Goethe - kao razuzdani buntovnik

Uz Friedricha Schillera Goethe važi za najvažnijeg predstavnika "Sturm und Dranga", njemačke varijante romantizma iz druge polovice 18. stoljeća. Faust, Tasso, Rimske elegije, Naukovanje Wilhelma Meistera, Srodne duše - duga je lista slavnih Goetheovih djela, poznatih i prevođenih širom svijeta. Među najpoznatijima je ipak roman Patnje mladog Werthera iz 1774. godine, koji je bio i obavezna literatura u gimnazijama i srednjim školama bivše Jugoslavije. Roman o neispunjenoj ljubavi, koji je Goethe napisao kao 25-godišnjak, preko noći ga je proslavio širom Europe. Brojni mladi ljudi tog vremena prepoznali su se u Wertheru, navodno je val samoubojstava preplavio Europu, po uzoru na glavni lik romana. Upravo tim razdobljem Goetheova života bavi se i najnoviji film scenarista i redatelja Philippa Stölzla "Goethe" koji ovih dana dolazi u njemačka kina.

Gradić Wetzlar, 1772. Mladi Goethe je po kazni premješten u tamošnji Carski okružni sud. Prije toga studirao je pravo u Strassburgu i pao na doktorskom ispitu. Za one koji su ga tada poznavali to i nije bilo veliko iznenađenje - Goethe je većinu svog vremena provodi uz žene, vino i pjesmu. Osim toga on i nije baš želio biti pravnik - sanjao je o tome da postane pjesnik, usprkos tome što su mu tadašnji nakladnici odbili objaviti dramu „Götz von Berlichingen".

Ali usprkos neželjenom premještanju u Wetzlar, po nalogu svog oca, Goethe nije spadao među one koji se žale ili depresivno sjede u uglu tužeći se na nepravdu života. Pun energije i životne radosti, pun ironije i ponekad bezumne hrabrosti on provodi svoje vrijeme u njemačkoj provinciji.

Ljubav kao iz filma

U gradiću Wetzlaru, Goethe upoznaje mladu Charlotte Buff. I vrlo brzo među njima se razvija ljubavna veza, koja podsjeća na scene iz nekog filma, objašnjava redatelj Philipp Stölzl. "Ovaj film je u početku bio neka vrsta nastojanja da se napravi nešto slično filmu "Zaljubljeni Shakespeare". Dakle uzeli smo jedno od njegovih središnjih djela, u našem slučaju Werthera, i ispričali priču koja je bila u pozadini. Dakle neka vrsta 'Making of' romana "Patnje mladog Werthera. Tako je to rađeno u "Shakespeareu", jednako kao ranije u "Amadeusu" Miloša Formana. Svima je zajedničko to vrlo slobodno baratanje povijesnim činjenicama."

Stölzlu se ne radi o tome da povijesno što vjernije prikaže Goethea, već da ispriča zanimljivu priču. Činjenicu da je Goethe i prije Werthera, koji ga je učinio slavnim, bio poznat, on elegantno preskače. Prvi dio filma, koji govori o okružju u kojem se mladi Goethe kreće, čak je na momente infantilan. Ali možda je upravo ta inscenacija mladog i neprilagođenog Goethea, koji u sebi ujedinjuje kako buntovnost tako i šarm neobuzdanosti, ono što bi mlađu publiku moglo približiti njemačkom klasiku kojeg inače moraju čitati u školi. Zbog toga i glavni glumac Alexander Fehling, koji igra lik Goethea, smatra da su u ovom filmu povijesne činjenice u drugom planu.

Kada Goethe posjećuje svoju Charlotte i s njom i njenom braćom peče kruh i svira glazbu, film je pun životne radosti. Ali mladi pjesnik nije jedini koji se zanima za Charlotte. Tu je i njegov nadređeni, Kestner. Goethe mu čak savjetuje kako da ju osvoji: "Stavite joj prsten na ruku, i kada otvori oči recite joj nešto poput: to je ljubav, ljubav je ta koja drži svijet da se ne raspadne. To je dobro, vrlo dobro!" ... Charlotte odlazi, Goethe, nesretno zaljubljen, piše Patnje mladog Werthera. Rijetko je u njemačkom filmu povijest bila pripovijedana i prikazivana s tolikom lakoćom kao u ovom filmu.

Autor: Bernd Sobolla / Z. Arbutina

Odg. urednik: Jasmina Rose