Eurointegracije su težak zadatak koji se isplati

DW: Na kraju ovog mandata Evropske komsije, kada se osvrnete na Vašu četorogodišnju poziciju evropskog komesara za proširenje, šta vidite kao najveće uspjehe, prepreke i izazove proširenja EU na Zapadni Balkan?

„Insistiranje na osnovama, pravičnost i čvrst stav, sve to je podiglo vjerodostojnost procesa proširenja. Hrvatska je postala članica EU. Rastrzana konfliktima, samo prije dvije decenije, ona je sada stabilna demokratija, sposobna da ispuni zahtjeve članstva i standarda EU. Počeli smo pristupne pregovore sa Crnom Gorom, a istorijski dogovor o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova otvorio je put za pristupne pregovore sa Srbijom i pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Kosovom. Prešli smo sa formalnosti na primjenu evropskih reformi. Najveći izazov sada jeste održavanje postojećeg zamaha, ali i njegovo sustizanje od strane onih zemlja koje trenutno zaostaju. Evropska komisija nastaviće da ih podržava u tim naporima. Treba insistirati na proširenju kao uspješnoj priči koja traje na dobrobit, kako građana zemalja u procesu proširenja, tako i građana EU.“

DW: Kada govorimo o proširenju kao o uspješnoj priči i to u godini kada se obilježava decenija od prijema deset novih članica, kako bismo mogli našim čitaocima najbolje da ilustrujemo promjene koje je politika proširenja donijela „starim“ i „novim“ članicama?

„Proširenje iz 2004. je bilo istorijski trenutak koji je oblikovao budućnost Evrope. Ono je ujedinilo Evropu vještački podijeljenu tokom Hladnog rata i doprinijelo stabilnosti cijelog kontineta. U Centralnoj i Istočnoj Evropi ono je ojačalo demokratiju i donijelo političku stabilnost. A sve zajedno učinilo nas je naprednijim. Privreda u zemljama Centralne i Istočne Evrope rasla je u prosjeku za 4 procenta godišnje u periodu od 1998. do 2008. Na osnovu ekonomske dinamike u ovim zemljama otvoreno je tri miliona novih radnih mjesta od 2002. do 2008. Privredni rast u pristupnim državama doprinio je privrednom rastu i u „starim „ članicama. Ako uzmemo Njemačku za primjer, njen izvoz u „nove“ članice se gotovo udvostručio od 2004, i prošle godine je iznosio 124, 5 milijardi eura. Ovi brojevi govore sami za sebe - proširenja su donosila dobrobit i onima koji su ulazili i onima koji su već bili dio zajednice.“

DW: Neke od sadašnjih zemalja članica, kao što je recimo Poljska, kao osnovnu prednost pristupanja EU upravo navode ekonomski impuls. Međutim, za druge, kao što je najmlađa članica Unije, Hrvatska, ulazak na „ekonomsko polje“ EU označio je i finansijske turbulencije. I danas postoje oni koji tvrde da ni Bugraska ni Rumunija nisu bile dovoljno spremne za članstvo kada su postale dio Unije. Na osnovu čega danas možemo pouzdano procijeniti da li je jedna zemlja spremna da postane članica EU?

„Prvo, ne bih se složio da je za Hrvatsku ulazak u EU začio finansijsku turbulenciju. EU predstavlja najveću integrisanu ekonomsku oblast na svijetu, najvećeg igrača na globalnoj trgovinskoj sceni, sa izvozom većim od Kine ili SAD-a. EU je i najveći investitor, ali i najvažnija destinacija za privlačenje direktnih stranih investicija na svetu. Imamo jednu od najboljih svjetskih ekonomija i jedan od najvisočijih standarda življenja. Zašto mi Evropljani ne znamo da cijenimo sopstvena dostignuća, dok se tim istim dostignućima drugi u svijetu dive? Dakle, ulazak u EU, za Hrvatsku ili bilo koju drugi zemlju, znači ekonomsku stabilnost, a ne turbulencije. Naravno da moramo da budemo sigurni da je, prije dobijanja članstva, zemlja kandidat dobro pripremljena. Zbog ovoga smo tokom godina razvili vjerodostojan proces pristupanja, zasnovan na striktnoj uslovljenosti. Ne postoje prečice. To bi bilo loše i za EU i za zemlje kandidate. Postavili smo jasne uslove koji moraju biti ispunjeni, počev od onoga što mi nazivamo „osnove“, kao što su vladavina prava, efiksana borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, poštovanja prva manjina, slobode izražavanja i medija te zdrava i stabilna ekonomija. Sve to mora biti na svom mjestu, ne samo na papiru i mora da funkcioniše u praksi. Želimo da vidimo rezultate koje možemo mjeriti i upoređivati sa našim mjerilima.

