Gledajmo sposobnost, a ne invalidnost!
1. februar 2010
Nakon dvadeset dvije godine života i boravka po raznim evropskim domovima za djecu s posebnim potrebama, Mostarac Saša Šehić se zahvaljujući njemačkoj organizaciji „Aktion mensch“ u rodnom gradu konačno osjeća punopravnim članom društvene zajednice. Dobio je posao u prodavnici suvenira. To mu je promijenilo život u potpunosti, a mnogima otvorilo nove poglede na život osoba s invaliditetom.
“Ovo mi je prvo radno mjesto i ostvarenje dugogodišnjeg sna. Za mene je ovo jako veliko životno iskustvo”, kazao je presretni Saša, koji je konačno samostalna osoba. Sav radostan ispričao je kako ga kolege sad gledaju kao osobu koja je postigla uspjeh. Rado je viđen u društvu, a kako kaže, na ulici ga ljudi pozdravljaju i zaustavljaju pitajući za neke proizvode. U razgovoru s kupcima je vješt. Jer, kako je spomenuti objekat smješten u Starom gradu, svakodnevno se susreće s mnogobrojnim turistima, koji se oduševe njegovom vještinom i komunikacijskom sposobnošću. Život ga je nosio po raznim evropskim prihvatilištima, tako da je uspješno savladao engleski i njemački jezik. Međutim, najveće oduševljenje mu je bila prva plata od koje se, kako kaže, obukao „od glave do pete“ i to po svom izboru, platio sve režije i ostatak stavio na banku kako ne bi došao u situaciju da mu nedostaje za nešto osnovno, jer iako tek suočen s radnim iskustvom i radnim navikama, davno je spoznao važnost ekonomske računice.
Primjer drugima
Iako je osoba sa blažom mentalnom retardacijom, Saša je uzor mnogima i očiti dokaz da se provođenje projekta, iako tek u početku, pokazalo pravim rješenjem za osnaživanje osoba s invaliditetom. Ajla Nurkić koja je slabovida osoba zajedno sa Sašom radi u trgovini. „Ovo mi mnogo znači. Radne obaveze, druženje s ljudima, jačanje samopouzdanja a tu je i naknada“, kaže Ajla.
Najda Topuz, pedagog u Udruženju roditelja i prijatelja osoba s posebnim potrebama „Sunce“, kaže da su se nakon Sašinog priimjera, brojni štićenici udruženja aktivirali u svim segmentima i poželjeli pokazati svoje mogućnosti. „Osnovni cilj naše organizacije je zapošljavanje invalidnih osoba, odnosno mladih s posebnim potrebama. Želimo da sebi osiguraju egzistenciju i razviju samopoštovanje te da se osjećaju ravnopravnim s ostalim ljudima“ govori Topuz.
U Federaciji BiH na izradi zakona o zapošljavanju invalidnih osoba radi se punih pet godina, ali on još uvijek nije usvojen. U Republici Srpskoj zakon je donesen 2004. godine i do sada je njegovim provođenjem zaposleno oko 900 osoba.
U Udruženju roditelja i prijatelja osoba s posebnim potrebama „Sunce“ iz Mostara kažu da je hitno potrebno zakonski regulisati prava osoba s invaliditetom. „Ovo je jedan pozitivan primjer. Trebalo bi da se naša vlast i strukture koje odlučuju ugledaju na to i što prije donesu Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalidnih osoba“, ističe Erna Kotlo predsjednica udruženja.
Barijere i u gradu i u našim glavama
Koliko je društvena svijest u BiH (ne)razvijena svjedoče i podaci istraživanja pod nazivom "Jesmo li jednaki?", koje je sprovela nevladina organizacija "Klub 2015" iz Banjaluke, u kome je zaključeno da je položaj osoba sa invaliditetom izuzetno loš. Samo četvrtina javnih ustanova u BiH pruža najosnovnije uslove za zapošljavanje osoba u invalidskim kolicima, a u gotovo 60 posto objekata u bh. općinama osobe u invalidskim kolicima nemaju prilagođen prilaz.
Koordinator za zastupanje međunarodne humanitarne organizacije „Mercy Corps“ Mirza Jašarević kaže kako je cilj podizanje svijesti javnosti o radnoj sposobnosti osoba s invaliditetom. „Ljudi lakomisleno donose zaključke o tome da neko ne može nešto da radi. To nije tačno! Mi radimo na terenu i vidimo šta ti ljudi mogu da rade“, kaže Jašarević.
Federalni zavod za zapošljavanje i njegove kantonalne službe u proteklih nekoliko godina davale su jednogodišnje poticaje poslodavcima za zapošljavanje invalida. No, ni to nije dalo pozitivne rezultate. Fikret Zuko predstavnik Udruženja slijepih Kantona Sarajevo govori kako se pristup invalidnim osobama hitno mora mijenjati.
„Država bi trebala poslodavcima stvoriti takav ambijent gdje bi podsticajnim mjerama i oslobađanjem od nekih obaveza poslodavci imali i ekonomski interes da zaposle osobe s invaliditetom te da na tržištu budu konkurentni“, kaže Zuko.
Ravnopravnost na vidiku
Nakon što je prijedlog zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom upućen u parlamentarnu proceduru, u narednih nekoliko mjeseci očekuje se njegovo usvajanje na nivou Federacije BiH. Zakon o rehabilitaciji i zapošljavanju u FBiH predviđa da sva preduzeća i institucije zapošljavaju osobe sa invalidnošću od 70 posto i više i to do kraja ove godine po jednu invalidnu osobu na 39 zaposlenih, a do kraja 2013. po jednu na 16 zaposlenih. Oni koji ne zaposle invalide svakog mjeseca će, nakon isplate plata, Fondu za rehabiliaciju i zapošljavanje plaćati 25 posto prosječne plate u FBiH za svakog invalida kojeg bi trebali zaposliti.
Autor: Sanel Kajan, Mostar
Odg. urednik: Svetozar Savić