Građani o Bandiću: 'Ako je krao, i drugima je davao'

Čak i nakon uhićenja, Bandića podržavaju mnogi, od doseljenika u glavni hrvatski grad, preko sportaša i društvenih radnika, do socijalno marginaliziranih skupina. Uostalom, radi se o čovjeku koji je osvojio pet gradonačelničkih mandata, usprkos brojnim skandalima i optužbama za klijentelizam koje mu nikada nisu dokazane i koje su stizale i od samog premijera. Ovaj gradonačelnik nije ni pokušao pripadati intelektualcima koji su ga, u velikoj mjeri, otvoreno prezirali kao gasitelja građanstva i promicatelja provincijalizma. Ponekad su pri tom, nepravedno, kao manu isticali njegovo ruralno porijeklo što je Bandić itekako znao okrenuti u svoju korist, posebno kod onih koji sebe vole opisivati sintagmom „malog čovjeka“,koji su i sami sanjali „hrvatski san“, a koji se u Hrvatskoj najčešće svodi na upravljanje javnim novcem.

Popularnost pritvorenog gradonačelnika davno je prešla zagrebačke okvire. Grupa potpore na Facebooku samo je u jednom danu dosegnula 30 tisuća članova, dok su mu građani u anketama na popularnim portalima mahom davali podršku dovodeći u pitanje neovisnost hrvatskog sudstva i spominjući lijevog premijera i predsjednika kao „nalogodavce“ u „montiranom procesu“. Sama ta potpora ne bi bila sporna da nije iskristalizirala veliki problem – političku nepismenost građana. „Ako je krao, barem je i drugima davao. Riječ je o čovjeku iz naroda koji je radio za Zagreb. Ima i onih koji su više ukrali pa nisu u zatvoru“, samo su neki od „argumenata“ u korist Bandića koji su se često čuli proteklog dana i koji svjedoče o potpunom nepoznavanju funkcije vlasti i javne uprave, ali i moralnoj degradaciji društva koje se deklarativno svim silama želi oteti raljama korupcije.

Bandić zna ugoditi ljudima

Klinička psihologinja i sveučilišna profesorica u mirovini Mirjana Krizmanić fenomen Bandića i nekritičnosti građana spram njega pripisuje njegovom načinu vladanja. Prisjetila se tako, u razgovoru za Deutsche Welle, da je na samom početku upravljanja gradom putem novina objavio svoj broj mobitela i pozvao da mu se jave svi oni kojima može učiniti uslugu. „To je bila posljedica njegovih nakana. On osobno je ogromnom broju ljudi napravio uslugu. Drugi dio priče je da je on stvarno uvijek na nogama i obilazi dijelove grada u koje nitko ne odlazi. Tako je pridobivao ljude za sebe i davao im neku sigurnost. Sjećate li se glumice Mire Furlan koja nije mogla otkupiti stan svoje bake? Kada ju je on javno pozvao da mu se obrati za pomoć, a ona je to učinila, stvar je bila riješena. On je moćan čovjek.“ Uz to, ne treba zaboraviti da je Bandić u svojem timu pred izbore okupio neke od najuspješnijih hrvatskih žena, među njima i izuzetne znanstvenice svjetskog glasa. „One imaju sve, obitelj, karijeru i ugled. Kad Bandić pobijedi, one dignu ruke i mašu prstićima u zraku. Čovjek se mora pitati što je te pametne žene na to navelo. Bandić zna gdje kome i kako može ugoditi“, kaže Krizmanić.

No profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Berto Šalaj tvrdi da kod Bandića nije riječ o ideološkom populizmu kakvog susrećemo kod saborskih zastupnika Ivana Grubišića i Željka Keruma, koje smatra pravim populistima. „To su ljudi u čijim svim intervjuima možete čitati da je politička klasa korumpirana, da je narod prevaren, a da oni nisu političari već obični ljudi koji su prisiljeni baviti se politikom. Bandić je populizam prigrlio kao politički stil, a ne ideologiju.“ Iako Bandić često koristi figure u kojima se povezuje i izjednačava s građanima, Šalaj misli da se kod njega ne zna što stoji iza takve retorike. „Kod Bandića je to isključivo stil, tip diskursa kojim on privlači građane.“

