Erdogan sjedi na dvije stolice
8. decembar 2009Predsjednik Barak Obama pohvalio je Tursku. To je jedan od najvažnijih američkih partnera u NATO-u prije svega zbog gorućih problema, kao što su Iran, Irak, Avganistan i Bliski istok.
„Turska je velika zemlja. Između naših dviju zemalja postoje čvrste veze i drago mi je da premijera (Redžera Tajipa) Erdogana mogu da nazovem ličnim prijateljem.“
I među prijateljima postoje neslaganja
Ali, čak i među prijateljima ima neslaganja – kao što je to primijetio američki nacionalni radio NPR nakon prve posjete Erdogana Obami.
Čak ni Obamina prijateljski nastrojena definicija Turske kao sekularne, demokratske države sa većinskim muslimanskim stanovništvom, nije mogla da umanji neslaganja koja postoje između Vašingtona i Ankare. Razlog su, prije svega, trgovinski odnosi Turske sa Iranom.
„Proteklih nedjelja Turska je zaključila važne sporazume sa Iranom prije svega u oblasti trgovine naftom i gasom.“
Biti dobar i sa Obamom i sa Ahmadinedžadom
Obama, nezadovoljan, samo može da zaključi da je Turska utrostručila obim trgovine sa Teheranom. Samo u eksploataciju najvećih svjetskih rezervi gasa, koje se nalaze na obalama Irana, Turska želi da uloži tri i po milijarde dolara kako bi se taj gas, kasnije, izvozio u Zapadnu Evropu. Ugovori sa kojima se Erdogan vratio iz svoje posljednje posjete Ahmadinedžadu, vrijedni su sveukupno 10 milijardi dolara.
„Premijer je predsjednika Ahmadinedžada nazvao svojim dobrim prijateljem“, iritirano izvještavaju američki mediji. Biti dobar prijatelj i sa Obamom i sa Ahmadinedžadom – upravo to je Erdoganov cilj. Turski premijer smatra da će blagim pristupom Teheranu moći da postigne ono što Obama želi da učini oštrim sankcijama. „Mi poštujemo iranski nuklerani program,“ kaže Erdogan.
Sankcijama će se usprotiviti i Turska
O tome je Erdogan u Teheranu i vodio razgovore i o njima obavijestio Obamu. Umjesto u Rusiji ili Francuskoj, Iranu je ponuđeno da uranijum deponuje u Turskoj, što bi Ankara rado prihvatila. Obami je postalo jasno da će se sankcijama protiv Irana, pored Rusije i Kine, usprotiviti i Turska. Ipak, on je na zajedničkoj konferenciji sa Erdoganom pokušao da bude optimista:
„Mislim da Turska može imati važnu ulogu u pokušaju da se Iran pokrene u pravom smjeru.“
Američki predsjednik je svjestan da od Ankare ne može da očekuje pomoć u slučaju Irana, ali ni u ratu u Avganistanu. Još uoči svog puta u Vašington, Erdogan je najavio da Tuska, u dogledno vrijeme, neće poslati nove vojnike na Hindukuš. A ni sadašnjih 1.750 vojnika, kako je rekao, sigurno se neće boriti protiv Talibana, koji su takođe muslimani.
Autori: Ralph Sina/Ivan Đerković
Odg. urednik: Zorica Ilić