Evropa gubi vodeću ulogu u debati o klimi

DW: Gospodine Bals, šta očekujete od bonskih razgovora o promjeni klimatskih prilika?

Christoph Bals: Ovaj put će konferencija biti na tzv. ministarskom nivou. Dakle pojaviće se ministri iz industrijski najrazvijenih zemalja ali i zemalja u brzom razvoju te nerazvijenih zemalja. Od jakih industrijskih zemalja se očekuje da objasne kako će poboljšati nedovoljne ciljeve u zaštiti klime, najavljene u Kopenhagenu 2009. godine. Trebaju i da pojasne kako će da finansijski sprovedu obećanja iz Kopenhagena. Trenutno je slika prilično mračna jer samo mali broj industrijski razvijenih zemalja može da govori o progesu. Zemlje u brzom razvoju zapravo su napravile veliki ekonomski skok ali ovdje one o tome ne žele da govore. Umjesto toga one kažu: ako industrijske zemlje nisu u stanju da urade domaću zadaću, šta onda da mi kažemo? Smatram da će to biti veoma napeta konferencija.

Mislite li da će doći do napetka?

Momentalno sam sretan ako budemo u stanju da možemo da spriječimo nazadak. Vlada velika napetost i to je apsurdno. U realnom životu postoji niz ohrabrujućih koraka. To je recimo najava američkog predsjednika da će zatvoriti sve više rudnika uglja. U Kini su do 2017. godine udvostručeni ciljevi kada je u pitanju prelazak na obnovljive vidove energije. I Meksiko i Filipini su proteklih nedjelja korigovali ciljeve na gore. To je posljedica činjenice da su obnovljivi vidovi energije postali puno konkurentniji, posebno tamo gdje ima dovoljno vjetra ili sunca. Dakle u realnom životu došlo je do pozitivnog razvoja situacije ali pregovori su zakočeni.

Zar nije važnije da se u stvarnosti nešto promijeni?

Istinsku dinamiku mogli bismo ostvariti putem pregovora, kada bi se zemlje obavezale da i u budućnosti nastave sa pozitivnim razvojem. Potrebno je svemu dati jedan okvir, koji uključuje faktor sigurnosti. Dakle sigurnost i investitorima i preduzećima, koji bi mogli razviti nove poslovne modele ali i ljudima koji bi mogli biti ili koji su već pogođeni posljedicama promjene klime. Momentalno postoji napredak ali postoje i snage koje još investiraju u industriju uglja i koje pokušavaju da spriječe promjene. Stoga se političari ne usuđuju da istinski djeluju i donesu neophodne mjere.

Germanwatch je analizirao najnoviji izvještaj Vijeća za zaštitu klime. Gdje se, odnosno u kojoj fazi se trenutno nalazi proces zaštite od štetnih posljedica promjene klime?

Ako ne bude dodatnih mjera zaštite od strane političara, do kraja ovog stoljeća će doći do povećanja temperatura od 3,5 do 4,5 stepeni Celzijusa. To krije velike rizike za sigurnost ishrane, snabdijevanje vode, rizik za sigurnost podvodnog života, jer povećanje nivoa mora donosi sa sobom enormno povećanje kiselosti. Vijeće za zaštitu klime pri tome tvrdi da je još moguće ograničiti zagrijavanje planete Zemlje, odnosno povećanje temperatura za 1,5 stepeni. Ali to znači da bi sad već morali intenzivno da radimo na tome, dakle na obnovljivim i efikasnim vidovima energije, na promjeni sistema saobraćaja i odustajanju od uglja.

Kako gledate na ulogu Njemačke?

Barbara Hendricks, njemačka ministrica za okoliš, imala je svoj prvi nastup na međunarodnom diplomatskom parketu, koji se bavi klimom. Biće zanimljivo posmatrati hoće li Njemačka uspjeti ostvariti svoj najavljeni cilj, koji se odnosi na redukciju emisija ugljičnog dioksida, tim prije što emisije CO2, suprotno trendu, uveliko rastu. Biće interesantno posmatrati da li će ministrica Hendricks uspjeti povisiti pritisak na EU, kako bi Brisel do oktobra usvojio veoma ambiciozne ciljeve. Ostaje i da se vidi hoće li Njemačka u Fond " Green Climate Fund" uplatiti prvu veliku ratu novca, kojom bi se trebale finansirati mjere zaštite klime u siromašnim zemljama.

Hoće li mjere koje je najavio Obama motivirati i druge zemlje?

U Evropi je klima izgubila prioritetno mjesto na političkoj top listi, za razliku od Kine ili SAD. Tamo je debata o klimi relevantnija nego ikada ranije. Mi Evropljani ćemo se morati naviknuti na pomisao da gubimo vodeću ulogu u domenu zaštite od klimatskih promjena. Možemo se samo nadati da će drugi centri moći nastaviti da rade na tome i da će EU primorati da ih prati.