„Gdje se nalazio Berlinski zid“? – Kružna vožnja taksijem

Saobraćajna gužva na Brunnenstrasse, u dijelu Berlina pod imenom Wedding.Vozači pokušavaju zvučnim signalima da ubrzaju saobraćaj na skretištu ka ulici Bernauer.Thomas Dietrich Lehmann, opušteno sjedi za volanom svog Mercedesa.Iza njega na zadnjem sjedištu, jedan stariji bračni par iz Berlina.Lehmann je pri tom isključio taksimetar jer se ovakva vožnja ne plaća brojem predjenih kilometara.Ona počinje u radničkoj četvrti Wedding, u ulici Bernauer.Lehmann o tome kaže:

«Duž ove ulice – odnosno od trotoara koji se nalazio u Zapadnom Berlinu, pa do kućne fasade u Istočnom Berlinu, bila je povučena granica.Ovdje su se odvijale neke dramatične izbjegličke priče.Tu je tokom vremena iskopano više od 15-st tunela.

Priča, Thomas Dietrich Lehmann.Vožnja se dalje odvija u pravcu centra Berlina.Pored kuća sa sivim fasadama, uglavnom bez prozora, pored drveća koje je upravo procvjetalo u proljeće te praznih površina na kojima se nekad protezala žičana ograda.Ovdje je svojedobno bio granični pojas kaže Lehmann, koji pokazuje na mesingano ofarbane zečeve, koji su tu još uvijek prisutni u ulici Chaussee.Prema njegovim riječima samo su oni, zečevi, svojedobno imali tu slobodu da bez propusnice predju ovaj granični prelaz.

Vožnja se dalje odvija u pravcu sjedišta njemačke vlade.Tu rijeka Spree, koja teče kroz Berlin, odvaja istočni od zapadnog dijela grada.Prolazimo pored zemljišta na kojem se jedan naspram drugog nalaze dva uska zida.Pored njih procvjetale trešnje i tulipani.

Taksista, Thomas Dietrich Lehmann priča:

«Umjetnik Benn Wargin, napravio je još tokom devedesetih godina ovaj manji park sa zidovima.Nazvao ga je «Spomenikom – žrtava nasilja i rata».

Lehmann kaže da oni koji se najčešće odluče za ovakve ture su zapravo ljudi koji su kao i on, rodjeni u Zapadnom Berlinu.I pored toga što ovakav put košta 65-et Eura, plus deset Eura za svaku drugu osobu, Lehmann duž bivše granice vozi u prosjeku do osam puta mjesečno.Sama ideja je nastala tokom posla, kaže ovaj vozač taksija koji je inače studirao teologiju:

«Pitanja koja se pri tom najčešće postavljaju:Da li sam u Istočnom, ili u Zapadnom Berlinu ?Zatim, gdje se nalazi Berlinski zid ?To je dakle tema razgovora u taksiju.Možda i zbog toga jer se na prvi pogled tu uistinu ne vidi puno toga».

Lehmann se zatim zaustavlja za kratko na Potsdamskom trgu, na nekadašnjem graničnom prelazu poznatijem kao Chek Point Charly.Tamo je parkirana kolona autobusa sa turistima.Vožnja se potom nastavlja u prvacu poznatog graničnog prelaza, Oberbaumbrücke:

«Ovdje je ponovo bila granica, kao što je gore - kod sjedišta vlade, rijeka.Ovdje je na našoj strani čamcima patrolirala policija, a na drugoj, istočno-berlinske vlasti.I tu su takodjer bježale izbjeglice.»

Most napravljen od opeke, preko kojeg sa zapada na istok vozi podzemna željeznica – U-Bahn.To je ujedno i posljednja stanica ovog kružnog puta.Taksi dalje vozi pored takozvane East-Side galerije, gdje se još uvijek nalazi zid odprilike dugačak jedan dobar kilometar.Njega je nakon otvaranja granice, šaroliko oslikalo oko stotinu umjetnika.On je takav išaran bio, i za vrijeme «hladnog rata» - pogotovo sa zapadne strane, dok se sa istočne protezala linija smrti.

I sa ovim slikama punih utisaka, završava se ujedno kružnja vožnja dok za taksi-vozača Thomasa Dietricha Lehmanna, započinje normalni radni dan...