EU sa Zapadnim Balkanom mora drugačije

Da, ovoga puta je Evropska unija stvarno nešto dala: bit će više novca i svakako nekih konkretnih projekata na području infrastrukture i komunikacija. I poznata perspektiva članstva u EU-u je opet jasno i glasno ponovljena. No nakon sastanka na vrhu o Zapadnom Balkanu u Trstu malo je razloga za opće pretjerano zadovoljstvo. Jer, problemi koje zemlje imaju sa samima sobom i među sobom su previše ozbiljni da bi ih se moglo riješiti dogovorenim sredstvima.

Oni nisu samo ozbiljni, oni su fundamentalni i njima se nije dovoljno pozabavilo tijekom takozvanog Berlinskog procesa, koji traje već četiri godine. Zato je i napredak tako mali a otrežnjenje tako veliko. I zato bi procesi, koji su u toku, u svako doba mogli ponovo zapeti ili biti prekinuti.

Rastuća autokracija u sjeni EU-a

Jer, snaga privlačnosti EU, u koju su se polagale nade, već odavno nema dovoljnog političkog odjeka. Političari zemalja sa zapada Balkana se na potpori i ispruženoj ruci nisu zahvalili dobrim vladanjem u odnosu na evropske vrijednosti i demokratska načela. Dapače, proteklih se godina kod mnogih balkanskih političara etablirala opasna nemarnost, koju EU-partneri često prihvaćaju s previše razumijevanja za navodne unutarnjopolitičke prisile. To u prvom redu dovodi do održavanja na vlasti vladajućih političara, koji vladaju sve više autokratski.

Programi Berlinskog procesa, koji su snažno usmjereni na gospodarski razvoj, slijede strategiju „Promjena kroz trgovinu" i polažu nadu da će gospodarski prosperitet dovesti do stvaranja liberalnog i pluralnog društva. Bilo bi važnije pobrinuti se za to da ta gospodarska infrastruktura i programi digitalizacije šire djeluju i jačaju raznolikost.

Veliku pažnju, koju Balkan trenutačno uživa, on ne može zahvaliti ohrabrujućim naprecima iz Berlinskog procesa, nego baš suprotno: trajnim političkim krizama s mogućim izbijanjem nasilja, te ideološkoj i etničkoj eksplozivnosti. Nastavak gospodarske stagnacije i politički klijentelizam su razlog što većinom u tim društvima nalazimo mješavinu siromaštva, rezignacije i ideološkog potpaljivanja, koje ima uporište u nacionalističkom ili vjerskom radikalizmu. To je krajnje eksplozivna situacija!

Uvijek netko blokira

Kao važan konkretni rezultat samita u Trstu potpisan je sporazum o transportu. No taj mali uspjeh, što su po prvi put Srbija i Kosovo stavili potpise na jedan zajednički sporazum, pomućen je time što je Bosna i Hercegovina odbila potpisati. Zašto? Tvrdoglava Republika Srpska, koja teži većoj samostalnosti, blokirala je zajedničku vladu u skladu sa svojim principijelnim blokiranjem unutarnjopolitičkih odluka. Ono što u Bosni i Hercegovini dovodi do stalnih komplikacija, može unutar Balkana u svakom trenutku dovesti do retoričkih napetosti i blokada među državama: Srbija ne priznaje Kosovo, članica EU-a Grčka već godinama blokira Makedoniju zbog svađe oko imena i tako dalje…

No Berlinski proces se tim konfliktnim pitanjima ne bavi dovoljno odlučno zbog pogrešne obzirnosti. Isto se tako slabo vrši pritisak na političke vođe zemalja kako bi se pridržavali načela pravne države i pluralizma. Predstavnici civilnog društva, koji su vijećali u Trstu, s pravom su od EU zahtijevali jasnije riječi i veće uključivanje drugih društvenih faktora u odnosu na političke donositelje odluka. Politička stabilnost na Balkanu je i naša politička stabilnost, izjavila je u Trstu njemačka kancelarka Angela Merkel. No postoji opasnost da za tu stabilnost EU lakomisleno uzima jamstva vladajućih elita i time žrtvuje raznolikost civilnog društva i medija koja je mukotrpno nastajala proteklih godina.

Odrediti pravila igre!

Tako dugo dok još koliko-toliko postoji snaga privlačnosti Europske unije i dok je ona intenzivno uključena u procese obnove i izgradnje, ona mora također jasnije zahtijevati i podržavati demokratska pravila igre. Jer samo će to osigurati privredni razvoj i donijeti životnu perspektivu ljudima u njihovim domovinama iz kojih trenuzno na hiljade odlaze zbog velikog nezadovoljstva.