Etapna pobjeda za desničare
6. septembar 2018
"Još nema termina", može se čuti u Gradskom vijeću u Chemnitzu, ali njemačka kancelarka Angela Merkel je gradonačelnici Chemnitza Barbari Ludwig u telefonskom razgovoru ponudila posjetu što je gradonačelnica rado prihvatila. Konkretan datum doduše još nije utvrđen, ali će biti tek u oktobru. To je ipak prekasno. Jer kancelarka nije uradila ono što je sada važno, nije došla u ranjeni grad u trenutku kada je u nevolji. Chemnitz, grad koji je nakon kako se pretpostavlja ubojstva jednog mladića od strane više izbjeglica na ulici, postao bojišnica desničara i njegovih sljedbenika. To je bila greška koja će imati posljedice.
Kancelarka, koja sama dolazi sa istoka Njemačke otišla je, kako je planirala, na svoj put u Afriku i pokušala izbjeći ono što nije za izbjeći. Desničarski huškač iz Alternative za Njemačku, Bjoern Hocke, je nasuprot tome odmah prepoznao kakav politički kapital može izvući sa ulica Chemnitza. Prošle subote je djelovao skupa sa osnivačem Pegide Lutz Bachmannom organizirajući navodni "pogrebni marš" u centru grada. Desničari i ekstremni desničari su pokazali da su ujedinjeni u njihovoj navodnoj "žalosti". Među njima je bilo i puno "zabrinutih građana". Uznemirenje ljudi zbog onoga što se odjednom dešava u njihovom gradu, u njihovoj zemlji bilo je vidljivo svim promatračima.
"Svim političkim sredstvima"
U uredu kancelarke se pri tome nije prepoznalo o čemu je riječ. Glasnogovornik Steffen Seibert je korektno dijagnosticirao da je riječ o "poruci mržnje našoj demokratskoj Njemačkoj" i apelirao je još u ponedjeljak da se tome mora suprotstaviti "svim političkim sredstvima". I tako je njemačka vlada poslala - koga? Ministricu obitelji Franzisku Giffey! Prošlog petka su agencije javile da je ona "prvi član vlade" koji je posjetio Chemnitz. Samo - nitko je nije slijedio. Ni kancelarka, ni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer - tako da su svi glasnogovornici ministarstava na redovnoj press konferenciji ponedjeljkom mogli samo odmahivati glavom. To je odbijanje radnih zadataka u cilju odbrane demokratije od strane onih koji sjede u vladi - i više od toga: i od predsjednika Njemačke.
Zbog toga se iz Berlina trenutno mnogo telefonira. Merkel i Seehofer razgovaraju prije svega sa u međuvremenu vidno iscrpljenim premijerom Sachsena, Michaelom Kretschmerom. Njemu i kritičari priznaju da se ozbiljno pokušao suočiti sa strahovima građana organizirajući dijaloške manifestacije. To što je policija podcijenila potencijal prvih demonstracije prije sedam dana i time dospjela u nevolju predstavlja simbol višedecenijske relativizacije potencijala desničarske opasnosti u Sachsenu. Nezadovoljstvo raste, upravo na istoku. Ostat će to u glavama mnogih da Merkelova u trenucima vanredne situacije u Sachsenu nije odmah posjetila ovaj grad.
Strah od "ružnih slika"?
Umjesto toga dakle ovog ponedjeljka oko 65.000 ljudi se okupilo na koncertu #wirsindmehr (mi smo više) protiv desničarske hajke. Jasno je da sve demokrate žele, da od društvenih podjela koje su na ulicama Chemnitza tako otvoreno eksplodirale, preostane "Party umjesto Pegide" i umjesto parole "Sistem je na izdisaju". Ipak Merkelova je ovdje propustila da upotrijebi politička sredstva. Samo zašto? Zato što joj je svjesni simbolizam i nakon skoro 13 godina na vlasti još uvijek stran? Jer ju je Savezni ured za borbu protiv kriminala iz sigurnosnih razloga odvratio od toga? Ko još želi dobrobit lokalnog stanovništva dodatno staviti na kocku. Ili je rizik od produciranja ružnih slika bio jednostavno prevelik? Jer sigurno bi se desničari širom zemlje mobilizirali kako bi nastup Merkelove pretvorili u nastup Merkel-mora-otići.
Štagod da je bio pravi razlog: Dojam koji ostaje je sakrivanje vlade iz straha od desničara. To je etapna pobjeda ekstremnih desničara koja bi u tim krugovima mogla biti shvaćena i kao ohrabrenje. "Tako sve počinje", uzdiše jedna poljska koleginica. Na Merkelovoj je bilo da se sa svim njenim političkim sredstvima suprotstaviti toj oluji, a ne da dođe tek onda kada vjetar ponovo izgubi na jačini.