EU politika azila - dugogodišnji kamen spoticanja

Cilj jedinstvene europske politike azila zacrtan je službeno već više od 13 godina. U jesen 1999. su šefovi vlada i država tadašnjih 15 EU članica bili još pod dojmovima izbjegličkog kretanja uzrokovanog ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Neke EU zemlje su posebice bile pogođene time, na primjer Njemačka i Austrija, dok druge gotovo ništa od toga nisu osjetile. Danas posebice puno izbjeglica dolazi u EU preko Grčke. Ali i Malta i Cipar se žale da su preopterećeni navalom izbjeglica. Tada, 1999. godine, su se šefovi vlada i država dogovorili da bi sve zemlje članice trebale snositi zajedničku odgovornost za izbjeglice. Ali cilj jednog jedinstvenog europskog sustava azila i dalje čeka na realizaciju. Najnoviji rok za kompromis je propušten krajem 2012. godine.

Pri nedavnom pokušaju u listopadu je švedski ministar unutarnjih poslova Tobias Billström još jednom istaknuo da je ta tema zbog brojnih potražitelja azila u njegovoj zemlji veoma važna za Švedsku: "Danas je situacija takva da devet od 27 zemalja članica primaju 90 posto potražitelja azila, koji dolaze u Europu. I ja smatram da to zahtijeva veće zajedničko djelovanje."

Dublinska uredba - jedni za, drugi protiv

Trenutačno je još uvijek na snazi takozvana uredba Dublin II, odnosno Dublinska uredba, prema kojoj je ona zemlja, u koju prvu dođe izbjeglica, zadužena za postupak ispitivanja zahtjeva za azil. Ukoliko ta izbjeglica iz te zemlje ode u drugu, onda ga ona može poslati natrag u prvu EU zemlju. Stoga zemlje koje su pogođene navalom izbjeglica, poput Grčke, žele promijeniti Dublinsku uredbu. Njemački ministar unutarnjih poslova Hans-Peter Friedrich međutim želi zadržati tu uredbu, jer strahuje da bi to privuklo više azilanata u Njemačku. Ali Nadja Hirsch, zastupnica u Europskom parlamentu iz redova liberala, smatra da Dublinska uredba ne funkcionira, "jer, tu su slučajevi da se obitelji razdvajaju i pojedine zemlje znatno više ljudi moraju primiti jednostavno zbog njihovog zemljopisnog položaja. I to za nas nema smisla. Stoga mi liberali podržavamo prijedlog da se izbjeglice po sustavu kvota raspodijele po EU članicama i da svatko preuzme odgovornost."

Hirsch smatra da se prema sustavu kvota, koji bi se ravnao prema broju stanovnika i gospodarskoj moći, za Njemačku "gotovo ništa ne bi promijenilo", jer Njemačka ionako prima već dosta ljudi. Švedska također čini dosta na tom planu, dodaje ona, ali i kritizira da bi na tom polju više mogle učiniti primjerice Mađarska, Češka i Španjolska.

Onaj tko radi nije na teretu

Izbjeglička i politika azila je već godina vruća tema u većini EU zemalja. Potražitelji azila, koji mogu dokazati da su u svojoj domovini politički proganjani, nisu dobro došli te se uglavnom trpe. Srbija i Makedonija su među onim zemljama u kojima ne prijeti politički progon i zato se ljudi koji dolaze iz tih zemalja u Njemačku kako bi zatražili azil, trebaju brzo poslati natrag, smatra državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Njemačke, Ole Schröder. Zastupnica u Europskom parlamentu Nadja Hirsch međutim smatra da je u Njemačkoj problem to što potražitelji azila, koji su često visokokvalificirani, ne smiju raditi i stoga se na njih gleda kao na teret. Švedsku ističe kao pozitivan primjer:

"Oni imaju znatno liberalniju politiku radnog tržišta. Ti ljudi smiju veoma brzo raditi. To znači da državu to ništa ne košta, ljudi su integrirani te svojim radom doprinose još i gospodarskom rastu."

Europa - utvrda protiv stranaca ili otvoreni kontinent?

EU povjerenica za unutarnje poslove Cecilia Malmström zastupa slična stajališta. Ona smatra da EU ionako ima zaštitničku obvezu prema onima kojima je potrebna pomoć.

Što je, dakle, Europa? Utvrda, koja se ograđuje od svih stranaca, ili otvoreni kontinent? To pitanje je žestoko diskutirano upravo u svjetlu dodjele Nobelove nagrade za mir Europskoj uniji. Organizacija Amnesty International je naglasila da Europska unija upravo zbog njezine izbjegličke politike "nije vrijedna" te nagrade.

2011. je Unija prihvatila gotovo deset posto od ukupnog broja izbjeglica na svijetu. To je 20 milijuna ljudi ili četiri posto stanovništa EU-a, ističe Malmström, ali i dodaje da se to mora promatrati iz prave perspektive: "Sjedinjene Američke Države su primjerice primile 20 posto izbjeglica na svijetu. To je 13 posto njihovog broja stanovnika."

Različita mišljenja o politici azila vladaju unutar same Europske komisije. Što se tiče cilja postizanja jedinstvenog sustava azila, sudeći prema trenutačnom stanju, okončanje spora oko toga u Bruxellesu još nije na vidiku - i to 13 godina nakon što je ta ideja uopće formulirana.

Autori: Christoph Hasselbach / Marina Martinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić