Grci moraju da progutaju žabu - i to poveliku

Gospodine Brzeski, države eurozone i Grčka dogovorili su okvire trećeg paketa pomoći za Grčku. Mogu li se već izvući prvi zaključci?

Carsten Brzeski: Mislim da mogu. Moj utisak je da su Grci progutali prilično toga. To je odista gorak zalogaj za njih.

Na primjer?

Od povećanja PDV-a do reforme penzionog sistema. Grci sada u dva dana moraju progurati kroz parlament reforme koje su mjesecima bile sporne - i to maksimalne varijante reformi. A do sljedećeg ponedjeljka bi poslanici trebalo da usvoje i drugi talas zakona, kojima su definisane i reforme o kojima se do sada uopšte nije ni raspravljalo. To je ultimativni test za grčke političare.

Da li je to test koji će pokazati da li Grci ozbiljno misle da prihvate uslove?

Upravo tako. Države eurozone su poručile: ako želite da vas i dalje podržavamo, onda nam pokažite da ozbiljno mislite. Grci sada dobijaju rok od nekoliko dana za povratak izgubljenog povjerenja. A onda ćemo vidjeti šta će biti dalje.

Zbog čega se Tsipras upustio u sve ovo?

Jer je jedina alternativa tome bio izlazak Grčke iz eurozone, grexit. A to je očito htio da izbjegne po svaku cijenu.

Program, za sada, ne donosi rast privrede

Grcima je u naredne tri godine potrebna pomoć u iznosu od 82 do 86 milijardi eura. Novac stiže iz fonda za stabilizaciju eura ESM. Za šta će taj novac biti upotrijebljen?

Tim novcem bi Grci tokom tri godine trebalo da pokriju deficit u državnom budžetu. Time je, recimo, zagarantovano da država može da isplaćuje penzije. Naravno, novac je tu i da bi Grčka bila u stanju da vraća dugove kreditorima. Veliki dio tog novca tako ustvari ide u kase Evropske centralne banke i MMF-a.

Ali ne i u investicije za pokretanje grčke privrede.

Ne. U prvom redu se radi o tome da se spriječi državni bankrot. Ovaj paket pomoći neće dovesti do rasta privrede u kratkom roku. To će se desiti tek u nekom srednjeročnom periodu, kada počnu da djeluju strukturalne reforme i kada počne da pristiže novac koji je odista namijenjen za stvarne investicije. I o tome je riječ u ovom kompromisnom prijedlogu. Osim spomenutih do 86 milijardi eura, Grci bi trebalo da dobiju i 35 milijardi eura iz sredstava takozvanog "Junckerovog plana". To je veliki investicioni program EU koji je nedavno usvojen.

"Prodavanje magle"

Prema ovom dogovoru i mimo svega toga je planirano dodatnih 12,5 milijardi eura investicija iz spornog fonda koji treba da bude formiran od novca dobijenog privatizacijom državne imovine. Navodno bi u tom fondu trebalo da se skupi i do 50 milijardi eura.

Rekao bih da je to prodavanje magle.

25 milijardi eura bi, recimo, trebalo da donese privatizacija, odnosno reprivatizacija banaka. Ali, zar one nisu više ili manje u stečaju?

Upravo o tome govorim. Prije nego što se banke privatizuju, one moraju da se prvo postave na noge, nacionalizuju uz pomoć svježeg državnog kapitala. Za to je u prvi mah potrebno 25 milijardi eura koje bi trebalo da stignu iz fonda ESM. I ovdje EU stavlja novac na raspolaganje u neizvjesnoj nadi da će ga kad-tad možda dobiti nazad.

A preostalih 25 milijardi eura u tom fondu? Odakle bi one trebalo da dođu.

Grčka ima još nešto od imovine koja vrijedi. Naprimjer luke, željeznicu, te mreže za distribuciju vode i gasa. Ipak, mislim da je cilj da se prodajom te imovine skupi 25 milijardi eura prilično ambiciozan, da se blago izrazim. Ne treba zaboraviti da je već 2011. zacrtan cilj da se privatizacijom prikupi 50 milijardi eura. Nažalost, ostalo je to bez većeg uspjeha.

"Ne radi se o odlaganju bankrota"

Predsjednik jednog njemačkog saveza privrednika je izjavio kako se ovdje radi o "odugovlačenju stečajnog postupka". Da li biste se složili s tim?

Ne. Ako ostavimo po strani teške političke okolnosti u kojima se sve odvija i pogledamo samo suhe činjenice, onda se odista može reći da su stvoreni temelji da se izbjegne državni bankrot.

Iako nije došlo do otpisa dugova?

Nekih olakšica u tom smislu će biti, to je jasno rekla i kancelarka Merkel.

To znači da će u najboljem slučaju dugovi Grčke za tu zemlju biti "podnošljivi"?

Na to pitanje se u ovom trenutku ne može definitivno odgovoriti sa "da", ali ni sa "ne".

Opasnost od Grexita je još prisutna

Šta će se tokom narednih dana desiti, naprimjer sa grčkim bankama?

Ne mogu da zamislim da bi banke u toj zemlji u neko dogledno vrijeme mogle da rade u punom obimu i da otvore filijale. U tom slučaju bi odmah svi pojurili u banke da podignu svoj novac i nastao bi haos koji upravo želi da se izbjegne ovim trećim paketom pomoći.

A ako ECB ponovo omogući hitne kredite za banke?

Ni to nije dovoljno. Sve dok ljudi nisu 100 posto uvjereni u to da je njihov novac u bankama siguran, potreban je neki vid restrikcija. Bojim se da će banke moći normalno da rade tek onda kada se u njima sprovede spomenuta reprivatizacija. A to će potrajati.

To znači da će Grci sada biti izloženi odista rigoroznim mjerama štednje i reformama, ali bez izgleda da će se stanje brzo normalizovati.

Čini se da je tako. Eurozona i vlada u Atini su za sada izbjegli grexit, i na taj način, prema mom mišljenju, još veću katastrofu. To ne znači da će sada sve biti dobro. Naprotiv, stanje je veoma labilno. Smatram da opasnost od grexita još postoji. Ona još vreba, odmah iza sljedećeg ćoška.

(Carsten Brzeski je jedan od najvećih eksperata za eurozonu. Ranije je radio za holandsko ministarstvo finansija i za Evropsku komisiju, a danas je na čelu banke ING-Diba)