"Evropljanima je teško da razumiju Izrael"

DW: Herr Lintl, Benjamin Netanjahu boravio je u Njemačkoj u politički turbulentnim vremenima. Situacija na Bliskom istoku se dramatično mijenja. Za Izrael je momentalno najriskantniji Iran. Kako se Njemačka pozicionira u odnosu na Izrael - kada je u pitanju Iran?

Peter Lintl: Iransko prisustvo u Siriji za Izrael predstavlja neposrednu opasnost. Njemačka je tu na strani Izraela i priznaje pravo ove zemlje na samoodbranu. Pritom Njemačka insistira na smirivanju konflikta mirnim sredstvima zalažući se za deeskalaciju.

Ali stavovi su drugačiji kada se radi o nuklearnom sporazumu sa Iranom?

Tu zaista postoje bitne razlike. Njemačka smatra da je nuklearni sporazum sa Iranom korak u pravom smjeru. Izrael opet smatra da ovaj sporazum Iranu ipak nudi mogućnost da napravi atomsku bombu i to legitimno - pod plaštom nuklearnog sporazuma.

Tema razgovora biće i najnovija dešavanja u Pojasu Gaze, s obzirom na desetine mrtvih.

U Njemačkoj se postavlja pitanje da li je tamo zaista bilo potrebno angažovati snajperiste. Tim prije što se na granici nisu nalazili samo demonstranti već i civili koji su željeli preći granicu. Navodno je na taj način, kako tvrde vojni izvori, spriječeno više atentata. No, izvana je o tome veoma teško prosuđivati. Najnoviji incidenti su samo nastavak priče, koja se bazira na problemima u vezi sa izolacijom i teškim životnim uslovima u kojima žive Palestinci. Mada oni, ma kako bili očajni s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze, i sami bitno doprinose ovom konfliktu. Kada u pravcu Izraela puštaju zmajeve sa kukastim krstom i molotovljevim koktelima onda teško da mogu ostaviti utisak da učestvuju na mirnim protestnim marševima.

Njemačka i Izrael nemaju isto mišljenje ni u pogledu Jerusalima kao glavnog grada.

Njemačka odbacuje premještanje Ambasade SAD u Jerusalim, jer je Izrael 1980. anektirao istočni dio Jerusalima i proglasio ga kompletnom i nedjeljivom prijestonicom Izraela. Potom su usvojene dvije UN-rezolucije, u kojima su države, koje su imale ambasade u Jerusalimu pozvane da ih zatvore. Na taj način je odaslan signal da za međunarodnu zajednicu i dalje važi rješenje koje podrazumjeva dvije države odnosno granice iz 1967. godine. To je pozadina na kojoj je bazirana njemačka pozicija. Svako preseljenje neke ambasade u Jersualim, znači priznavanje aneksije.

U Izraelu se može čuti, a tako piše i list"Jerusalem Post" da Evropa ne može da zamisli pod kakvom prijetnjom se nalazi Izrael. Koji argumenti govore tome u prilog?

S jedne strane je to tačno. Mislim da mnogim Evropljanima pada teško da se stave u situaciju u kojoj se nalazi Izrael. To se ne odnosi samo na raketne napade iz Gaze ili krvavi rat u Siriji. Tu se međutim radi o stogodišnjem konfliktu sa Palestincima. A pri tom se još uvijek diskutuje odnosno dovodi u pitanje legitimnost države Izrael. To se još uvijek provlači kroz medije. Nesigurnost koja iz toga proističe, kombinovana sa sigurnosnom situacijom, je nešto što mnogi Evropljani ne mogu sebi predstaviti. Zato između ostalih i Izraelci kažu da se Evropljani ne trebaju miješati u nešto što ne razumiju.

U Njemačkoj i Evropi, pored desničarskog ekstremizma, postoji i islamski antisemitizam. Da li se o tome diskutuje u Izraelu?

Izraelci su naravno zabrinuti. Zabrinjava ih svaka forma antisemitizma. Bio on islamski, desničarski ili ljevičarski. To je nebitno. Pri tom islamski antisemitizam je u neposrednoj vezi sa konfliktom na Bliskom istoku, koji je doprinio da je pogled islamskih ili arapskih zemalja na Izrael od samog početka negativan. Interesantna je međutim jedna druga pojava. Mnoge konzervativne vlade - poput one u Poljskoj ili Mađarskoj, ali i Trumpova administracija u SAD-u, gledaju sa skepsom na arapski svijet. Te vlade odbacuju migracije uz obrazloženje da migranti ne dijele sistem vrijednosti na kojem počiva Zapad, ali i da sa sobom donose antisemitizam. Međutim, dvije studije ukazuju da procionistički kurs, kojeg zastupaju konzervativci, zasjenjuje latentni antisemitizam, koji je svojstven mnogim desno orjentisanim vladama u istočnoj Evropi. To je svojevrsni paradoks jer se na taj način procionistički pogledi miješaju sa antiseminističkim motivima.

Benjamin Netanjahu je kontroverzan političar. Njegovi kritičari ga optužuju da previše naglašava prijetnju spolja kako bi se profilisao na unutrašnjo-političkom planu. Kako Vi na to gledate?

S jedne strane, to je opravdana kritika. Argumentom da je on izraelski "Mr. Security", Netanjahu pridobija birače. Ovo se jasno vidjelo tokom posljednje izborne kampanje, kada je prijetililo da će izgubiti, on je odigrao na kartu sigurnosti. To podrazumijeva da vam je potreban neprijatelj. A on je nađen u izraelskim Palestincima, a dijelom u Iranu. Netanjahu je upućen da igra na tu kartu.

Sa druge strane, Netanjahu je ubijeđen u svoja stajališta. Tu se ne radi samo o čistom cinizmu. Njegova kritika nuklearnog sporazuma sa Iranom bazirana je na ozbiljnom uvjerenju da je sporazum loš za Izrael, čak i ako Evropljani to vide drugačije. Jedan izraelski kolega različita gledanja i procjene situacije EU i Izraela ovako komentariše: 'Sama činjenica da si šizofreničar, ne znači da te stvarno niko ne progoni'. Stoga, naravno, Netanjahu svojom retorikom, dobija glasove birača. Sa druge strane, za njega je prijetnja itekako ozbiljna.

Politolog Peter Lintl je voditelj projekta "Izrael u konfliktnom regionalnom i globalnom okruženju" pri Fondaciji za nauku i politiku u Berlinu (Stiftung Wissenschaft und Politik).

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android