Gdje su nestale maloljetne izbjeglice u Njemačkoj?
28. januar 2019
Tokom izbjegličkog talasa prema Evropi je u proteklih nekoliko godina u Njemačku došlo više desetina hiljada maloljetih izbjeglica. Neki od njih su prije ili kasnije nestali iz vidokruga vlasti. Tako je prema navodima Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA) početkom 2017. godine prijavljen nestanak više od 8.400 maloljetnih izbjeglica. Do početka 2019. godine se taj broj smanjio na 3.200.
Međutim, smanjenje broja nestalih maloljetnih izbjeglica nije znak da je problem riješen. Tobias Klaus iz „Saveznog ureda za pitanja maloljetnih izbjeglica bez pratnje" (BumF) kaže da se broj nestalih maloljetnih izbjeglica bez pratnje smanjio ali da to ime veze s činjenicom da je u posljednje vrijeme u Njemačku stiglo manje maloljetnih izbjeglica bez bilo kakve pratnje.
Nema razloga za prestanak opasnosti
BumF još nije objavio rezultate sprovedene ankete koji ukazuju na blagi trend u drugom pravcu. Ovo neprofitno udruženje je o nestanku maloljetnih izbjeglica bez pratnje ispitalo 720 stručnih osoba koje pružaju pomoć djeci i mladima. Oni su odgovorili da, za razliku od proteklih godina, češće dolazi od nestanka mladih migranata.
Klaus kaže da se „u odgovorima ističe da većina mladih nestaje odmah po dolasku u Njemačku. 2017. godine je 32,2 posto ispitanih reklo da se to dešava veoma često, dok je taj procenat 2018. godine iznosio 35 posto".
Zašto nestaju mladi?
Ispitanici su kao glavni razlog nestanka kao i prethodnih godina naveli da se većina mladih starosne dobi između 14 i 17. godina preselila kod rođaka ili poznanika. Tu se radi o odlasku u drugu zemlju članicu EU ili u drugo mjesto u Njemačkoj. U tom slučaju izbjeglice bez pratnje ne ostaju dugo u kategoriji nestalih niti dugo ostaju kod rođaka i poznanika.
Klaus navodi jedan primjer: Ukoliko jedan mladić bude napadnut u Münchenu, a njegov rođak živi u Hamburgu, onda Ured za brigu o mladima iz Münchena može zamoliti kolege u Hamburgu da preuzmu odgovornost. Međutim, tamošnji Ured za brigu o mladima ne mora ispuniti taj zahtjev".
Ova praksa se zasniva na dogovoru o raspodjeli izbjeglica kojim se djeci i mladima treba obezbijediti „adekvatan smještaj, njega i podrška". Prema navodima BumF-a, u ovom sistemu se malo pažnje obraća na interse i potrebe maloljetnih izbjeglica bez pratnje, dok se dosta više pažnje obraća na kvote, odnosno da li je neka njemačka savezna zemlja ili opština primila relativno mnogo ili malo mladih izbjeglica.
Strah od prisilnog povratka
U ispitivanju koje je proveo BumF se kao drugi mogući razlog za nestanak mladih izbjeglica navodi nedostatak perspektive. Klaus kaže: „Mnogi se boje prisilnog povratka i imaju osjećaj nedostatka perspektive".
U najveću grupu nestalih koji su prijavljeni prema navodima BKA spadaju Afganistanci koji se u Njemačkoj u više navrata suočavaju sa prijetnjom prisilnog povratka. Marokanci i Alžirci, koji inače imaju veoma male šanse da ostanu u Njemačkoj, u poređenju sa ostalim zemljama iz kojih dolaze mlade izbjeglice ,veoma često su osobe koje spadaju u kategoriju nestalih.
„Ako mladi unutar cjelokupnog sistema za sebe ne vide nikakav put i ako samo dobijaju poruke `ovdje si nepoželjan bez obzira šta radiš´, posebno su ugroženi, ne samo da kratkoročno nestanu, nego da odu u ilegalu ili paralelni sistem", objašnjava Klaus.
"Ne znamo da li se mladi nalaze u opasnim situacijama"
Iako prema podacima BKA 80 posto nestalih se ponovo pojavi, postoji znatan broj onih koji ostaju u kategoriji nestalih. Niko ne zna da li su oni beskućnici ili se počnu baviti prostitucijom. U studijama BAMF-a i njemačkog ureda Evropske migracijske mreže (EMN) se može pročitati da se ne isključuje mogućnost da maloljetne izbjeglice bez pratnje postaju žrtve kriminalnih aktivnosti. Za bolju zaštitu maloljetnih migranata bez pratnje je potrebno poboljšati bazu i razmjenu podataka.
S takvom konstatacijom se slaže i Tobias Klaus iz BumF-a. On kaže da bi „nas to trebalo najviše brinuti. Premalo znamo tome da li i u kojoj opasnoj situaciji se nalaze mladi. Država bi za to trebala izdvojit više novca, zaposliti više socijalnih radnika i povećati podršku".