Erdoganova greška

List Die Welt piše: "Nasilno okončanje demonstracija na trgu Taksim u Istanbulu možda je normalno za turskog premijera Erdgoana (Erdoan). U njegovim očima to je kao i rastjerivanje demonstranata pokreta Occupy sa Wall Streeta. Država, koja drži do sebe, tu i tamo mora pokazati čvrstinu. U principu to je tačno. Ali ne može se primjeniti na Tursku. U protestima protiv tržnog centra na mjestu parka Gezi radi se o komunalnoj politici, interpretaciji istorije, političkoj kulturi, socijalnim protivrječnostima i psihološkim nepomirljivostima. Iz njemačkog ugla tu se prije svega radi o političkom pravcu. Da li ekonomski napredak treba da ide u korak sa demokratijom ili se on mora osigurati autoritarnim metodama?

Postupak na trgu Taksim je krajnje pogrešan i opasan. Mrtvi i povrijeđeni, ali i gušenje nezavisnih medija je nešto drugo od uspostave reda i mira. Na ovaj način Erdogan je pogodio nerv u EU. Evropa je najveće i najsigurnije tursko tržište. Pregovori o članstvu u EU doveli su u Turskoj do ekonomskih  reformi, koje su zemlji jako pomogle. EU je uprkos krize najsigurniji Erdoganov partner. Zar on zbog građevinskog projekta u Istambulu zaista misli da ideja o ulasku Turske u EU nije bila dobra?", pita se Die Welt.

Guel se distancirao od Erdoana

Sueddeutsche Zeitung dodaje: "Turski predsjednik Abdulah Guel se umjerenijim izjavama indirektno distancirao od Erdogana, koji je demonstrante nazvao pljačkašima. Guel međutim nije kritikovao postupke policije. Umjesto toga je rekao kako nasilje demonstranata niko ne želi da trpi, ni Njujork, ni Berlin. U Istanbulu je jučer demonstriralo 2.000 advokata, nakon što je prethodni dan uhapšena grupa advokata, koja se solidarizirala sa protestnim pokretom. Državno tužilaštvo je branilo hapšenje uz obrazloženje da su advokati ometali javni red i mir.

Guverner Istanbula, kojeg je postavila Erdoganova vlada, optužio je demonstrante za napad na policiju. Javljeno je i da je tursko programsko vijeće tursku TV-stanicu Halk TV, koja je jedna od rijetkih stanica koja je od početka izvještavala o demonstracijama, osudilo na novčanu kaznu, jer je uživo prenosom ugrozila - kako je obrazloženo - fizički, duhovni i moralni razvoj mladih ljudi. Mediji bliski vladi objavili su rezultate istraživanja javnog mnijenja po kojima protestni pokret podržava četvrtina ljudi u zemlji dok je za Erdoana i njegovu AKP pola stanovništva Turske.

Kontinent sjećanja

Povodom ulaska Hrvatske u EU 1. jula Die Welt je objavio esej pod nazivom "Kontinent sjećanja". Esej počinje osvrtom na knjigu sociologa Raymonda Arona pod nazivom "Pledoaje dekadentnoj Evropi", izdatoj 1977, koja govori o naivnom pacifizmu ali i političkoj, ekonomskoj i duhovnoj krizi koja je potresala tadašnju Evropu. "Tokom 1977 se predstava Zapadne Evrope koja sama sebe dovodi do nestanka činila puno realističnija nego vizija ujedinjene Evrope. "Da na njenim jugoistočnim obalama jednoga dana neće vladati željezna pesnica maršala Tita ili nekog novog Tita činilo se isto tako nevjerovatnim, kao i činjenica da Hrvatska za koji dan ulazi u EU.

Ali onda je svijet počeo da se mijenja. No, u bivšoj Jugoslaviji su nakon Titove smrti krenule borbe oko njegovog nasljednika a do oktobra 2000. zadržao se masovno-ubilački režim druga Miloševića. Hrvatska je opet imala svog diktatora Tuđmana i dan danas doživljava pokoji šovinistički izliv - kao onaj nakon oslobađajuće presude Anti Gotovini. Ništa dakle ne govori u prilog uljepšavanja istorije. Ako već imamo tako jasnu svijest, onda je to zbog toga što je naša stara Evropa kontinent sjećanja. Ipak je radost , kada u vožnji Jadranom, iz Trsta uđete na teritoriju, uprkos svega, prosperirajuće Slovenije, na kojoj se vijori plava zastava EU. Za nekoliko dana to će tako biti i na graničnom prelazu sa Hrvatskom. Da li je neko znao da su Titovi partizani  nakon 2. svjetskog rata od tamo protjerali ne samo Nijemce već i stotine hiljada Italijana, kojima je multietnička Istra bila domovina.

Istra je 400 godina bila pod vladavinom Venecije a potom je bila dio austrijske obale. Onda je ponovo plala u ruke Italijana, da bi je tokom 2. svjetskog rata okupirala Hitlerova vojska. Potom je Istra pripala Titovoj Jugoslaviji. Ali činjenica je i da je u prošlosti italijanski šovinizam zatrovao neproblematični suživot Slovenaca i Hrvata u Istri, obespravio ih što je za posljedicu imalo brutalnu osvetu 1945.

Autorka: Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Svetozar Savić