Gostujući članak iz Kobanea: "Mogu osjetiti strah!"
24. decembar 2018
Opet sam na putu prema sjevernoj Siriji, po treći put ove godine. Ta zemlja, ljudi koji tamo žive, rat i nesreća su velikim dijelom nestali s naslovnica medija u Europi. Katkad imam osjećaj da mi u Njemačkoj i u Europi uopće više ne želimo saznati kako je ljudima u toj ratnoj regiji. Borba mnogih Sirijaca za demokratizaciju zemlje se čini izgubljenom. U igri moći velikih sila i gospodarskih interesa velikih koncerna se gazi sjeme demokratskog pokreta.
Strah vlada u Kobaneu
Ljudi u sjevernoj Siriji, u regiji Rožava, ponovno strahuju od rata i razaranja. Mogu to vidjeti na njihovim licima. I bez riječi mogu vidjeti njihovu zbunjenost, razočarenje, ali i strah od toga da ostanu sami. Mogu njihov strah vidjeti i osjetiti. "Mi smo rođeni u Kobaneu, tu su strah, nevolja, patnja i smrt dio našeg života", kaže mi jedan ovdašnji kirurg koji ne želi da mu se spominje ime – kako bi se zaštitili on i njegova obitelj. "Svi smo jako zabrinuti, osjećamo veliku nesigurnost, a sa svakim danom sve manje znamo što nam donosi sutra."
Duh slobode
Kobane je grad u kojem je izgrađena i realizirana jedna temeljno-demokratska komunalna struktura participacije i odlučivanja. Grad koji, prema mom mišljenju, živi duh slobode, jednakosti i bratstva, miroljubivi i tolerancijom obilježen suživot različitih naroda i religija. Uvijek iznova sam zadivljen s kojom se energijom i angažmanom provodi obnova Kobanea. I sada, kad sam već peti put u Kobaneu, primjećujem brojne nove zgrade koje su nastale u novije vrijeme: nove stanove, zdravstvene i obrazovne ustanove, jedno sirotište. Kobane, grad koji kao malo koji drugi simbolizira otpor "Islamskoj državi", otpor terorizmu. Grad čiji su stanovnici i građevinska infrastruktura tako patili u jednoj brutalno vođenoj borbi (U jesen 2014. je bjesnila bitka oko Kobanea u kojoj su pripadnici IS-a pokušali zauzeti taj uglavnom Kurdima naseljen grad. Potporom – između ostalog iz SAD-a – grad je u siječnju 2015. oslobođen, op. Red.).
Medicinska pomoć iz Njemačke
Tijekom ovog mog najnovijeg posjeta sam sa sobom ponio dermatom, medicinsku spravu koja omogućava transplantaciju kože, posebno intaktne vlastite kože na velike otvorene rane na drugim dijelovima tijela. S dermatomom se mogu liječiti velike rane i opekotine koje su nastale tijekom ratnih događanja i koje i dalje nastaju zbog skrivenih eksplozivnih naprava IS-a. Taj novi posebni medicinski uređaj u vrijednosti od 12.000 eura je financirala naša udruga "Siromaštvo i zdravlje" iz Mainza. Osim toga, ponio sam i lijekove za specifične bolesti, a kojih nema u sjevernoj Siriji. U tome nas pomaže "Medicina za Rožavu", jedna angažirana humanitarna organizacija sa sjedištem u njemačkom Gelsenkirchenu. Usto već duže od dvije godine pomažemo izgradnju i održavanje jednog sirotišta u Kobaneu koje je u listopadu konačno otvorilo svoja vrata. Odmah su tamo mnoga djeca pronašla novi dom čiji roditelji su poginuli u ratu.
Moj humanitarni angažman se, pored toga, organizira i pomaže kroz "Gradsko partnerstvo Frankfurt – Kobane" i "Zakladu slobodne žene Rožave". Unatoč svoj tragici i nevolji je lijepo vidjeti što se različite humanitarne organizacije u Njemačkoj zajednički angažiraju s ciljem poboljšanja životne situacije ljudi u Siriji.
Prijetnja od Erdogana
Neposredno na granici s Turskom su ljudi u ovom gradu, međutim, izloženi vojnim prijetnjama antidemokrata Recepa Tayyipa Erdogana. Erdogan i njegovi sljedbenici kurdsko-arapske borce protiv IS-a uvijek iznova difamiraju kao teroriste. "Plašimo se da Erdogan arapske izbjeglice instrumentalizira, kako bi ih zatim vratio u od turske vojske zauzeta područja u Rožavi", kaže mi moj prijatelj kirurg.
Erdoganu nije stalo do borbe protiv terorizma, njemu je stalo do njegovog vlastitog narcizma i teritorijalnog proširenja Turske. A posebno do ugnjetavanja i uništenja kurdskog naroda. Erdogan je već u regiji Afrin protivno međunarodnom pravu vodio rat te ciljano dao ubiti civile.
Europa šuti
Sve to mi u slobodnom demokratskom svijetu znamo, ali šutimo. NATO, vojni savez slobodnog i demokratskog svijeta, u koji spada i Njemačka, prihvaća da jedan NATO-partner čini ratne zločine. Mi prihvaćamo taj državni terorizam, jer se plašimo izgubiti NATO-partnera Tursku, plašimo se da će još više ljudi izbjeći u slobodnu Europu.
Pritom gubimo naš vlastiti identitet: europsko slobodarsko samoshvaćanje koje je toleranciju, dobre međuljudske odnose i pridržavanje ljudskih prava društveno implementiralo kao temelje našeg zajedništva. Koje vrijednosti ustvari još zastupaju zapadne demokracije? One dopuštaju da se ljudi utope u Sredozemnom moru, zatvaraju granice i okreću glavu od onoga što se događa s ljudima u ratnim i siromašnim područjima. One prihvaćaju kad države koje s njima kooperiraju vode ratove i vrše ratne zločine kršeći međunarodno pravo.
Temeljno-demokratsko društveno uređenje u Kobaneu u sjevernoj Siriji je stvarna prijetnja Erdoganovoj administraciji. Mi bismo trebali štititi i pomagati tu krhku biljku humanosti i demokracije. "Svakih 20 do 25 godina se ponavlja kurdska priča patnje", kažu mi ovdje u Kobaneu. Usprotivimo se toj humanitarnoj katastrofi mirno, ali odlučno i konzekventno.
Gostujući autor DW-a dr. med. Gerhard Trabert iz Mainza je liječnik i profesor za socijalnu psihijatriju. Duže od 20 godina uvijek iznova putuje u ratna područja kako bi ljudima pomagao na licu mjesta. Osnivač je udruge "Siromaštvo i zdravlje" u Mainzu.