"Charlie Hebdo pogrešno shvaćen: " To nisu rasisti!!!

DW: Dokumentarni film, koji sada stiže u kina, nije samo sjećanje na novinare, karikaturiste i članove redakcije, koji su ubijeni. To je svojevrsno priznanje ljubavi i odavanje poštovanja ubijenima. Zbog čega ste Vi osjećali tako duboku povezanost sa idejom, koju otjelovljuje "Charlie Hebdo"?

Daniel Leconte: Ja sam još 2007. snimio film o redakciji "Charlie Hebdo", kada su muslimanske organizacije podigle tužbu i dovele redakciju pred sud, zato što su preuzeli i štampali karikature Muhameda, koji je objavio danski list Jylland Posten. To je izazvalo važnu društvenu debatu u korist ovog satiričnog magazina. Mislili smo da je to kraj cijele priče. Ali nije bio.

Potom je Charlie Hebdo dospio u fokus i na metu islamista. Protiv glavnog i odgovornog urednika Stéphane Charbonniera izrečena je fatva. 2011. je uslijedio napad na redakciju, koja se tada osjećala prepuštena sama sebi, jer nije bila samo kritikovana od strane islamista već i od strane nekih intelektualaca u zemlji, što provocira islamski svijet. I to je bila situacija u januaru 2015. koja je dovela do napada na list sa tragičnim posljedicama.

Emmanuel Leconte: Ali mi nismo jedini koji su Charlie Hebdou izjavili ljubav. Ako se prisjetite dana nakon napada, u Francuskoj je na ulice izašlo 4 miliona ljudi. Širom svijeta bilo ih je i više. Oni su rekli, mi nismo posebni ljubitelji vaših karikatura, ne vjerujemo u sve što kažete. Ali mi vas volimo jer ne možemo prihvatiti da žele da vas zbrišu sa lica zemlje. Mi branimo vrijednosti koje nam nalažu da podržavamo i stanemo na stranu onih kojima se prijeti samo zato što su kritični i što temama kojima se bave žele izazvati društvenu debatu.

Šta je danas ostalo od velikog duha solidarnosti, od velikih demonstracija 11. januara 2015?

EL: Na tim demonstracijama se radilo o onome što čini naš identitet. Radilo se o slobodi, o francuskoj revoluciji, o pravu na kritiku, o ljudskom duhu. Kada smo snimali sa Rissom (ilustrator "Charlie Hebdo", nakon napada izdavač lista), stalno su mu govorili da je izgubio podršku Francuza. A on je na to kontrirao: "Ne znam šta očekujete? Da četiri miliona ljudi svaki vikend izlazi na ulicu?

Pa ipak tih ćetiri miliona ljudi u januaru 2015. je nešto, čega ranije nije bilo u našoj istoriji. Ali treba pomenuti i strašnu zabunu. Charlie Hebdo je vjerovatno bio jedini primjer časopisa, koji je pokazao da teroristi i akcionisti instrumentaliziraju vjeru za ostvarenje svojih ciljeva. Kritike da je redakcija "Charlie Hebdo" rasistička i islamofobična su dijametralno suprotne svemu što ovaj satirični časopis predstavlja. Tužno je bilo vidjeti kako "Charlie Hebdou" s jedne strane prijete islamisti a da ga s druge strane napadaju intelektualci kao i da ga novinari ostavljaju na cjedilu.

Nekoliko sedmica nakon napada na "Charlie Hebdo" je u SAD-u izbila žestoka kritika zbog nagrade dodijeljene ovom magazinu. Ali i u Francuskoj je vođena užarena debata o tome šta znači sloboda novinarstva i sloboda izražavanja, koju je poveo poznati sociolog Emmanuel Todd, koji nije samo "Charlie Hebdo" već i cijelo društvo smatrao neprijateljskim prema Islamu.

DL: Mi više nismo u stanju da pravimo razliku između muslimana, islamista i fundamentalista. Ja sam socijaliziran šezdesetih godina. Za moju generaciju važi pravilo: Naravno da imaš prvo da se osjećaš napadnutim. Možeš i da vodiš spor, u medijima i pred sudom. Ali nemaš pravo nikoga da ubiješ.

Na kojem je nivou diskusija u Francuskoj, sada - godinu dana nakon napada na "Charlie Hebdo"?

DL: Sloboda mišljenja i izražavanja ne znači da se sve može reći, što želi da se kaže. Uvijek postoji granica.

EL: Koje se čarli Hebdo izrazito precizno držao.

DL: Sud je 2007. presudio da je Charlie Hebdo imao pravo da odštampa danske karikature Muhameda. Tu presudu moraju svi prihvatiti.

EL: A to konačno znači da se ovdje ne radi o tome da se vrijeđa jedna vjerska zajednica, već se napada način na koji ljudi iz te zajednice instrumantaliziraju druge ljude i njihove vrijednosti.

Daniel Leconte i njegov sin Emmanuel su nekoliko sedmica nakon napada na "Charlie Hebdo" u januaru 2015. intervjuisali preživjele članove redakcije. Njihov dokumentarni film"Je suis Charlie", nakon svjetske premijere na Filmskom festivalu u Torontu (Toronto International Film Festival) u ljeto 2015. , sada dolazi u njemačka kina.

Intervju vodila: Sabine Kieselbach