Godina krupnih odluka u BiH

2015. godina u BiH hronološki je „uokvirena“ događajima koji su u prvi plan istakli evropske procese. U Sarajevo su sredinom januara boravili ministri vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke Frank-Walter Steinmeier i Velike Britanije Philip Hammond kako bi podstakli vlasti da energičnije provode reforme. U duhu tzv. njemačko-britanske inicijative, evropski put BiH podržala je i kancelarka Angela Merkel tokom boravka u Sarajevu (9.7.). Ohrabreni porukama njemačke „čelične lady“, bh. političari su krajem jula prihvatili tzv. reformsku agendu, što je nekoliko mjeseci kasnije rezultiralo i pozitivnim izvještajem Evropske unije (EU) o stanju u BiH. Na izmaku 2015. godine, politički lideri u BiH iznose optimistične procjene. „Ovakvom dinamikom i s ovakvim koalicijskim partnerima, možemo donijeti sve nužne zakone kako bi krajem 2016. ili početkom 2017. godine dobili kandidacijski status za EU, što bi onda bio pravi uspjeh“, kazao je krajem novembra predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović u Briselu.

No, da li su evropske tvrdnje o „povratku BiH na reformski put“ utemeljene na činjenicama ili se radi o ohrabrenju kako bi se političke elite u BiH dodatno podstakle da konačno pokrenu reformske procese? Direktor i osnivač multimedijalnog servisa „Sens“ i ekspert za pitanja EU Zekerijah Smajić kaže da novi evropski zvaničnici, visoka predstavnica za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini, povjerenik za pregovore o pridruživanju Johannes Hahn i sprecijalni predstavnik EU u Sarajevu ambasador Lars-Gunnar Wigemark, pripadaju generaciji „karijernih funcionera“ koji znaju da je promjena kursa u BiH i stabilizacija Balkana jedna od najvažnijih karika njihovog daljeg uspona.

Važni proceduralni pomaci u procesu EU integracija

„Na njihovu sreću, u BiH su se istodobno događale promjene u percepciji vlasti do čega su najviše doveli protesti građana u februaru 2014. godine. Dakle, jedan unutar-evropski i jedan unutar-bosankohercegovački razlog iznudili su obnovljeni pristup EU prema BiH kojim je u središte aktivnosti postavljen privredni rast, zapošljavanje i socijalna sigurnost građana. Neka druga, politička pitanja, ostavljena su za bolja vremena. Time je nakon skoro dvadeset godina ispravljena sistemska greška evropske administracije i svih članica EU prema BiH“, kaže Smajić za Deutsche Welle.

Iako nije bilo suštinskih reformi, u 2015. godini ostvareno je nekoliko važnih formalno-proceduralnih pomaka, napominje Smajić. „Usaglašena je reformska agenda. Nakon više od sedam godina stupio je na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Nastavljen je dijalog o reformi pravosuđa. Sve su to formalna administrativna poboljšanja u odnosu na fazu stagnacije i nazadovanja, ali u 2016. godinu ulazimo bez vidljivih poboljšanja života građana. 'Dvije škole pod jednim krovom' nisu dokinute. Revizija pljačkaške privatizacije nije ni na dnevnom redu. Umjesto zaustavljanja sistemske korupcije, ova strateška disciplina etnonacionalističkih režima je sve popularnija. Koordinacijski mehanizam je još na čekanju, a pravosudni sistem je i nakon dvanaest godina reformi najbolnija tačka bh. države. Da i ne govorim o eskalirajućem nacionalizmu u produkciji svih etnonacionalnih bratstava i sve opasnijoj disharmoniji odnosa između Sarajeva i Banja Luke“, ističe Smajić.

