220611 Interview Genscher Kroatien Slowenien
22. juni 2011Novinari Dojče velea su podsjetili Hans-Ditriha Genšera da neka sela u Hrvatskoj imaju ulice ili trgove nazvane po njemu. Među stanovnicima Brača je čak došlo do rasprave oko toga koja Genšerova bista je ljepša - ona od mermera ili ona od bronze. Bivši ministar inostranih poslova je rekao da u tome svakako vidi priznanje za nekadašnji stav Njemačke. Jer, kako kaže, odluke koje je tada trebalo donijeti nisu bile jednostavne. Kada je riječ o odnosima Njemačke i Jugoslavije u to vrijeme, Genšer kaže da je smatrao "da treba učiniti sve kako bi se očuvala Jugoslavija. Mi smo kao Nijemci imali poseban odnos prema Jugoslaviji. Jedan od razloga za to je bio i što su mnogi Jugosloveni, prije svega Slovenci i Hrvati, radili u Njemačkoj. S druge strane, Jugoslavija je bila područje na kome su Nijemci provodili godišnji odmor. To znači da su Nijemci i Jugosloveni poslije užasa Drugog svjetskog rata mogli da se bolje upoznaju: iz toga je nastao vrlo prijateljski odnos".
Nada da će Jugoslavija ostati "cijela"
Genšer je naglasio i značaj Jugoslavije kao evropske zemlje koja je učestvovala u, kako kaže, "antikolonijalističkom pokretu nesvrstanih zemalja". Početkom 1991. on se još nadao da će Jugoslavija ostati cijela. Ali, "bilo je sve jasnije da je Milošević želio vlast. Jugoslavija je (za vrijeme Tita) htjela da sačuva svoju nezavisnost od Sovjetskog Saveza. No, nakon što su u Sovjetskom Savezu reformisti - Gorbačov i Ševarnadze - preuzeli odgovornost, Jugoslavija je izgubila i to zajedništvo. Vidjeli smo prve znakove velikosrpskih stremljenja. Govor na Kosovu je imao važnu ulogu. Zaustavljanje rotacije u predsjedništvu Jugoslavije i ukidanje autonomije Kosova i Vojvodine pokazuju da je Milošević želio drukčiju Jugoslaviju, naime, Jugoslaviju kojom dominiraju Srbi. To nam je jasno pokazalo da su i težnje ka nezavisnosti Hrvatske i Slovenije imala svoje utemeljenje".
Na pitanje: da li je njemačko priznanje Hrvatske bilo solo-akcija Njemačke, Genšer odgovara odrično, tvrdeći da je Njemačka od samog početka govorila da ništa neće preduzimati na svoju ruku. On podsjeća da su sve zemlje Evropske unije priznale "obje države" što je odluka koja je stupila na snagu 15. januara 1992. Odluka koja je, kako je naglasio, "donijela mir". "Jer, rezultat internacionalizacije tog sukoba bio je da je Milošević početkom januara 1992. proglasio rat završenim. Rat, koji je on sam počeo u obje republike."
Hans-Ditrih Genšer je u vrijeme priznanja Slovenije i Hrvatske rekao da je to priznanje bilo "akontacija povjerenja" iskazanog tim zemljama, te da su one do sada zaslužile njegovo povjerenje. Kada je riječ o približavanju Srbije EU poslije izručenja Mladića, "Srbija je, naravno, uklonila važnu prepreku. Ni ranije, ni danas, nisam ostavljao mjesta sumnjama u to da, ako ispuni sve preduslove, Srbija ima podjednako pravo da postane član EU. Uvijek sam govorio da je budućnost naroda Jugoslavije - članstvo u Evropskoj uniji. Jednog dana, oni će biti ponovo zajedno, kao ravnopravni članovi EU.
Autori: Rajna Brojer i Zoran Arbutina/ Saša Bojić
Odg. urednik: Svetozar Savić