Generacija 99: Mladi iz Srbije i sa Kosova u Kumanovu

Putokaza nema. Ko ne zna i ne pazi, promašiće skretanje na uzak i krivudav put, koji je u dosta lošem stanju.

Na kraju puta je rampa. To je ulaz na sportski aerodrom Kumanovo, na tri kilometra vazdušne linije od Srbije i šest od Kosova. Ništa ne podsjeća da je tu prije 25 godina, 9. juna 1999, potpisan sporazum kojim je okončan krvavi rat.

„Da budem iskren, to me pomalo čudi. Očekivao sam da ovdje bude neka tabla na kojoj piše da je tu potpisan Kumanovski sporazum“, kaže David Petrović iz Aleksinca.

Generacija 99

David je rođen upravo te 1999. godine, a danas završava fakultet u Nišu i novinar je studentskog lista „Presing“. To što se dogodilo u Kumanovu, on opisuje ovako: „Moglo bi se reći da je ovdje došao kraj nečem strašnom – ratu.“

Tu je i Ereza Krasnići. Ona je sa Kosova i Davidova je vršnjakinja. Takođe je iznenađuje to što na aerodromu nema nikakvih obilježja tog važnog događaja.

„Ja lično nisam doživjela rat 1999. jer sam tada rođena, ali ovo mjesto budi emocije u meni i podsjeća me na priče o ratu. Bilo je to bolno vrijeme za nas Albance.“

Ereza i David bili su dio projekta „Generacija 99" koji je po drugi put organizovao Dojče vele (Deutsche Welle). Mladi ljudi iz Srbije i sa Kosova susreli su se prvi put prije pet godina u vrijeme kada je obilježavana 20 godišnjica Kumanovskog sporazuma. Tada je većina tek počinjala da studira.

Danas su to mladi ljudi na početku profesionalne karijere u novinskim redakcijama na Kosovu i u Srbiji: Gresa, Aleksandra, Gentijana, Milica, Medina, Sara, Merđime, Filip, Liridon…

Konstruktivnim idejama protiv predrasuda

Razgovarati i razmijeniti ideje. Dati možda i neke konkretne prijedloge… To je bila osnovna ideja diskusije mladih koja je, poslije posjete aerodromu u Kumanovu, održana u obližnjem kafiću.

„Ratovi iz 1990-ih i dalje imaju uticaj na društva na Zapadnom Balkanu. Ovdje je važno da se konstruktivnim idejama suprotstavimo predrasudama i tenzijama, i da damo glas mladoj generaciji“, objašnjava inicijatorka projekta, urednica DW programa za Evropu, Adelhajd Fajlke. Zato je, kaže, Dojče vele i okupio mlade medijske profesionalce koji su svi rođeni 1999. godine.

Sve to na licu mjesta pratili su njemačka TV-stanica „Feniks“, kosovski javni servis RTK, kao i više drugih medija iz Srbije, sa Kosova i iz Sjeverne Makedonije.

Gost diskusije bila je i njemačka ambasadorka u Severnoj Makedoniji Petra Drehsler. Kao neko ko je rođen u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, ona je govorila o svojim ličnim iskustvima iz tzv. njemačko-njemačke integracije, kao i o tome kako se razvija zajedničko pamćenje.

„Radi se o empatiji i o zajedničkom upoznavanju različitih perspektiva. Zato je važno ovo što se ovde dešava između Srba i Kosovara. Ovo je odličan projekat koji daje nadu da mladi ljudi mogu ovdje, danas, zajedno da razgovaraju. Da imaju konkretne ideje, jer radi se o njihovoj budućnosti“, kaže Drehsler.

„Uopšte nismo toliko različiti“

Uz voditelje diskusije, Vjosu Ćerkini iz Prištine i Aleksandra Bugarina iz Novog Sada, konkretnih ideja nije nedostajalo. Kao ni prijedloga za buduće, zajedničke medijske projekte. Jer, kako je zaključeno, ključeve budućnosti koju je pomijenula ambasadorka, može u rukama da ima samo mlada generacija.

A za to je ponekad dovoljno „već i samo slušanje drugih, upoznavanje drugih perspektiva“, rekla je jedna od učesnica projekta, Irena Čučković. „Onda često shvatimo da idemo na iste muzičke festivale, da imamo mnogo toga zajedničkog u kulturi, mentalitetu, da volimo sličnu hranu… Da uopšte nismo toliko različiti.“

„Mislim da možemo da napravimo promjenu“, kaže Aferdita Lukaj iz Prištine. Istog su mišljenja bili i drugi, iako se moglo čuti da te riječi u ovom trenutku možda zvuče kao „nemoguća misija“. Ali, i najduži i najteži put počinje prvim koracima. Putokaz je tu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu