EU nema više strpljenja sa dugovima Italije
6. juni 2019
Europska komisija je već ispalila više hitaca upozorenja: koncem 2018. je još – uz veliku muku – prihvatila kompromis sa vladom u Rimu, ali prošlog tjedna je opet iz Bruxellesa stiglo pismo u Rim. U njemu EK upozorava Italiju kako „nije postignuto dovoljno napretka" u saniranju državnog proračuna, što je bio posljednji pokušaj vladu u Rimu navesti da ipak nešto učini. Ali baš kao i sva dosadašnja pristojna upozorenja i to je pismo bilo uzaludno.
Tako je ove srijede Europska komisija i službeno predložila početak kaznenog postupka protiv Italije. Razlog znaju svi vrapci na grani: država Italija je nagomilala previše dugova. Mediji često Italiju svrstavaju tek na „drugo mjesto" u zoni eura po zaduženosti zato jer je po postotku obzirom na BDP (132%) još uvijek nadmašuje Grčka (181%). Takva usporedba graniči sa opasnom dezinformacijom: grčki dug od 334 milijarde i 573 milijuna eura nije ugodan, ali je gotovo „sitnica" prema 2.322 milijarde eura duga koliko je nakupila Italija.
Za dug koliko i za sve škole i sveučilišta Italije
Ipak, relativno mjerenje duga u postocima BDP govori o izgledima da će se ta zemlja svojim snagama izvući iz škripca i tu im se piše crno: tek šačica zemalja zone eura je zapravo ispod prihvatljivog i Maastriškim ugovorom o stabilnosti eura određenog limita od 60%, ali se ipak uglavnom drže granice od 3% koliki je dozvoljen državni deficit. Državni dug sigurno neće postati manji ako je i deficit velik. Tu se od 19 zemalja zone eura traži disciplina kako bi se održala stabilnost zajedničke valute. Ali Italija i tu misli kako može ići „svojim putem".
Čini se da niti samim građanima Italije – pogotovo kad stavljaju križić na izbornim listićima – nije jasno kako je trenutno svaka Talijanka i Talijan, zaslugom njihove vlade, dužna oko 38.000 eura i koliko ih to zapravo već sad košta: „Italija već sad plaća samo za otplatu svoji dugova onoliko koliko je košta čitavo njeno školstvo", podsjeća jedan od dopredsjednika EK, Valdis Dombrovskis. A Europska komisija polazi od toga kako će dug Italije u slijedeće dvije godine postati još veći jer Rim uporno troši daleko više nego što prima.
„Krčmar" nije Bruxelles
Već u prirodi populističke politike jest govoriti biračima ono što žele čuti, a onda će se vidjeti hoće li se to uopće moći platiti. Tako se obećavalo biračima kako će spustiti poreze, govorilo se i o temeljnom prihodu svakom građaninu, raniji odlazak u mirovinu... Političari Lega Nord i pokreta Pet zvijezda su i ekonomiste EU uvjeravali kako Talijani ovako previše moraju štedjeti. Njihovim mjerama „poklona" građanima će se povećati potrošnja i automatski i BDP, tako da će i deficit biti manji.
Ali to je bio „račun bez krčmara" – i „krčmar" tu nije Bruxelles na kojeg Rim rado svaljuje svu krivicu, nego svjetsko tržište novca. Već prvim najavama neposlušnosti prema odredbama stabilnosti eura su počele rasti i kamate za vladu Italije. A ona se mora zaduživati kako bi servisirala već nagomilane dugove tako da joj dug raste čak i kad ne pokloni niti centa svojim umirovljenicima i građanima. Sve u svemu će joj deficit ne samo i dalje biti preko dozvoljenih 3%, nego slijedeće godine najmanje 3,5%.
Europski povjerenik za proračun, Günter Oettinger zato misli kako se tu previše čekalo: „Trebali smo kod nekih zemalja zone eura prije intervenirati jer su im dugovi previše brzo rasli", rekao je za list Wirtschaftswoche. „Kod Italije sad više nije tek 'pet do dvanaest', nego prije 'pet minuta nakon dvanaest'." Dodatni problem jest što niti u Italiji nisu baš svi sigurni kako treba baš tako prkositi Europskoj uniji: spor između koalicijskih partnera je toliko zaglavio da je i stranački neovisni premijer Giuseppe Conte zaprijetio i ostavkom. Jer po njegovom mišljenju, ako doista dođe do kaznenog postupka protiv Italije zbog njenog deficita, to će za Italiju „biti veoma bolno".
Do globe je put daleko, ali bit će bolno i bez toga
Zapravo, moguća globa Italiji zbog njenog deficita i koja bi mogla biti „teške milijarde" i iznositi čitavih 0,2% njenog BDP-a je tek krajnje – i prilično malo vjerojatni ishod, čak i da postupak započne, objašnjava Marta Pilati iz European Policy Centre. „Ima još mnogo prostora za nagodbu", uvjerena je. Jer ovo je tek preporuka Europske komisije da se otvori kazneni postupak protiv Italije. O tome ne odlučuje Komisija, nego svi ministri financija zone eura. Mogu proći ne samo mjeseci, nego čak godine da se svi uvjere da je to nužno.
Ali i Gregory Claeys iz instituta Bruegel podsjeća kako Italiju neće toliko koštati eventualna globa, nego srdžba već spomenutog „krčmara": svjetskog tržišta novca. Italija će u tom slučaju sve teže dobijati kredite, oni će biti sve nepovoljniji i zato talijanski premijer ima pravo kad kaže kako će to za njegovu zemlju biti bolno – čak i bez globe.
Jer nju još nije platio zapravo nitko, makar je Europska komisija u proteklom dobu pokrenula postupak protiv 24 članica i trenutno se još formalno vodi samo protiv Španjolske, ali i on će ubrzo biti okončan. Kazneni postupak i voljom Komisije može biti veoma neugodan: suspenzija u određenim fondovima i potporama koje daje EU može boljeti tamošnje građane i birače čak i više nego još nekoliko milijardi eura državnog duga. Ali to Talijanke i Talijani sami moraju shvatiti.