Više ništa nije sramota

Šalaj potvrđuje da je nekritička podrška gradonačelniku ozbiljan indikator razine njihove političke kulture. „Ostavimo po strani krivicu ili nevinost, ali dovelo ga se u kontekst vrlo ozbiljne političke korupcije. Argument 'ako je krao, bar je nešto dao i narodu', je sindrom“, navodi dodajući da bi trebalo populističke orijentacije istraživati ne samo među političarima, već i među građanima. „Očito u velikom dijelu građana postoji toliko nezadovoljstvo s mainstream političkim strankama da su spremni reći kako je Bandić nešto napravio za sebe, ali je puno napravio i za Zagreb, za razliku od HDZ-a i SDP-a koji rade samo za sebe. Često čujemo da građani nezadovoljno tvrde kako su političari korumpirani, ali kada se dođe do konkretnih osoba, onda im to više ne smeta. To je s moje politološke perspektive ozbiljan razlog za zabrinutost.“

Psihologinja Krizmanić pak potvrđuje da je koruptivno ponašanje u Hrvatskoj postalo prihvatljivim životnim stilom. Za sebe kaže da je neuspješna, jer još nije završila u zatvoru. „Ovdje je korupcija uzela toliko velikog maha da ništa nije sramota. U doba kada sam ja bila mlada, a pogotovo kada su moji roditelji bili mladi, bilo je nezamislivo doći u zatvor. Sjećam se da sam kao dijete slušala majku kako se u Samoboru apotekar ubio jer se ustanovilo da je uzeo novac iz blagajne. Danas najugledniji ljudi mirno idu u zatvor Remetinec, a odatle odlaze u Sabor.“ Krizmanić podsjeća na bivšu SDP-ovu županicu Marinu Lovrić Merzel koja je pod tolikim optužbama da se, kaže, ljudi s njom nekada ne bi ni pozdravljali. „Ona se vratila u Sabor i diže ruke da joj se skine imunitet i nastavi istraga protiv nje. Farsa! Gledajte koliko je generacija odraslo nakon Domovinskog rata. Urušen je moral, a ako si pošten, ljudi te zovu budalom.“

Država zapustila građane

O atrofiranoj političkoj svijesti i kulturi svjedoče i primjeri građana koji uoči lokalnih izbora hvale političare koji su „nešto“ učinili, između ostalog, i za gradove kojima upravljaju. „Potpuno su nesvjesni da je to novac poreznih obveznika i da je to naš novac i da vlast mora odgovarati za svaku lipu tog novca“, kaže Šalaj o činjenici da birači ne razumiju da političare plaćaju svojim novcem kako bi na korist svih upravljali njihovim novcem i imovinom.

„U subotu sam na predstavljanju ustavnih promjena kod predsjednika Josipovića isto to prigovorila, ali mislim da me nitko nije čuo“, dodaje Krizmanić. „Naš je narod radišan, pošten i mekanog srca. Kad je neka humanitarna akcija, svi pomažu. Ali taj je narod obrazovno i politički zapušten. Jedino što gleda od kad imamo državu jest korupcija. Zato im nije jasno da je država tu da ih opslužuje. Predlagala sam da se educiraju da kad izađu na izbore odaberu one koji će raditi za opće dobro, ali ovdje svi smatraju da je normalno ako radite samo za sebe. Nema srama. Remetinac se sada 'nosi', a nekad je to bila sramota da bi ljudi od srama umrli“, razočarano objašnjava psihologinja.

„Da, hrvatski političari pa i politolozi su bili dugo zastupljeni samo institucijama i institucionalnom politikom“, kaže Šalaj o sve jasnijim znakovima da s hrvatskom demokracijom nešto nije u redu. „Mislimo da ćemo promjenom izbornog modela ili uvođenjem preferencijskog glasovanja riješiti naše probleme. Ovakve situacije pokazuju da su problemi dublji, a demokracija pretpostavlja i demokratsku političku kulturu. Ona ne nastaje brzo kao institucije, ali da bi nastala, mora se početi raditi na njoj. Bojim se da mi to još nismo ni započeli“, objašnjava ovaj politolog i borac za građanski odgoj u školama. „Ne treba imati iluzija da je to čarobno rješenje i da će to odmah riješiti sve naše probleme. To bi bio simbolički korak kojim bismo rekli da je politička kultura važna i da ćemo razmisliti kako da ju razvijemo na demokratski način. Po meni bi to bio dobar prvi korak“, zaključuje Šalaj.