Castro: od neuspjelog političara do univerzalnog mita

Jedva da je kubanski vođa revolucije zauvijek zaklopio oči, otpočela je borba između onih koji ga ocrnjuju i onih koji ga obožavaju. I jednom i drugom taboru se čini jasno da će nastati mit oko ličnosti Fidela Castra čim se njegova urna nađe na groblju u Santiagu de Cuba.

Oni koji su u Fidelu vidjeli svog vođu u borbi protiv imperijalizma diljem svijeta, već napuhavaju razloge zašto je zaslužio vječito junačko obožavanje, bez da se žele prisjetiti njegovih gigantskih grešaka i zlobnih strategija. A oni koji ga stavljaju u isti koš s počiniteljima genocida, poput Hitlera, Staljina ili Pola Pota, usmjeravaju se samo na njegove političke, gospodarske i socijalne neuspjehe, zaboravljajući pritom njegova najveća dostignuća.

Jednom više od pobjede Kubanske revolucije 1959., svijet analizira kubansku realnost u apsolutnim kategorijama: crno ili bijelo.

Što dolazi nakon Fidela Castra?

Među stanovnicima te karipske otočne države se proširio jedan vic o tome da "Fidel čak i mrtav Kubance prisiljava na to da stoje u redu". Time se aludira na duge redove koji su nastali ispred jednog oltara sa slikom i medaljama vođe revolucije. Pritom mnogi uopće nisu znali da se njegovi posmrtni ostaci čuvaju u jednoj drugoj zgradi kojoj pristup imaju samo strani državnici i izabrane kubanske i inozemne ličnosti.

Način provođenja pogrebne ceremonije koji je vlada u Havani odredila za "vrhovnog komandanta" postavlja pitanje: Što dolazi nakon Fidela? Njegova smrt se isprepliće s dvama problemima koje Castrovi ljudi pod hitno moraju riješiti.

S jedne strane oni gube na političkoj vjerodostojnosti jer mnogi Kubanci Fidelovom bratu Raúlu Castru predbacuju da je potrošio previše dragocjenog vremena bez da je prihvatio jednostrane ustupke Baracka Obame. I istovremeno strahuju da bi se vlada mogla ponovno okrenuti politici blokade prema susjedima, s obzirom na mogući razvoj unazad u bilateralnim odnosima između Kube i SAD-a zbog najnovijih izjava Donalda Trumpa.

S druge strane narod sumnja u iskrenost i političku sposobnost onih koji bi 2018. trebali preuzeti kormilo nakon Raúla Castra. Takozvani "neocastristi", koji u očima mnogih slijede samo još novčane interese a ne i jednu ideologiju, mogli bi biti zainteresirani za to da se na Kubi uvede neobuzdani kapitalizam kojega se svi Kubanci plaše. 

Sretna okolnost za turizam

Nije slučajnost to što kubanski narod sada treba položiti zakletvu o tome da će se Castrov koncept revolucije za sva vremena braniti. S jedne strane bi mit trebao služiti tomu da se umanji neuspjeh političkog projekta revolucije, s druge strane novi Castro-tim stvara jedan ideološki fundament kojega može koristiti kako bi nastavio vladati u duhu "baštine El comandantea". 

Narodu smeta i to što se pokušava lik Fidela Castra poistovjetiti s voljenim kubanskim junakom i borcem za neovisnost Joséom Martíjem. Neki predstavnici vlade čak tvrde da je Castrova baština veća. Stoga za njih nije ništa neobično što se urna s njegovim pepelom sahranjuje upravo pored posmrtnih ostataka Joséa Martíja u Santiagu de Cubi, a ne na obiteljskom groblju Castrovih.

Intelektualno i političko nasljeđe José Martíja je već položilo ispit vremena. Sada se Fidel Castro mora suočiti s tom borbom koja će vjerojatno biti njegova zadnja. Tamne sjene Lenjina, također nekoć obožavanog vođe, tek su 70 godina nakon njegove smrti otkrivene. Isto se dogodilo s Maom, Staljinom i Che Guevarom. Hoće li mit nadživjeti neuspjelog stratega?

Kako bilo da bilo, od danas će makar turizam u Santiagu de Cubi profitirati. Slično kao i s mumijom Lenjina u Kremlju, tamo od sada postoji jedna nova povijesna znamenitost koja će zasigurno privući turiste iz cijelog svijeta.