Građani na ulici – Vučić na Beograđanki

Ovaj put je između Narodnog pozorišta i Studentskog trga ozbiljna gužva. Ljudi dolaze sa svih strana. Odmah se vidi da će ih biti više nego prošli put. Razgovaram sa Andrijom i Ljiljom, bratom i sestrom koji prodaju pištaljke i zastavice. Kažu da nabavljaju robu kod Kineza, a rade svugdje gdje ljudi hoće da proizvedu buku, od utakmica do demonstracija.

Andrija ne želi da ga slikaju. Osmjehuje se gotovo kao da se izvinjava i u osmijehu mu fale dvojka, trojka i četvorka. Možda mu je 18 godina, sestra mu je još mlađa. Ni ona ne želi da je fotografišu. „Znaš, živim u zgradi gdje je mnogo starijih ljudi. Oni su za SNS. I ja kažem da sam za SNS samo da me ne diraju. A nisam". Kaže da je njegova sestra lijepila po liftu parolu „protiv diktature" ali su neki stanari to cijepali. Ona opet lijepila, a oni cijepali. Ljilja se samo vragolasto osmjehuje.

Protest počinje pod poznatim geslom: #1od5miliona.

Izgleda da će Andrija i Ljilja dobro zaraditi, pištaljke su glasnije nego prošle subote. Huk mase je već stadionski. Ruta opet vodi prema Makedonskoj. Kod Doma omladine ulicu prepriječuje grupica mladića sa parolama koje su povezane sa Kosovom.

„Nema predaje – nema podjele"

Skoro svakog od njih sam zapamtio iz prethodne tri subotnje protestne šetnje. Pravili su slične „sačekuše". Prilazim i pitam golobradog mladića koji drži jedan od transparenata da li su oni dio demonstracija koje im se približavaju. „Ne, nismo", kaže on odsječno. „Jeste li onda protiv demonstracija?", pitam. „Nismo ni to", opet će mladić. „Mi samo želimo da ukažemo na još neke teme". Pitam se ko li je ovog dječaka naučio ovakvoj frazi. „Još neke teme" su poprilično jasne. U istoj paroli prozivaju premijerku i predsjednika i za homoseksualnost i za izdaju Kosova.

Takva retorika sigurno ne pomaže Srbima sa Kosova, ali je opasna za sve ljude takve seksualne orijentacije. Jer su, prema ovim mladim ekstremistima, najviši predstavnici vlasti izdajnici – zato što su ovakve ili onakve sksualne orijentacije.

Opet sam u nedoumici da li grupice ekstremnih desničara to rade na svoju ruku, upadajući kao padobranci na tuđu žurku kako bi privukli pažnju, ili su tu sa zadatkom da ocrne proteste.

O bella ciao

U Svetogorskoj je negdje kod Ateljea 202 sa razglasa na kamionu zagrmio hit od prije četvrt vijeka: Kud Idijoti – O bella ciao. Italijanska partizanska antifašistička pjesma u čistoj pank verziji. Pomišljam da je Boško Obradović sa svojim protestnim šetačima zaista prešao dug politički put od ljotićevštine do građanskog protesta na kojem grme antifašističke himne i gdje on rame uz rame korača sa Borisom Tadićem i Borkom Stefanovićem.

Ispred RTS-a demonstrante čeka dobro poznati predsjednik Udruženja porodica kidnapovanih i ubijenih na KiM Simo Spasić. On je pred zgradom javnog servisa razapeo transparente koji DOS iz 2002. optužuje za zlu sudbinu Srba, ali i parolu da su „vaši sponzori" Haradinaj i Veselji krivi za smrt Olivera Ivanovića. Pitam Spasića ko su to „vi" u njegovom obraćanju demonstrantima. „Kako ko, američke službe, protivnici srpskog opstanka na Kosovu…" Na dodatno pitanje da li misli da su albanski političari sponzori građana koji se bune protiv Vučića, Spasić izbjegava direktan odgovor, uzima megafon i pokušava da masi koja već uveliko zviždi rukovodstvu RTS-a nešto objasni.

Ali je njegov profesionalno-patriotski bijes uprkos megafonu slabašan u odnosu na zviždanje građana u pravcu zgrade iza njega.

Stičem utisak da Spasić pokušava da indirektno optuži hiljade i hiljade ljudi za neku vrstu nacionalne izdaje, samo mi se čini da ni on nije siguran kakve. Ili neće baš otvoreno da kaže, da ne bi bilo do kraja očigledno da radi u predsjednikovu korist. Cilj njegovih napada je bivša, a ne sadašnja vlast.

Ko je sve bio dio protesta?

Očito je da se iza glavnog transparenta na protestima vijore samo srpske zastave, čime se, prema ideji organizatora, treba izbjeći strančarenje. Na čelu su ovaj put predstavnici Sindikata vojnih penzionera i invalida. Možda su zato u masi vidljive parole koje stižu sa patriotskog krila: „Vojsko, policijo, zaustavite izdaju! Branite Ustav! Stanite uz narod!".

Vide se i pojedinačni transparenti, jedan penzioner nosi parolu „Dosta obećanja i laži, penzioneri su gladni", a jedan mladić nosi poznati logo „Pravda za Davida". Jedan od organizatora protesta, glumac Branislav Trifunović javno je podržao banjalučke proteste i Davidovu porodicu. Mnogi učesnici nose nalijepnicu „Puko si".

U drugom dijelu kolone su zastave duginih boja i transparenti „I homofobija je nasilje" i „Dok svi nisu slobodni, niko nije slobodan". Pri samom kraju kolone je grupa ljevičara koja ima svog barjaktara i dobošara. Njihovi transparenti su „Solidarnost", „Privatni izvršitelji – javna pljačka", „Stop krvavim radničkim odijelima". Demonstrati ove grupe su uzvikivali „Francuska-Srbija, revolucija!" i „Vučiću – Šešelju!".

Nezavisno od ovih ideološki jasno definisanih grupacija velika većina građana je išla bez vidljivih obilježja, najčešće sa poznanicima i prijateljima ili u parovima. Oni čine većinu.

Čini mi se da oni koji misle kako su protesti uzaludni jer nemaju stranačku infrastrukturu i izrazite političke zahtjeve potcjenjuju dugoročne političke posljedice gađenja koje mnogi ljudi osjećaju prema političko-medijalnoj antikulturi, uvedenoj i dovedenoj do paroksizma za vrijeme Vučićeve vladavine.

Na ovom, četvrtom protestu, primjetno je veće prisustvo mladih ljudi, planule su i navijačke baklje, protesti dobijaju mjestimično karakter ulične protestne žurke.

„Barbara javi se"

Vučić ne bi bio to što jeste da nije u isto vrijeme kada je čelo protestne povorke bilo već kod Beograđanke, a začelje negdje kod Pionirskog parka ušao u zgradu Beograđanke da bi posjetio Studio B, navodno privatizovanu televiziju koja se ponaša kao direktni portparol aktuelne vlasti.

Nezavisno od toga šta je tamo rekao, a govorio je po sistemu toplo-hladno, opet omalovažavajući i vrijeđajući opoziciju i veličajući sopstvene uspjehe, on je samim svojim pojavljivanjem na tom mjestu i u to vrijeme uputio dvije poruke: 1) Ne možete mi ništa, ne plašim vas se, gledam vas odozgo, sa Beograđanke i 2) Studio B je mjesto odakle se obraćam svom narodu – dakle samo mojim biračima, i baš me briga što demonstranti to mjesto smatraju trenutno najsramnijom jedinicom provladine propagandne vojske.

Obje poruke sadrže ponešto istine. Za sada protestni šetači nisu okupili kritičnu masu koja bi mogla politički uzdrmati Vučića. Ali, iz nedjelje u nedjelju ih je više. Predsjednik ih ovaj put nije mogao previdjeti. On matematički može izračunati koliko mu još nadmenosti treba da okupi cijeli Beograd protiv sebe. Isto tako, i druga poruka, Studio B je odlična televizija ma šta vi mislili, a Barbara je fino dijete, sadrži politički rizik za presjednika.

Ponovno naštimavanje ove probušene televizijske propagandne trube pokazuje da Vučić nije u stanju da nauči bilo šta iz sopstvenih grešaka. On se cijeli život bavio strančarenjem, pa se sa velikim uživanjem i ponaša kao despostki stranački predsjednik koji ima i sporednu funkciju predsjednika države. Tako da nikada neće biti predsjednik onih koji se bune. A to će dovesti do sve veće podjele u društvu i do sve većeg otpora.

Sa nekoliko pomirljivih tonova, upućenih generaciji od 48 do 60 godina starosti, čije nezadovoljstvo želi da razumije, Vučić je napravio ustupke svojim profesionalnim savjetnicima. Inače je na vrhu Beograđanke kao insekt u ćilibaru bio zarobljen u svojoj iluziji da njegova agresivna i nekorektna retorika neće imati negativne posljedice po održivost njegove vlasti. Bijes onih koje ne želi da čuje biće sve veći.

To nam govori huk mase u podnožju Beograđanke.

Jelena Anasonović poznatim zahtjevima je dodala zahtjev za smjenu ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića jer, kako kaže, umjesto da broji neriješena ubistva on broji svoje sugrađane. Novi protesti su zakazani za 5. januar.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android