Referendum – vječito pitanje u RS-u

Eskalaciji nacionalizma i usložnjavanju odnosa na relaciji Sarajevo – Banja Luka, doprinio je i spor oko pravosudnih institucija, konkretno Suda i Tužiteljstva BiH. Iako opozicija u Republici Srpskoj (RS) tvrdi da je napad entitetskog predsjednika Milorada Dodika na državne pravosudne organe, a potom i na SIPA-u (Državna agencija za istrage i zaštitu), motiviran strahom od procesuiranja navodnog kriminala u predmetima Bobar banka, Birač, Balkan investment banka itd., Skupština RS-a je sredinom jula usvojila Odluku o referendumu o Sudu i Tužiteljstvu BiH. Kako entiteti ne mogu odlučivati o državnim pitanjima (stav OHR-a), Odluku je osudila većina zvaničnika u BiH te evropski i američki dužnosnici. Prema nezvaničnim informacijama, u Briselu i Sjedinjenim državama razmatra se i uvođenje sankcija ukoliko se nastavi insistiranje na referendumu, a kritičari tvrde da režim u RS-u sada traži najbezbolniji izlaz iz postojeće situacije.

Pored Suda i Tužiteljstva BiH, na meti vlasti RS-a našla se još jedna državna institucija – SIPA. Ova institucija bila je izložena kritikama i nakon terorističkog napada na dvojicu vojnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu 18. novembra. Profesor na banjalučkom Fakultetu za sigurnost i zaštitu Dragomir Jovičić tada je za Deutsche Welle kazao da je sigurnosni sistem „višeslojan, preskup i nefunkcionalan“. „Ne može biti efikasna policijska organizacija koja nema svoje baze na terenu. Poštujem SIPA-u, ali ona ima kancelarije u četiri grada u BiH. Osnovno načelo policijskog rada jeste poznavanje lica i teritorije. SIPA iz Banjaluke ne može kvalitetno pokrivati bezbjednost u Cazinu, Velikoj Kladuši ili Bihaću, kao što SIPA iz Tuzle ne može kvalitetno pokrivati Bijeljinu“, kazao je tada Jovičić. Nepunih mjesec dana kasnije SIPA je pretresla zgrade policije i općine u Novom Gradu te uhapsila pet osoba koje se terete za ratne zločine. To je bio povod da vlasti u RS-u prekinu saradnju sa SIPA-om, Sudom i Tužiteljstvom BiH.

Prekid saradnje RS-a sa SIPA-om već ima negativne posljedice

„SIPA, Sud i Tužiteljstvo BiH su državne institucije koje nisu nametnute, niti su plod političke ili etničke podvale nego su, poznato je, formirane zakonima, usvojenim u Parlamentarnoj skupštini BiH“, kaže mostarski profesor Slavo Kukić. „Sukladno tome, njihovo nepriznavanje i odbijanje saradnje s njima, pa i prijetnja oružjem koja se mogla čuti prethodnih dana, je akt nepriznavanja ustavnog poretka, a time i teško kazneno djelo. Takav odnos prema državnim institucijama, njihova blokada, već danas ima svoje negativne reperkusije – sutra možda i značajno izraženije. Naime, pošto akteri tih blokada ne trpe nikakve sankcije za atak na ustavni poredak, ko jamči da intenzitet ignoriranja i nepriznavanja tog istog poretka već sutra neće biti i puno raznovrsniji i puno intenzivniji. Sve to, dakako, ima učinke i na obnavljanje strahova kod obična čovjeka. Putujući od Tuzle prema Doboju nedavno sam, primjerice, na ulasku na prostor RS-a, nekoliko kilometara prije Doboja, naišao na, što bi narod rekao, čitavu formaciju policije s tri policijska vozila i činjenicu da policajci vrše kontrolu putnika s dugim cijevima. Prvi sam se ja pitao 'šta je ovo?', a zamislite kako sve to doživljava običan prolaznik“, kaže Kukić za Deutsche Welle.

