Generacija Pojasa Gaze
6. april 2018
U istočnom dijelu Pojasa Gaze trenutno ne manjka starih guma. Trokolicama i kamionetima se već nekoliko dana, prašnjavim putevima koji vode do zaštitne ograde, voze stare gume koje se pale kako bi se spriječili izraelski snajperisti da otvaraju vatru po Palestincima.
„Biće to crni petak", kaže mladić koji prilazi grupi mladića koji od prošlog petka svoje popodnevne sate provode u pograničnom području. Granična ograda je udaljena samo nekoliko stotina metara. Iza ograde se vide vozila izraelske vojske. Naredba izdata izraelskim vojnicima se ni danas nije promijenila. Njihov zadatak je da i dalje budu pozicionirani duž Pojasa Gaze. Svako ko se kreće u tampon zoni se smatra potencijalnom opasnošću i na taj način je cilj za snajperiste.
„Mislim da i druga strana razumije da se ne isplati nastavak protesta i upozoravam ih da više ne provociraju", izjavio je izraelski ministar odbrane Lieberman. Izrael optužuje Hamas, koji kontroliše Pojas Gaze, da navodno mirne proteste želi iskoristiti u terorističke svrhe. Prema zavničnim podacima je u toku „Dana bijesa" u Pojasu Gaze poginulo 18 Palestinaca.
Mlade nije briga za Hamas ili Fatah. Radi se o njihovoj budućnosti. „Šta se ima više izgubiti. Važno je biti ovdje i boriti se za svoja prava", kaže Mohmmed al Aoun koji oko glave nosi kuffiyeh (karirana palestinska marama). Ovaj mladić se sa drugovima sastaje svakog popodneva kako bi mu brže prošlo vrijeme.
Stanovništvo Gaze je mlado i uprkos dobrom obrazovanju skoro svaka druga osoba je nezaposlena. 60 posto osoba mlađih od 30 godina je nezaposleno. „Šta trebamo uraditi kako bi mladi ovdje imali budućnost. Sve zavisi od blokade", kaže Mohammed misleći na izraelsku politiku zagrađivanja Palestinaca.
Zatvoreni i prepušteni sami sebi
Mnogima se više radi o većim pravima povratka izbjeglica. Palestinci žele skrenuti pažnju javnosti na činjenicu da je Gaza više od decenije odsječena od Izraela i Egipta. Jedna cijela generacija još nikada nije napustila Pojas Gaze.
Kratko prije zalaska sunca atmosfera u šatorskom kampu u naselju Shejaia na istoku Gaze sve više liči na narodno veselje. Prodavači kafe i čaja su već postavili svoje štandove. U ponudi su svježi voćni sokovi i besplatan internet. U jednom od šatora se peku lepine na stari tradicionalni način. Ovdje se okupljaju ljudi kako bi se prisjetili izbjeglica iz 1948. godine i specijalno podignutog zemljanog nasipa samo nekoliko stotina metara udaljenog od granične ograde. Na njemu sjede Palestinci i gledaju na drugu stranu - prema Izraelu.
"Želim jednu drugu vrstu protesta. Nešto novo. Nešto što neće ovisiti o političkim partijama. Želim proteste koji će biti mirni", kaže Amal Abu Astr, mlada Palestinka. Mnogi ovdje ističu pojam – mirni protesti. Međutim, realnost je sasvim drugačija.
Prošlog petka su izraelski snajperisti ovdje ubili 16 Palestinaca. Više stotina osoba je ranjeno, saopštilo je palestinsko ministarstvo zdravlja. Organizacije za zaštitu ljudskih prava, kao što je Al Mezan, su takav postupak izraelske vojske oštro kritikovale. „Problem je, kao što je bilo u prošlosti, da nema odgovornosti za postupke vojnika. Sve dok je tako gledaćemo kako se puca na druge ljude, kao što je bilo u slučaju demonstranata koji su učestvovali na mirnim protestima", kaže Isam Junis, direktor Al Mezana.
Strah od novog nasilja
Akciju su prvobitno osmislili mladi preko društvenih mreža. Proteste u međuvremenu podržavaju sve političke partije i grupacije, prije svega Hamas. Oni su pozvali građane da uzmu učešće na protestima i najvećim dijelom obezbijedili logistiku za održavanje protesta. Protesti se trebaju održavati do polovine maja. „Postoji bojazan da situacija u Pojasu Gaze izmakne kontroli", kaže Usama Antar politolog iz Gaze i dodaje da će „naredni protesti pokazati sa kojom tenencijom će to biti nastavljeno".
Mohammed Sabbagh će također danas biti na protestima iako je prošle sedmice na protestima ubijen njegov brat Bader. Mohammed je još uvijek u šoku. „Stajali smo između onih koji su bacali kamenje i onih koji su mirno demonstrirali. Bilo je to samo nekoliko stotina metara udaljeno od granice. Stajao je pored mene kada ga je iznenada metak pogodio u glavu", izjavio je Mohammed za DW.
Dvadesetogodišnji mladić je preminuo još na putu za bolnicu. Mohammad kaže da njegov brat nije bio nasilan. Njegova majka Um Haitham sluša sina skamenjenog izraza lica. Teško joj je zaustaviti suze: „Bio mi je najmlađi sin. Uvijek je bio uz mene". S pomiješanim osjećanjima gleda na to što njena djeca idu na proteste. Mohammed zbog poginulog brata želi dalje demonstrirati: „U Gazi nema posla, nema života. Nikoga ne zanimamo".