EU pokušava da se odbrani od izbjeglica

Njemački ministar za privrednu saradnju Gerd Mueller se lično želio uvjeriti u dešavanja na migrantskom čvorištu u Agadezu. Evropska unija tamo financira jedan prihvatni centar za migrante, koji hoće da se vrate u domovinu - jer više ne mogu, jer su potrošili sav novac i nemaju izgleda za nastavak puta ka Evropi. Posjeta prihvatnom centru ga se duboko dojmila: "Kada pogledate u lica tih mladih ljudi i kada porazgovarate s njima, vidite šta znači beznadežnost. Oni samo traže budućnost, posao, samo žele da prežive."

U prihvatnom centru nalazi se nekoliko stotina ljudi. Tu su djeca koja vrište, mirni, iscrpljeni muškarci i žene. Oni koji su se predali i odustali od daljeg puta i koji žele da se vrate u svoje zemlje. U tome im trebaju pomoći saradnici prihvatnog centra. Pokušavaju da im pribave potrebne dokumente i omoguće kontakt sa njihovim familijama.

Pred vratima prihvatnog centra u Agadezu cvjeta biznis sa desetinama hiljada migranata. Sa onima koji još imaju snova, snage i prije svega novca. Od toga žive muškarci kao što je Afagag. Ljubazno pojašnjava da da se bavi krijumčarenjem ljudi. Ne želi reći svoje pravo ime. Mora biti oprezan. Od marta je ta vrsta biznisa u Nigeru krivični prekršaj i službeno se kažnjava. „Ali i policija uzima novac od migranata. I nacionalna garda uzima novac od migranata. Ljudi iz Carinske službe isto tako. Čak i kada je to zakonski zabranjeno, oni uzimaju novac.“

Migrante smještaju u geta

Ljudi poput Afagaga skrivaju migrante smještajući ih u tzv. geta. Iza zidina ovih dvorišta na rubu Agadeza vlasnici uzimaju novac za prenoćište, hranu i vodu. Ali ono na čemu istinski zarađuju i baziraju svoj biznis je transport. Za vožnju do Libije Afagag po osobi naplaćuje 300 eura. 25 migranata može da stane u jedan pickup-transporter. Sve skupa je to 7.500 eura. Afagag sebe smatra turističkim biroom. I ne samo on. "Mnogi, mnogi su ušli u ovaj posao: taksisti na biciklu, koji dovoze putnike, ja i naravno šoferi. Svi su u ovom biznisu, svi."

To zna i gradonačelnik Agadeza, Rhissa Feltou. Iz njegovog ugla stvari izgledaju ovako: Turizam u Agadezu je iz straha od napada odnosno sigurnosnih razloga, opao. Taj biznis je sada zamijenjen biznisom sa migrantima. Mnogi ljudi od toga zarađuju za život, kaže gradonačelnik. Stoga sa otvaranjem centara za prihvat to nije završena priča. „Cijela EU je bila ovdje u Agadezu. Mi smo to rekli ambasadorima iz EU i ljudima iz sigurnosnih službi. Oni su to uzeli na znanje i polazim od toga da su shvatili našu poruku.“

Poruka je shvaćena. Kako u EU u Briselu, tako i u Uredu njemačke vlade u Berlinu. Stoga politička krilatica sada i službeno glasi: "Suzbiti uzroke bijega". Stoga EU želi sada da pregovara o partnerstvu sa državama, koje po pitanju migracija igraju važnu ulogu.To je slučaj sa Nigerom. Evropska komisija procjenjuje da hiljade migranata sedmično prođe kroz Agadez na putu u pravcu sjevera. Njihov cilj je prije svega Libija, obala Sredozemnog mora, preko koje pokušavaju da dođu do Evrope.

Zadržati migrante

I upravo tu Evropa želi djelovati sa ciljem da zadrži migrante dok su još na afričkom tlu. Zamjenik predsjednika Evropske komisije Frans Timmermans imenovao je istovremeno četiri države u Zapadnoj Africi, sa kojima bi se uskoro mogli potpisati sporazumi o migrantima. To su Mali, Nigerija, Senegal i, naravno, Niger.

Cilj EU je da ograniči useljevanje na što je moguće efikasniji način. Stoga se milioni eura ulijevaju u misiju pod imenom EUCAP-Sahel. Evropski policajci i carinici već izvjesno vrijeme pokušavaju da obuče i nauče svoje kolege iz Nigera ili Malija kako da bolje zaštite svoje granice i kako da provedu efikasnije kontrole. Ali da je zaštita granica ogroman zadatak, pokazuje primjer zapadnoafričke države Mali, koja ima granicu dugu 7.000 kilometara i 19 graničnih postaja. U zaštitu granica mora se investirati još mnogo novca, kako bi se barem približno mogla uspostaviti kontrola.

EU i njemačka vlada smatraju da bi katalog mjera mogao pomoći da se suzbiju uzroci migracija. Stoga njemački ministar za privrednu saradnju Gerd Müller kaže "da je odlučujuća stavka da Evropa investira u te zemlje i generacije mladih ljudi, kako bi im na licu mjesta stvorila perspektive za ostanak.

Stimulirati ulaganja, otvoriti škole i druge obrazovne ustanove, izgraditi neophodnu strukturu. Tome bi do 2020. godine sa osam milijardi eura trebala doprinijeti Evropska unija. To je tako najavljeno. Ali samo ako se zemlje članice EU na odgovarajući način uključe u taj poduhvat.