„Čini se da i 'obični građani' konačno shvaćaju da kontinuirane i isprazne, nikad ostvarene prijetnje referendumima svih vrsta, sada prelaze u novu formu, u opasno zveckanje oružjem“, upozorava politički analitičar Esad Bajtal. „Smisao tog besmisla je skrenuti pažnju sa evidentnog privredno-ekomskog kolapsa manjeg entiteta, krize autoritarnog vladajućeg koncepta, njegove doslovne ustavno-pravne (afera 'dva papka') i moralne upitnosti, te brojnih optužbi entitetske opozicije, koja shvaća svu pogubnost aktuelnog načina vladanja po svakodnevni život i opstanak osiromašene i obespravljene većine građana. Uostalom, brojni protesti, štrajkovi radnika raznih struka, te rastući glas pobune mladih (studenata), već poodavno, s obzirom na objektivni bezizlaz iz svega toga u okviru važećeg etno-totalitarnog i autokratskog koncepta, vodili su upravo radikalnoj mogućnosti sračunate prijetnje oružanim sukobom“, kaže profesor Bajtal. On dodaje da je svrha svega „manipulacija strahom“. „Građanima nije ni do kakve pucnjave, niti bi tako nešto imalo podršku susjeda. U pitanju je neodgovornost i arogancija Dodikove vlastodržačke strukture koja se, u konačnom, ne bi libila čak ni oružane avanture samo da i dalje ostane na tronu“, upozorava Bajtal.

Odluka ustavnog suda BiH i najava novog referenduma

Kritikama iz RS-a u 2015. godini bio je izložen i Ustavni sud BiH koji je krajem novembra odlučio da Dan RS-a 9. januar nije u skladu s državnim Ustavom. Kako je za Al Jazeeru Balkan pojasnio predsjednik Ustavnog suda BiH Mirsad Ćeman, „izbor 9. januara kao datuma obilježavanja republičkog praznika nema simboliku kolektivnog zajedničkog sjećanja, koje može doprinijeti jačanju kolektivnog identiteta“. Vlast i opozicija u RS-u ujedinjene su u osudi ove odluke. Najavljen je bojkot državnih institucija, pa i novi referendum. Predsjednik RS-a Milorad Dodik, poručio je da datum kojeg se obilježava Dan Republike Srpske „ne može ukinuti nijedan sud u BiH, pa ni Ustavni sud, niti bilo kakva voluntaristička volja bilo kojeg pojedinca ili bilo koga u Sarajevu“. Dodik je ocjenio da je Ustavni sud BiH „više političko nego pravno tijelo“, a kritike su upućene i na račun stranih sudija u ovom Sudu.

BiH se tako suočila sa još jednom političkom krizom sa neizvjesnim ishodom. „U svakoj demokratskog državi zasnovanoj na vladavini prava, jasno bi bilo šta treba činiti i to bi bilo učinjeno, ali BiH nije demokratska država zasnovana na vladavini prava i u njoj se, sasvim sigurno, neće činiti ono što je naložio njen Ustavni sud“, kaže profesor međunarodnog prava na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Zarije Seizović. „Najave čelnika političkih stranaka RS-a, ali i člana Predsjedništva BiH iz RS-a, zapravo su nečuvene i nalaze se s one strane vladavine prava. Poruka koja se odašilje je poznati dvodecenijski arogantni stav bh. političara da se mogu i žele ponašati kao osobe iznad zakona. Suštinski, iako je podnošenje zahtjeva (pokretanje postupka) bilo potpuno legitimno, a sudska odluka potvrdila stavove apelanta, pokretanje ovog postupka čini se da nije bilo politički oportuno, budući je čak i minorno kretanje BiH ka Evropi dovedeno u pitanje. Opravdano se postavlja pitanje da li je, sa stanovišta dobrobiti države kao cjeline, njenog pro-evropskog puta, unutarnje integracije i funkcionalnosti, uopće trebalo pokretati ovaj postupak“, ističe Seizović.

Ko tebe kamenom...

Ozbiljnost situacije povećana je činjenicom da neizvršavanje odluke Ustavnog suda BiH predstavlja krivično djelo, a posebno činjenicom da nadležno tužiteljstvo propušta da identificira odgovornu osobu (osobe) za ove propuste i da protiv nje (njih) provede istragu i podigne optužnicu, kaže naš sagovornik. „Stanje stvari je potpuno jasno, istraga bi se mogla završiti za jedan dan, krivično djelo postoji, a njegov izvšilac se sam odredio ili to njegovo svojstvo jasno proizilazi iz njegove pozicije u hijerarhiji vlasti. Opravdano se može sumnjati da nadležno tužiteljstvo ne želi (ili ne smije) učiniti ništa, jer bi time otvorilo Pandorinu kutiju i uzdrmalo same temelje konstitutivnog bezvlašća u BiH. Konačno, odluke Ustavnog suda BiH se ne izvršavaju jer u BiH ne postoji pravna kultura koja bi to podrazumijevala, bez obzira na sadržaj odluke i na svojstvo njenog adresata (onoga na koga se ona odnosi), a svakako i posebno bez obzira na etno-nacionalni sentiment onoga koji treba osigurati njeno izvršenje“, kaže prof. Seizović za Deutsche Welle.

