-demokratske unije ustraju na tome da se Grcima ne smije popuštati. Socijaldemokratski političari pak upozoravaju da bi izlazak Grčke iz eurozone mogao biti skupo ponajprije za Njemačku. Time je otvorena prva od vjerojatno mnogih drugih partija pokera o budućnosti Grčke. Politika je posao bez milosti. U kriznim vremenima još više nego inače.