Fokus proširenja je na reformama a ne na datumima

DW: Kada govorimo o „evropskim merilima“ kako biste procenili trenutne pozicije zemalja Zapadnog Balkana koje se nalaze na putu eurointegracija? Da li ostajete pri ocjeni sa prošlogodišnje konferencije u Dablinu, posvećene desetogodišnjici Solunskog samita (2003) sa koga je Zapadnom Balkanu obećana evropska budućnost, kada ste rekli da u narednih 10 godina očekujete tri nove članice EU?

„Od svih zemalja Zapadnog Balkana očekujemo snažnu posvećenost provedbi reformi i održive rezultate u osnovnim oblastima, koje sam već pomenuo. Zadatak jeste težak, ali se isplati. Proces pristupanja, uključujući i finansijsku podršku, je snažan podsticaji za te zemlje da modernizuju i transformišu svoje privrede i administracije, na dobrobit svojih građana. Primjer Hrvatske pokazuje da je takva transformacija moguća i da EU ostaje pri svojim obećanjima. Što se broja i predviđanja tiče, ako žele da postanu članice tokom sljedeće dekade ili poslije, zemlje pretendenti na članstvo ne bi trebalo da se fokusiraju na datume već na rezultate.

DW: Govoreći iz spostvenog iskustva, ne kao evropskog zvaničnika i komesara za proširenje, već kao građanina Češke, kažete da eurointegracije nisu posao samo za političare već za društvo u cjelini. Koliko su stanovnici Zapadnog Balkana upoznati i koliko uopšte učestvuju u eurointegracionim procesima svojih država?

„To je u odgovornosti vlada tih zemalja. EU je, kroz svoje delegacije i EU info centre, uključena u taj proces, ali ne može da zamijeni tamošnje vlasti. Reforme i eventualno pristupanje mogu funkcionisati samo uz snažnu podršku različitih dijelova društva, a takva podrška se gradi kroz odgovorne javne debate.“

DW: Koliko na proces eurontegracija Zapadnog Balkana utiče sama specifična istorija i odnosi na terenu?

“Naravno da nedavna prošlost regiona može biti teret. Na Zapadnom Balkanu uspomene na sukobe su još svježe, a neke rane se još moraju liječiti. Međutim, to se ne smije koristiti kao izgovor. Lično, ohrabren sam sve češćim signalima pomirenja i dobre, ako ne i odlične, saradnje u regionu.”

DW: U diplomatskim krugovima u Briselu kao anegdota prepričava se rečenica jednog evropskog zvaničnika koji je, govoreći o proširenju EU na Zapadni Balkan, izjavio: “Oni se prave da su spremni, a mi se pravimo da ih želimo.” Govorili smo o pripremnim procesima u zemljama Zapadnog Balkana, ali gde smo kada je reč o spremosti EU i njenih građana na novo proširenje?

“Zemlje Zapadnog Balkana u ovom trenutku nisu spremne za pristupanje, tako da je prerano pitati građane EU da li su oni spremni za novo proširenje. Najbolji način da se smanji bilo kakva zabrinutost koju mogu da imaju građani EU, jeste da se postignu reforme i rezultati. Siguran sam da će građani EU pozdraviti novu članicu za koju znaju da je spremna da to i bude.“