Događaji koji su krajem 2015. godine BiH doveli do nove političke krize zasjenili su i incident koji je 11. jula mogao ugroziti odnose između BiH i Srbije, napad na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u Potočarima, na komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici. Nekoliko osoba kamenicama je gađalo Vučića koji je u Potočare došao kako bi se poklonio žrtvama genocida. Značajan doprinos smirivanju situacije tada je dao općinski načelnik Ćamil Duraković. On za Deutsche Welle kaže da je napad kamenicama na srbijanskog premijera najviše štete nanio Bošnjacima, preživjelim žrtvama genocida. „Onaj ko je procijenio da Vučića treba napasti baš tokom ovog svetog čina i na ovom mjestu, nasrnuo je na dignitet žrtava. Reagirao sam kao domaćin, kako bismo svijetu pokazali da prihvatamo svakog ko 11. jula u Potočarima želi odati počast žrtvama genocida. Treba istaći da je u tom kritičnom trenutku, kako to i doliči vjerskom lideru muslimana Bošnjaka, reagirao i uvaženi reisu-l-ulema Husein Kavazović. Premijer Vučić je, također, reagirao mudro i prihvatio moje izvinjenje. Potom je, zahvaljujući i ovakvim reakcijama, upriličena i Investicijska konferencija od koje Srebreničani s pravom puno toga očekuju“, kaže Duraković za Deutsche Welle.

Papa Franjo: „Mir vama“

Investicijska konferencija u Srebrenici upriličena 11. novembra, kao i Sarajevo Biznis forum 11. maja, nisu samo prilike za unaprijeđenjenje ekonomskog razvoja nego i političke saradnje u regiji. Tokom Sarajevo Biznis foruma srbijanski premijer Aleksandar Vučić i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić dogovorili su i prvu zajedničku sjednicu Vlade Srbije i bh. Vijeća ministara koja je održana 4. novembra u Sarajevu. Razmotrena su ekonomska pitanja i dogovorena saradnja u raznim oblastima, posebno energetici, infrastrukturi i zaštiti okoliša. Bilo je riječi i o otvorenim političkim pitanjima, a dijalog će, kako je tada najavljeno, biti nastavljen i u godini koja je pred nama. Na izmaku 2015. godine, finalizirana su i rješenja iz kolektivnog ugovora, na osnovu novog Zakona o radu koji je, uprkos protivljenju sindikata, u Federaciji BiH stupio na snagu u avgustu. Iz RS-a poručuju da će slična rješenja morati biti prihvaćena i u ovom entitetu.

Na simboličkom planu, možda je naznačajniji događaj u BiH 2015. godine bio dolazak vrhovnog poglavara Katoličke crkve pape Franje u Sarajevo 6. juna. Činilo se da je njegova poruka „Mir vama“ mnoge u ovoj zemlji ohrabrila i učvrstila u ubjeđenju da, uprkos razlikama, ima nade za zajedničku budućnost. Uz opasku da ne želi obezvrijediti papinu posjetu Sarajevu, bh. novinar Đorđe Krajišnik tada je za Deutsche Welle kazao kako „ne treba imati iluzije da će posjet pape Franje poput čarobnog štapića donijeti procvat i toliko zazivano pomirenje među ljudima“. „Od dana posjeta pape Franje u ovoj se zemlji neće računati novo vrijeme. Sve ono što trebamo uraditi i dalje ostaje da uradimo. Svi oni mukotrpni procesi i nakon tog posjeta ostaju naša obaveza. Sav užas socijalne svakodnevice, neimaštine, kriminala i korupcije, terorističkih prijetnji i političke neodgovornosti neće nestati s misom pape Franje“, rekao je Krajišnik.