Gastarbajteri - vječna čežnja za domovinom

Adelino S. dobro se sjeća svog dolaska u Njemačku. Bilo je to u junu 1961. malo prije njegovog 23. rođendana. Jedan prijatelj mu je našao smještaj i posao u Kelnu. Adelino S. je u Keln stigao kao turista, ali dogodilo se to da je spontano pronašao posao i tu i ostao. Ovaj 75-godišnjak i udovac i danas živi u Njemačkoj.

Ulrih Tings radi u Katoličkoj portugalskoj misiji u Krefeldu i Menhengladbahu. Zbog posla kojim se bavi ostvario je prisniji odnos sa portugalskim migrantima, takođe i onima koji su 1961. došli u Njemačku. Tings kaže kako je 90 Portugalaca iz prve generacije gastarbajtera koji su te 1961. došli, napustilo Njemačku. Mnogi od njih su došli, tvrdi on, kako bi pronašli posao. Mnogi mladi su bili u strahu od diktature Antonija de Oliveire Salazara, koja je okončana tek 1974. tzv. karanfil revolucijom.

50 godina ugovora s Portugalom

I Adelino S. je svoju zemlju napustio iz političkih razloga. Osjećao je da je u Njemačkoj siguran i dobrodošao. I danas se rado prisjeća prvih godina. "Tada smo u Kelnu često jeli tzv. šlahtplatu (njemački specijalitet sa kiselim kupusom, kobasicama, svinjskim vratom i senfom). To se moglo poručiti u kafanama." Ali, on uz ovako kalorično jelo od mesa nije pio pivo (kelš) kako je to običaj u ovom gradu na Rajni, već mlijeko. "Nama je tada bilo rečeno kako Nijemci uz svaki obrok piju mlijeko. Pa smo onda i mi tako radili." Adelino S. se brzo integrisao u njemačko društvo. Nekoliko godina kasnije se zaljubio i oženio Njemicu.

Jednako kao i on mnogi mladi ljudi su 60-ih godina prošlog vijeka iz cijele Evrope došli u Njemačku; kao u ostalom i radnici iz bivše Jugsolavije. Privreda je bujala a radna snaga bila hitno potrebna. Zbog toga je savezna vlada potpisala sporazume s mnogim zemljama kako bi ciljano tražila radnu snagu. Takav sporazum sa Portugalom je potpisan prije 50 godina 17. marta. 1964. Nezaposlenost je tada u Portugalu bila ogromna i raditi i uštedjeti novac u Njemačkoj mnogima je zvučalo prilično primamljivo.

"Portugalski migranti su danas jako dobro integrisani", uvjerava Tings iz Katoličke portugalske misije. "Istovremeno su mnogi od njih ponosni na svoju otadžbinu", kaže on i objašnjava da će se upravo zbog toga mnogi jednom tamo i vratiti. Takođe i Margarida C. i njen suprug sanjaju o tom da starost provedu u svojoj ljubljenoj domovini. Njih oboje su u Krefeldu od 1988. a u Njemačku su odlučili da dođu potpuno spontano. Ovaj bračni par je došao u posjetu rođacima i tako su i ostali u Njemačkoj. "Stigli smo jednog nedjeljnog popodneva a već sutradan me moja snaja pitala da li želim da pođem s njom na posao kako bih i ja potražila nešto za sebe, što sam i prihvatila." Margarida C. je dobila posao čistačice, a u bolnici u Portugalu u kojoj je radila kao medicinska sestra je dala otkaz.

Počeci u stranoj zemlji su bili teški, posebno zato što njen suprug Migel nije mogao odmah da dobije posao. Zbog toga su strahovali za svoju dozvolu boravka u Njemačkoj. Migel je ipak na kraju našao posao i par je mogao da ostane u zemlji. Nijedno od njih dvoje na početku nije govorilo njemački jezik. Učili su spontano, komunicirajući svakodnevno s kolegama i susjedima. Margarida C. takođe kaže kako se u Njemačkoj osjećala dobrodošlom.

Kada zbog migracije oboliš

U mjestu u kojem stanuje u Niderhajnu ona ima jako dobre kontakte i veoma dobro je integrisana. Ova 55-godišnjakinja angažuje se i u Savjetu Katoličke portugalske misije a već godinama je članica jedne portugalske folklorne grupe. Margarida C. obožava muziku koja je podsjeća na djetinjstvo i mladost u Portugalu. "Nedostaje mi porodica u Portugalu. Rado bih se vratila. Ali, kada? To ne znamo."

Čežnja za Portugalom je kod njenog muža još izraženija. On godinama osjeća kako je rascijepljen između svog rodnog Portugala i Njemačke. Razlozi zbog kojih se do sada nisu mogli vratiti u Portugal su i finansijske prirode. Unutrašnji osjećaj rascijepljenosti je kod Migela C. na kraju doveo do depresije, zbog koje je morao da ode i u prijevremenu penziju. "On je najčešće kod kuće i nema mnogo kontakta sa spoljnim svijetom", objašnjava njegova supruga. A to nju mnogo opterećuje.

"Mnogi stariji su se vratili"

Ulrih Tings brine zbog Migela C. Poznaje i njega i njegovu ženu preko Misije. "Migracija ga je žestoko udarila po duši." Kao i ovaj par, mnogi sanjaju o povratku u Portugal. No, povratak nije uvijek i jednostavan. "Mnogi primjećuju kako ne mogu više da to urade onako kako bi to željeli", jasno je to i Ulrihu Tingsu. Jer, u Portugalu ih mnogi zovu "alemaes" ili Nijemci.

Adelino S. je izuzetak. On želi da svoj život okonča u Njemačkoj. "Mnogi stariji su se vratili u Portugal, ali djeca i unuci su ostali ovdje", kaže on. I njegova djeca žive u Njemačkoj i Italiji. On još uvijek jednom godišnje posjećuje svoju sestru u Lisabonu. Ali, sebe ne nalazi više tamo.

Autori: Ana Peters / Svetozar Savić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić