„Ništa dobro se ne može očekivati“

U Mitrovicu smo ušli taksijem. Taksista, Albanac iz južnog dijela grada na Ibru, priča: „Juče se eto ovdje dogodilo ubistvo. Strašno! Sad treba da nađu ko ga je ubio i da ga odmah objese. Nije važno da li je Srbin ili Albanac. Znate, taman počinje normalno i mirno da se živi i onda se desi ovako nešto. Strašno! I treba da se uvede taj Specijalni sud, da se svi kazne. Jer ako se svi ne kazne, ne možemo normalno da živimo."

A u sjevernoj Mitrovici, sablasna tišina i mir. Ispred zgrade stranke gde je Oliver Ivanović ubijen, građani od juče pale svijeće. Posljednji pozdrav sa sugrađaninom. Muk, nevjerica, povremeni jecaji. Ljudi gledaju u jednu tačku i ćute.

Malo ko želi da priča sa novinarima. Mlada Danijela Spasojević ipak komentariše: „Razočarana sam, ovo je totalni krah. Kako drugačije ovo da doživim? Prosto ne vjerujem da postoji bolje sutra. On je bio vizionar. Ne vidimo perspektivu, bar ne za nas mlade."

„Ovdje više niko ne može da se osjeća bezbjedno"

Ispred zgrade stranke gdje se okupila porodica Olivera Ivanovića, stariji gospodin napušta gužvu vidno potresen. Sin ga vodi pod ruku. Kaže nam da je odlično poznavao Ivanovića. „Ja sam bio profesor na fakultetu, on je bio moj student. Bili smo i dobri prijatelji. On je bio dobar čovjek, sve najbolje što se može reći o čovjeku, to se može reći o njemu", kaže profesor u penziji Dragoslav Elezović. I dodaje: „Iz ovoga se ništa dobro ne može očekivati. Pogledajte, Mitrovica je bila živ grad, sad je postala avetinjski grad. Ja sam rano jutros izašao, vjerujte da se čovjek plaši sad da prođe ulicom Mitrovice, a kamo li šta drugo. I ja i svi Srbi osjećamo da smo izgubili velikog čovjeka koga, ja mislim, ne samo narod na Kosovu, nego i u Srbiji, dok smo živi treba da žalimo. Šteta, to je jedna ličnost, ja mislim rijetko rođena na ovom prostoru. Znao je svaki red, za sve je bio. I da ga ovako mučki ubiju, to je zaista velika sramota. Trebalo bi naša država pod hitno da preuzme bilo kakve mjere da se nađu zlikovci i kazne drastično."

Kilometarska rijeka ljudi zauzela je ulice Mitrovice da posljednji put šetnjom kroz grad oda počast lideru SDP. Dok kolona prolazi ulicama grada, sa strane stoje skrušeni muškarci i žene, čitave porodice. Pogledom prate posmrtnu povorku. Ljudi proviruju kroz vrata prodavnica, sa prozora stambenih zgrada. I sve se odvija u tišini.

Samo poneki stariji građani sjeverne Mitrovice spremni su da podijele sa nama šta osjećaju. Sedamdesetosmogodišnji Pantelija Božović kaže da je ovo „najteži bol, i za svakog Srbina, i za svakog uračunljivog i objektivnog čovjeka. Ovdje više niko ne može da se osjeća bezbjednim. Otkako živim, svega i svačega je bilo ovde. Teškoće njegove… Dokazali smo danas da je narodni čovjek. Nama koji smo ostali, biće nam u srcima. Neko mu je uzeo život, taj neka dočeka od boga… A mi, trpjećemo dok smo živi."

„Mnogi će morati da se probude"

Lider Srpskog pokreta otpora Momčilo Trajković, prilikom posljednjeg odavanja počasti ubijenom Ivanoviću, ocjenjuje da je to ubistvo velika tragedija, kako za porodicu, tako i za srpski narod na Kosovu. „Moram da kažem da sam posljednji put s njim prije jedno mjesec dana razgovarao. A razgovarali smo o tome da je trenutak da se na Kosovu i Metohiji napravi autentična srpsko-kosovsko-metohijska politika, koja najbolje razumije ovaj problem i koja treba da bude dio strategije politike Srbije. Na žalost, to do sada niko nije razumio, ostajemo dužni da nastavimo ono o čemu smo razgovarali. I siguran sam da će poslije likvidacije i poslije ovako velikog gubitka mnogi koji su se ovdje uspavali morati da se probude, da skrenu pažnju čitavoj javnosti o čemu se ovdje zapravo radi i kako ćemo dalje da rješavamo. Ja sam duboko potresen i ovdje sam najiskrenije izjavio saučešće. Osjećam ogroman gubitak, kao da mi je neko najmiliji otišao."

Kovčeg sa tijelom Olivera Ivanovića ispraćen je za Beograd. Biće sahranjen u četvrtak u Aleji zaslužnih građana.