G8 je odavno prošlost

Uoči Samita G-7 u Elmau naredne nedjelje neprisustvo Rusije dovelo je do brojnih prepirki. Predsjedavajući Odbora za istok njemačke privrede, Eckhard Cordes, govori o propuštenoj šansi: "Susret G7 plus Rusija mogao bi doprinijeti pronalasku rješenja za krizu". Slično smatra i Volker Perthes, direktor Fondacije za nauku i politiku, koju finansira njemačka Vlada: "Sada imamo situaciju da će G7 razgovarati o osmoj zemlji, umjesto da nas osam važnih sila međusobno razgovaramo o situaciji u svijetu".

Kancelarka Merkel i ministar vanjskih poslova Steinmeier su požurili zajamčiti da "sve dok Rusija ne prizna osnovne vrijednosti međunarodnog prava i djeluje na osnovu njih" povratak na format G8 nije zamisliv. Istodobno je Steinmeier naglasio da vrata stoje otvorena: "Ubijeđen sam da bismo poboljšali uvjete za međunarodnu suradnju ukoliko bi se Rusija vratila u G8".

Ipak Steinmeierovo uvjerenje se bazira na iluziji. Povratak na G8 bi globalno rješenje problema poboljšao tek marginalno. To bi onda promijenilo funkciju G8 u forum za probleme, koje je Rusija prouzrokovala u svom susjedstvu. Ali G8 nije zamišljen s tim ciljem - tim prije što za takve probleme od OSCE-a do Vijeća sigurnosti postoje odgovarajuća tijela. A samo da bi se podilazilo Rusiji da je velika sila G8 je nepodesan format. G8 se trebao puno više posvetiti globalnim pitanjima kao što su financijska stabilnost, razvojna politika, zdravstvo, kao i klimatske promjene. Ipak za ove teme je i G8 premalen. Svaki format bez Kine i Indije, koje skupa čine više od trećine svjetskog stanovništva, isključuje u današnje vrijeme mogućnost da forum bude efikasan za pronalazak rješenja.

Demokratski klub

Istodobno bi povratak na G8 potkopao jedinu osnovnu svrhu koju G7 danas još može ispuniti: a to je da pomogne da se koordinira politika i razviju strategije zemalja koje su liberalne demokratije. Njemačka kancelarka Merkel je konkretno pojasnila šta je smisao ove grupe: "G7 je grupa sedam demokratskih nacija, koje su povezane svojim zalaganjem za slobodu i ljudska prava". Rusija tu ne spada čak i kada bi prestala da anektira teritorije i šalje svoje trupe u građanske ratove u susjedne zemlje. Sa Rusijom kao jedinom neliberalnim zemljom-članicim za stolom ne bi više bila moguća efektivna koordinacija među demokratskim zemljama koje isto razmišljaju. To bi bio veliki gubitak.

No, vremena, u kojima su države G7 mogle sebi umišljati da su jedine koje upravljaju svijetom, su odavno prošla. S obzirom na utrku u globalnom svijetu i nova savezništva poput BRICS-a i Shanghai Cooperation Organization koordinacija između liberalnih demokratija je utoliko potrebnija. Pri tome nije riječ o gradnji fronta pod motom "Zapad protiv ostatka svijeta". Ipak liberalne vrijednosti, koje dijele članovi G7, će u globalnom poretku dugoročno igrati ulogu samo ako se demokratije koncentrirano za to budu angažirale i budu koordinirale svoje postupke.

Ideje iz prošlih vremena

Čak i bez Rusije G7 su posljednjih godina zakazale, kao što to pokazuje posljednji primjer Asian Infrastructure Investment Bank (AIIB). Ovdje su se lideri G-7 propustili međusobno usaglasiti kada je riječ o kineskoj incijativi. Rezultat je bio neprijatni niz unilateralnih pristupa Velike Britanije, Njemačke, Francuske i Italije, dok su Japan i SAD najprije ostale sa strane. Ako bi vodstvo G-7 investiralo toliko puno u političku koherenciju kao u spektakl oko Samita poput ovog u Elmau, to bi se moglo spriječiti unatoč različitim interesima. Na tome bi trebao biti fokus G7 u narednim godinama a ne na raspravi o tome hoće li se Rusija moći vratiti ako odustane od najgorih ekscesa.

Ipak šta bi G7 trebao učiniti ukoliko se Rusija, protivno svim uvjerenjima, razvije u liberalnu demokratiju? Koliko god to bio veliki razlog za radost, to ipak ne bi bio povod za povratak na G8. Ako se razmišlja o "G7 plus demokratije", onda se to u današnje vrijeme ne bi trebalo raditi bez Indije, Brazila, Indonezije i Južne Afrike. G8 isključivo sa Rusijom je ideja iz odavno prošlog vremena koja se mirno može pokopati.

Thorsten Benner je direktor Global Publicy Institute (GPPi) iz Berlina.