Erdogan se odlučio za konfrontaciju, a ne dijalog

Recep Tayyip Erdogan propustio je šansu povratka razumu i popuštanju napetosti. Turski premijer odlučio se za konfrontaciju sa svojim političkim neistomišljenicima umjesto za umirujući i iskreni dijalog a time i unutrašnji mir u zemlji, članici NATO-a.

Brutalni postupci turske policije u subotu kasno uveče, koja je zaštitnike okoliša i druge civilne nevladine grupe otjerala iz parka Gezi je trenutni vrhunac opasnih pretenzija na sveopštu i apsolutnu vlast. Bezobzirnost prema ženama, djeci i starijoj generaciji je bez premca u novojoj istoriji Turske Republike, stare 90 godina.

Ono što Erdoganu nedostaje u pogeldu demokratije moglo se vidjeti tokom vikenda na mitinzima podrške koju je organizovala njegova konzervativna stranka AKP u Istanbulu i Ankari. Dok su njegovi pobornici sa svim raspoloživim sredstvima transportovani na mitinge, policija je suzavcem i vodenim topovima, sa vodom obogaćenom hemikalijama, sprječavala demonstrante da protestuju protiv njega.

Sumnja da se režim pridržava međunarodnog prava

Da se sve veće mase ljudi više na plaše da i pored opasnosti za život izađu na ulice i učestvuju u protestnim akcijama, pokazuje da front protiv Erdogana u međuvremenu beznadežno politiziranog i podijeljenog turskog društva, ne gubi hrabrost kada je u pitanju pobuna protiv diktata Erdoganove stranke AKP, koja vlada apslolutnom većinom. Sumnje u spremnost režima da se pridržava međunarodnog prava povećava i činjenica da su sigurnosne snage čak i hotele i bolnice koje su povrijeđenima dale prvu pomoć, napale suzavcem.

Erdogan je slijep od bijesa protiv partija i grupa koje drugačije razmišljaju od njega. Vođu opozicije u parlamentu poistovijetiti sa teroristom, najbolje pokazuje nedostatak osjećaja za demokratsku raspravu, polemiku i spor sa svojim političkim protivnicima. Novine, radio i tv stanice koje nije u stanju da kontroliše, on zabranjuje odlukama organa za nadzor medija ili drastičnim kaznama. No, ono što mu očito ne polazi za rukom je kontrola nad stranim medijima. Njih optužuje da su produžena ruka protivnika prosperitetne turske države. Pri tome Erdogan uopšte nije imao razloga da se toliko zalijeće. Ekonomija cvjeta, turizam isto tako, a turska uloga kao regionalne sile stalno je rasla. No, sada je mirna koegzistencija islama i demokratije u Turskoj na bazi striktnog odvajanja vjere od države, dovedena u opasnost.

Autor: Baha Güngör

Odgovorna urednica: Jasmina Rose