Fašizam u Hrvatskoj

Tekst, koji je naprije obijavljen u minhenskom dnevnom listu Süddeutsche Zeitung, a potom i i britanskoj novini Guardian, je izazvao burne reakcije i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Osnovna teza Slavenke Drakulic je da se ispod maske civilizirane i kulturne srednjoevropske zemlje koja želi postati članicom EU krije veličanje ustaštva s jedne strane i toleriranje onih koji to čine s druge.

U prilog svoje teze Drakulic navodi tri primjera: početkom ljeta pokop nekadašnjeg zapovjednika logora Jasenovac Dinka Šakića u ustaškoj uniformi, uz iskazanu misu zahvalnicu dominikanskog svećenika Vjekoslava Lasića.

Potom povratak iz SAD-a Zvonka Bušiča, koji je tamo proveo u zatvoru 32 godine zbog pogibije jednog policajca i ranjavanje troje drugih prilikom otmice aviona kojom je Bušić htio skrenuti pažnju na navodno teško stanje Hrvata u Jugoslaviji. U zagrebačkoj zračnoj luci su ga dočekali ljudi obučeni u ustaške uniforme.

Na kraju su tu koncerti Marka Perkovića Thompsona, na kojima se često pozdravlja ustaškim pozdravom „Za dom spremni“ i ističe ustaško znakovlje. Održavanje jednog koncerta je nedavno sufinancirala zagrebačka gradska uprava, a među posjetiocima se često mogu vidjeti i hrvatski ministri.

Ustaštvo u Hrvatskoj - ništa novo...

Teza Slavneke Drakulić o tamnim mrljama na hrvatskom osunčanom licu izazvala je burne reakcije. Po mišljenju Žarka Puhovskog, zagrebačkog ploitologa i aktivista za zaštitu ljudskih prava, djelomice bez razloga - u osnovi tu nije rečeno ništa novo: "Ne mislim da se radi o nekakvom buđenju, mislim da se radi o jednoj konstanti, da je u hrvatskom nacionalizmu, koji u Hrvatskoj kao i u svakoj drugopj naciji postoji, sastavna komponenta jedan radikalni, prostački, primitivni koljački model koji se vezuje uz neoustaštvo."

Za Hrvatsku, zemlju koja na putu u EU pokušava dokazati i sebi i svijetu da se izvukla iz tzv. balkanskog blata, pojave fašizma su svakako zabrinjavajuće, ali još je veći problem u izostanku razumne i politički uvjerljive reakcije na to: "Ja bih usporedio Hrvatsku s organizmom koji je napadnut jednakim bakterijama ili virusima kao neki drugi organizam, ali naprosto nema obrambene mehanizme."

...ili strano tijelo u hrvatskoj povijesti?

U Hrvatskoj je zabranjeno javno nošenje ustaških simbola i policija ima zakonsku osnovu po kojoj može djelovati. Jedan dio rješenja problema leži dakle u represiji: kada je na nedavnom koncertu Tompsona u Križevcima policija najavila da će snimati sve posjetitelje, ustaško znakovljeni nije nošeno. S druge strane potrebno je prosvjećivanje, naglašava Puhovski: "To su problemi koji se moraju riješiti naobrazbom i javnim simboličkim gestama da bi se jasno i glasno reklo: možemo biti ovakvi ili ovnakvi Hrvati, nacionalisti ili ne-nacionalisti, ali ustaška pozicija je strano tijelo u Hrvatskoj povijesti. Dokle god to nije strano tijelo, to je nešto legitimno ili polulegitimno, barem za ljude psihološki. Onda se sve reakcije vlasti i intelektualaca doživljavaju kao neka vrst klanjanja Evropi, umjesto kao normalna nacionalna higijena."

Slavenka Drakulić je tu još radikalnija: ona svoj tekst završava riječina: EU ne treba ovakvu Hrvatsku koja pokazuje samo svoje lijepo ljetno lice, a istovremeno iza njega krije svoje mračne vrijednosti.