Godina dana bolnog traženja istine

Navodne ubice, Uwe Böhnhardt i Uwe Mundlos, izvršili su samoubistvo, a glavnooptužena osoba (Beate Zschäpe ) ne progovara ni riječi. Pod takvim uslovima u procesu protiv Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU) je teško, skoro nemoguće, ući u trag pravoj istini. Ta istina se vrti oko dva oštro formulisana i međusobno isprepletena pitanja: zašto su tri mlada ekstremna desničara postala rasistički motivisane masovne ubice? Da li se Beatei Zschäpe, glavnooptuženoj u procesu protiv članova NSU-a, u smislu optužnice može dokazati odgovornost za ubistvo? Za ubistvo deset osoba među kojima devet stranog porijekla.

Odgovori na ta pitanja su godinu dana nakon početka procesa nezadovoljavajući. Nezadovoljavajući prije svega zbog Zschäpeove provocirajuće šutnje, ali i prevelikog očekivanja od samog procesa. Naravno, mnogo toga bi bilo drugačije da se Zschäpeova izjasnila o velikom broju optubi. Očekivanja, prije svega porodica žrtava, da će glavnooptužena priznati počinjena kaznena djela ostaju neispunjena. Jedan vid saučešća sa njihovim bolom od Zschäpeove ionako ne mogu očekivati.

Odbrana djeluje uvjerljivo i proračunato

To što se Carsten S. provlači kroz proces zbog optužbe da je pomagao glavnooptuženoj ne može biti utjeha za roditelje, udovice, braću i sestre žrtava. One žele znati zašto je njihov sin, muž ili otac morao umrijeti. Na jedno tako bolno pitanje možda nikada neće dobiti odgovor. Ta neizvijesnos povećava njihov bol i za to je odgovorna glavnooptužena Beate Zschäpe. Strategija koju je odabrala njena odbrana, a to je apsolutna šutnja, iz pravne perspektive može biti prihvatljiva, ali suosjećavajuća niukom slučaju nije.

Naravno da je obaveza odbrane da za svog klijenta izvuku najbolje. Ali pobuditi utisak da bi Zschäpe mogla biti nevina, s obzirom na veliki broj indicija i dokaza, djeluje skoro zastrašujuće. Neposredno saučesništvo ove 39-godišnjakinje, iz ugla optužnice, se ne može dokazati. Zbog toga optužba za pokušaj ubistva je od odlučujućeg značaja za presudu čije je izricanje planirano za početak naredne godine.

Teške optužbe za pokušaj ubistva

Veliki broj svjedoka i vještaka tvrdi da je Zschäpe zajedno sa Böhnhardtom i Mundlosom odgovorna za eksploziju u stanu koji su koristli u Zwickauu. Velika je sreća što u pokušaju uklanjanja tragova nije bilo ljudskih žrtava. Fizičari bavarskog zemaljskog ureda za kriminal (LKA) su potvrdili procjene istražnih organa da je eksplozija bila opasna po život trećih lica. Samo to bi trebalo biti dovoljno da glavnoooptužena u NSU procesu iza rešetaka provede duži vremenski period.

Ako se pogleda na dosadašnji tok suđenja, sve govori da priznavanja krivice neće biti. Ukoliko do toga dođe onda će to biti mana procesa za koju nisu odgovorni ni tužioci ni sudije. Niko Zschäpeovu ne može prisiliti da sama sebe optereti. Njena odbrana bi tome mogla doprinijeti, ali nažalost to ne radi. Tako bi se NSU proces mogao završiti bez da navodne ubice ne budu za to optužene od njihovih najvažnijih pomagača ili drugih saučesnika.

Zašto upitni svjedoci ne sjede na optuženičkoj klupi?

Ukoliko ovaj veoma vjerovatni scenario postane stvarnost, za porodice žrtava će to biti dodatno poniženje. Na kraju krajeva su i same optuživane od nespretnih i punih predrasuda istražnih vlasti da su upleteni u seriju ubistava. Te traumatske doživljaje im niko ne može uzeti i vjerovatno će se i nakon izricanja presude mučiti sa bolnim mislima. Zašto Zschäpe šuti tako neumoljivo? Zašto na optuženičkoj klupi sjede drugorazredni svjedoci iz desnog miljea? Da li se tvrdo jezgro Nacionalsocijalističkog podzemlja zaista sastojalo od samo tri osobe?

Sva ova pitanja daju dosta materijala za špekulacije - nezavisno od ishoda NSU procesa. Pri tome ne smije biti zaboravljeno koje su granice jednog kaznenog postupka. Pravno gledano se prije svega radi o dokazu i kažnjavanju individualne krivice. Odgovor na pitanje o mogućim društvenih razlozima za rasisističku seriju ubistava mora biti pronađeno izvan sudnice.

Pitanje svakodnevnog rasizma

Dobar početak toga je bila istražna komisija njemačkog parlamenta koja se bavila NSU-om i koja je u svom završnom izvještaju potvrdila propuste državnih vlasti. Time se misli na policiju i čuvare ustavnog poretka, ali i političare. Ono što nedostaje je uvjerljiv koncept iz kojeg se mogu naučiti praktične lekcije. Organizacione promjene u uredima njemačkih vlasti će malo promijeniti svakodnevni rasizam u Njemačkoj. To se s pravom odnosi i na NSU proces.