EU i izbjeglička kriza: Dobru volju treba nagraditi novcem

Za kontinent sa pola milijarde građana broj novopridošlih izbjeglica ne bi trebalo da predstavlja problem: do juna ove godine je došlo 33.000 ljudi što je duplo manje nego 2017. godine. U poređenju sa brojem stanovništva je Grčka najviše opterećena. Većina migranata u međuvremenu dolazi u Španiju, nakon koje slijedi Italija. U skoro svim zemljama članicama EU važnu ulogu imaju desni populisti koji formiraju vlade ili su članovi vlada, što je razlog za povećani strah od stranaca.

EU je ostavila Italiju na cjedilu

Italija se još od vremena vlade Silvija Berluskonija žali na Dablinski sistem i nadležnosti za migrante koji dolaze preko Sredozemlja. Vlada u Rimu trenutno problemu pristupa na pragmatičan način. Migrante ne registruje i ostavlja ih da preživljavaju u italijanskoj sivoj ekonomiji ili da se sele dalje na sjever.

Tek kada se od 2014. godine broj migranata u EU počeo povećavati, i godinu dana kasnije povećao na preko 1,2 miliona, EU je počela inzistirati na pridržavanju pravila: vlada tadašnjeg premijera Matea Renca je počela sa registracijom migranata u talijanskim lukama. Istovremeno, ni jedan samit EU nije prošao, a da Italija nije tražila pomoć i molila za raspodjelu migranata i na ostale članice EU. Reakcija je bila sleganje ramenima.

Tek početkom 2017. godine je Rim stvari uzeo u svoje ruke i zaključio sporazum s libijskim milicijama koje su dobile novac i oružje kako bi zadržale izbjeglice na svojoj obali. EU je počela obučavati libijsku obalsku stražu i plaćati vraćanje gumenih čamaca s izbjeglicama u luke iz kojih su krenuli. Međutim, često su milicije koje dobijaju podršku i krijumčari dolazili iz istih klanova. Njihovi poslovi cvjetaju i njima nikako nije u interesu da u potpunosti prekinu migracije.

Huškači sada sjede u Rimu

Nakon junskih izbora i pobjede dviju populističkih partije glavnu riječ u Italiji vodi ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini. On na društvenim mrežama svakodnevno iznosi negativne komentare na račun migranata i njihovih pomagača. Također je naredio zatvaranje italijanskih luka za spasilačke brodove nevladinih organizacija. Međutim, tokom nedavne posjete Libiji mu se nije ispunila želja za izgradnjom izbjegličkih kampova u toj zemlji. Zamjenik premijera vlade u Tripoliju je to striktno odbio i preporučio da se razgovara sa tranzitnim zemljama na jugu, s Nigerom ili Čadom.

Otac anti-izbegličke retorike je Viktor Orban

Mađarski premijer Viktor Orban je prva osoba u EU koja je pokazala da se širenjem straha i demagogijom može stvoriti mržnja prema migrantima  i to u zemlji u kojoj useljenika u stvari i nema. Prošle godine je u Mađarsku ušlo ukupno 3.400 izbjeglica. Najviše hajke se prije svega diže protiv muslimanskih migranata koje Orban krivi za propast hrišćanske tradicije u Evropi.

Orban je predizbornu kampanju isključivo bazirao na temi migracija. U tu svrhu je izmislio bajku o „Soroševoj zavjeri" po kojoj je američki milijarder Džordž Soroš, rođen u Mađarskoj, slijedio plan krijumčarenja migranata u svoju domovinu.

U međuvremenu je Orban odredio da je pomaganje izbjeglicama krivično delo. Mržnju prema migrantima koristi kako bi eliminirao ostatke liberalne demokracije u Mađarskoj. Međutim, Mađarska ostaje jedna od zemalja koja najviše koristi sredstva EU kojima se s druge strane financiraju javni izdaci.

Osovina voljnih

Njemačka kancelarka Angela Merkel zna da napredak kod teme migracija može postići samo uz pomoć dijela zemalja članica EU. Među njih spadaju i velike zemlje kao što su Francuska i Španija. Pravila EU dozvoljavaju takvu vrstu „pojačane saradnje". Sporazum između ovih zemalja je dovoljno snažan da bi se prodao kao evropsko rešenje.

U svakom slučaju treba biti dogovoreno bolje osiguravanje vanjskih granica EU. Međutim, ulazna vrata u EU su pomorski putevi, pri čemu se zapadna ruta preko Sredozemlja od sjevera Afrike prema Španiji ove godine ponovo sve više koristi. U Sredozemlju je potrebno više brodova zemalja članica EU kao pojačanje postojećim patrolama.

Istovremeno je na stolu i prijedlog Evropske komisije prema kojem bi trebalo biti određeno deset sigurnih luka u kojim bi bili smješteni migranti u prihvatnim centrima zatvorenog tipa.

Za Njemačku je Italija važna kao zemlja porijekla tzv. sekundarne migracije. Trenutno je upitno da li je Rim spreman da zaključi sporazum sa Angelom Merkel. Populistička vlada u Rimu kancelarku sve viüe eksponira kao glavnog neprijatelja Evrope.

Novac, novac, novac

Jedan od ciljeva koje je moguće postići su dalji sporazumi sa zemljama sseverne i supsaharske Afrike. Kancelarka je u nedelju u Briselu posebno istakla sporazum s Turskom, za koji je rekla da može biti model i za druge sporazume za koje EU želi obezbjediti i do šest milijardi eura. Španija već ima takve sporazume sa Marokom, Senegalom i Mauritanijom - čime da je posljednjih godina uglavnom spriječen tranzit iz supsaharske Afrike. A dio tog dogovora su i sporazumi o vraćanju izbjeglica u zemlje porjekla.

Upravo je vraćanje odbijenih potražilaca azila u zemlje porijekla jedan od najvećih evropskih problema sa izbjeglicama. Pakistan, na primjer, uporno odbija primit svoje građane, Nigerija je u nekim dijelovima zemlje vrlo nesigurna za život, a i sa izbjeglicama koji u potrazi za boljim životom odlaze iz Zapadne Afrike, Tunisa ili Maroka je postupak vraćanja vrlo dugotrajan. Kako bi se ta procedura ubrzala, EU planira dobru volju država o kojima je riječ potaknuti izdažnim financijskim injekcijama.