Francuska i njemačka desnica: rođaci ili stranci?

Kada je Alternativa za Njemačku na izborima u saveznoj zemlji Mecklenburg-Vorpommern "od prve" dobila 21 odsto glasova, prestigavši CDU, Marine Le Pen je poslala poruku preko Twittera: "Patrioti iz AfD-a su pregazili Merkelovu partiju. Čestitam."

Marine Le Pen ustvari i nije potrebna podrška izvana. Ona na izborima ionako bilježi uspjeh za uspjehom. Na izborima za Evropski parlament njen Nacionalni front je čak osvojio najviše glasova, što ranije nije bio slučaj. Njen otac Jean-Marie Le Pen je 2002. godine na spektakularan način ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, ali su birači raznih političkih opcija nakon toga zbili redove i Jacques Chirac je dobio uvjerljivu podršku za funkciju predsjednika. Za ogromnu većinu Francuza je antisemita Jean-Marie Le Pen bio neprihvatljiv. Gasne komore nacista je nazivao "samo detaljem istorije Drugog svjetskog rata".

Kada je njegova kćerka Marine 2011. preuzela predsjedavanje strankom, ona je oca malo po malo gurala na marginu, a potom i isključila iz stranke. Nakon toga su njene izjave postale umjerenije - i tako je došla do uspjeha.

Strah od globalizacije

Njeni politički stavovi uglavnom su i dalje radikalni. Ona želi ponovno uvođenje nekadašnje francuske valute franka, izlazak iz NATO-saveza i referendum o članstvu u EU. Odluka Britanaca da napuste EU dala joj je vjetar u jedra. Ona zagovara da se bitno smanji socijalna pomoć strancima u Francuskoj, da se francusko državljanstvo stiče na osnovu porijekla ili posebnih zasluga, a ne tako što se neko "samo" rodi u Francuskoj.

Biračima Nacionalnog fronta, AFD-a u Njemačkoj i drugih desničarskih partija širom Evrope zajedničku crtu predstavlja strah od globalizacije i od gubitka uticaja njihovih država, ističe većina eksperata. Izbjeglička kriza je samo pojačala te strahove. Francuski istraživač radikalizma Nicolas Lebourg vjeruje da populisti profitiraju zbog istovremenog izbijanja više kriza, od izbjegličke, preko finansijske pa do krize zbog neizvjesne budućnosti EU.

Prema riječima Jean-Dominiquea Giulania, predsjednika Fondacije Robert Schuman u Parizu, glasovi birača za desne populiste su posljedica nedostatka vjerodostojnih odgovora Evropske unije i protest protiv država koje ne mogu da pronađu rješenja za pitanja koja muče građane. Pitanje procesa useljavanja i pitanje identiteta, tvrdi Giulani, postale su velike teme kojima su se pozabavili desni populisti.

Le Pen su potrebni međunarodni kontakti

Njemački AfD se do sada držao podalje od Nacionalnog fronta. Poslanik AfD-a Marcus Pretzell se doduše pridružio frakciji Nacionalnog fronta u Evropskom parlamentu. Njegova životna saputnica, kopredsjedavajuća AfD-a Frauke Petry, ipak se još nije sastala s Marine Le Pen.

Francuskinja Claire Demesmay iz Njemačkog društva za vanjsku politiku vjeruje da "AfD ne može dobiti mnogo glasova u Njemačkoj ako se približi Nacionalnom frontu". Ova francuska stranka Nijemcima izgleda kao radikalna desnica. Stranka koja se dovodi u vezu sa antisemitizmom "ne može prikupiti nove glasove". Ipak, posmatrajući teme kojima se bave i njihovu orijentaciju, ove stranke imaju zajedničkih tačaka, navodi Demesmay.

S druge strane, za političarku koja pretenduje da postane predsjednica Francuske je bitno da pokaže "da ima međunarodne kontakte i da uživa izvjestan politički ugled u inostranstvu - u šta se ubraja i Njemačka". Nacionalni front u svom programu zagovara savez između Rusije, Francuske i Njemačke, kako bi, po riječima Demesmay, na taj način zajednički došli u poziciju svjetske sile i lidera. Partner za taj projekat unutar Njemačke je AfD.

Druge stranke preuzimaju programski sadržaj Nacionalnog fronta

I dok u Njemačkoj uticaj AfD-a raste, ali je još uvijek mali, Marine Le Pen planira da se 2017. useli u predsjedničku palatu. Ankete pokazuju da bi ona mogla da uđe u drugi krug izbora, a možda u prvom krugu dobije i najveći broj glasova. Sve zavisi od toga ko će biti njeni protivkandidati. Za aktuelnog predsjednika Françoisa Hollandea se tvrdi da nema šansi za reizbor, ali se one u ovom trenutku ne daju ni bilo kojem drugom socijalisti.

Sve zavisi od toga ko će biti kandidat konzervativnih republikanaca. Ukoliko oni kao kandidata istaknu bivšeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja, onda bi Le Pen osvojila više glasova od njega već u prvom krugu - tako barem pokazuju ankete. Ankete pokazuju da bi veće šanse imao umjereni Alain Juppé, koji važi za ozbiljnog političara. Većina analitičara očekuje rasplet događaja kao i 2002. Otac Marine Le Pen je tada uvjerljivo izgubio u drugom krugu izbora. Čak i uvjereni ljevičari bi u tom slučaju, naravno uz škrgutanje zubima, birali kandidata konzervativaca. Stoga u Francuskoj postoji i politička računica da će onaj ko bude kandidat konzervativaca automatski biti i onaj ko će se 2017. useliti u Jelisejsku palatu.

I Claire Demesmay vjeruje da su šanse Marine Le Pen da pobjedi na predsjedničkim izborima "ravne nuli". Mnogo vjerovatnije je da će neke stranke preuzeti neke ideje Nacionalnog fronta, što se već dešava. "To je ustvari istinska opasnost koja prijeti", navodi Demesmay.